Poslovni broj: I Kž-217/2021-4

Poslovni broj: I Kž-217/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. K. i optuženog R. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženog T. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 17. lipnja 2021. broj: K-3/2021., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2021.

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog T. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku, optuženi T. K. i R. M. proglašeni su krivim zbog kaznenog djela protiv imovine - razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

 

1.1. Optuženi T. K. osuđen je na temelju članka 230. stavak 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 2 ( dvije ) godine i 6 ( šest) mjeseci. Temeljem članka 54. KZ/11. te je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana 4. studenog 2020. godine pa nadalje.

 

1.2. Optuženom R. M. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. KZ/11. te je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Šibeniku br. K- 408/2019 od 10. ožujka 2020. godine te je osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora uz primjenu čl. 53. st. 1. u vezi čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, u trajanju od 2 ( dvije ). Temeljem članka 54. KZ/11. optuženom R. M. u kaznu zatvora se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. listopada do 23. prosinca 2019. godine u spisu K- 408/2019, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. studenog 2020. godine pa nadalje.

 

1.3. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) od optuženika je oduzeta protupravno stečena imovinska korist, i to od T. K. iznos od 1.465,00 kuna (tisućučetiristošezdesetpet kuna), a od R. M. također iznos od 1.465,00 kuna (tisućučetiristošezdesetpet kuna), koji iznosi predstavljaju imovinu Republike Hrvatske, te su isti dužni u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude navedene iznose isplatiti u korist proračuna Republike Hrvatske.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi T. K. i R. M. oslobođeni su od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka, te isti padaju na teret sredstava suda.

 

2. Protiv te presude žalbe je podnio optuženik T. K. osobno te po braniteljici M. M., odvjetnici u Š..

 

2.1. Optuženik se u žalbi podnesenoj po braniteljici žali „ iz svih zakonom dopuštenih razloga“ a obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i neizricanju sigurnosne mjere s prijedlogom drugostupanjskom sudu da usvojiti predmetnu žalbu, ukine pobijanu presudu te vrati postupak na ponovno odlučivanje, a podredno preinači presudu na način da smanji kaznu zatvora izrečenu optuženiku, uzimajući u obzir i one olakotne okolnosti koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Optuženik se u osobnoj žalbi žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka  6. ZKP/08. Nastavno će se žalbe razmatrati jedinstveno.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Optuženi se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka  6. ZKP/08. i smatra da je presudu donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u toj stvari.  Ukazuje na članak 19. a  ZKP/08. koji propisuje nadležnost Općinskog suda za kaznena djela za koji je propisana kazna zatvora do 12 godina. Smatra da je Županijski sud , koji za suđenje nije stvarno nadležan, trebao u smislu članka 452. stavak 1. ZKP/08. izreći presudu kojom se optužba odbija.

 

6.1. Međutim, optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KO-DO-2/2021 od  2. veljače 2021. stavljalo se na teret optuženicima kazneno djelo protiv imovine, razbojništvo, označeno u članku 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. (za koje djelo je propisana kazna zatvora od 3 do 12 godina). Prema odredbi članka 19. c točka 1. d) ZKP/08. županijski su sudovi nadležni i za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11. Na raspravi 17. lipnja 2021. (list 491 spisa) državni odvjetnik izmijenio je činjenični i zakonski opis te pravnu kvalifikaciju djela tako da je optuženicima stavio na teret kazneno djelo protiv imovine, razbojništvo, označenoj i  kažnjivo po članku 230. stavak 1. KZ/11.(za koje djelo je propisana kazna zatvora od 1 do 10 godina). Na temelju članka 29. stavak 2. ZKP/08., ako u tijeku rasprave sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud, a što je ovdje slučaj, neće predmet dostaviti tom sudu, nego će sam provesti postupak te donijeti odluku.  Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. ZKP/08. na koju ukazuje optuženik.

 

7. Optuženik u žalbi navodi da je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog za provođenjem novog  psihijatrijskog vještačenja, kao odugovlačeći,  u smislu članka 421. stavak 1. ZKP/08. Smatra da bi se provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja utvrdile relevantne činjenice i to u odnosu na ubrojivost optuženika te u odnosu na primjenu sigurnosne mjere  obveznog liječenja od ovisnosti.

 

7.1. Prvostupanjski sud je u presudi iznio jasne i potpune razloge zbog čega je odbio prijedlog da se provede novo,  „kontrolno“ psihijatrijsko vještačenje, koje u potpunosti ispravnim nalazi ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio, kao objektivno i  stručno, psihijatrijsko vještačenje, koji prigovorima obrane nije dovedeno u pitanje. Vještak je nalaz i mišljenje izradio na temelju podataka iz spisa, medicinske dokumentacije te obavljenog razgovora i kliničkog pregleda optuženika. Vještak je uzeo u obzir temeljni prigovor obrane da su u prethodnim kaznenim postupcima optuženiku bile izricane sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti jer su kaznena djela počinjena pod odlučujućim utjecajem ovisnosti.  Prvostupanjski sud posebno ukazuje na konstataciju vještaka, da je optuženik uzimao terapiju, da se osjećao dobro, nije bio u krizi, da je kazneno djelo počinjeno na način da je sve bilo unaprijed pripremljeno, uključuju i rekvizit koji je bio upotrijebljen pri počinjenju kaznenog djela. Konačni zaključak vještaka, da kazneno djelo nije počinjeno pod odlučujućim utjecajem ovisnosti te da nema osnove za primjenu sigurnosne mjere, kao i to da je optuženik tempore criminis bio ubrojiv, zbog toga osnovano prihvaća prvostupanjski sud smatrajući da prigovorima optuženika, nalaz i  mišljenje vještaka nije doveden u pitanje.

 

8. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to na prihvatljiv i dostatan  način obrazložio u presudi.

 

9. Optuženi T. K. prvostupanjsku presudu pobija i u odnosu na odluku o kazni, smatrajući da je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost trebao uzeti u obzir i izraženo kajanje za počinjeno kazneno djelo, namjeru optuženika da ode na liječenje od ovisnosti, dobro ponašanje unutar zatvorske ustanove te iznos male vrijednosti koji optuženik pribavio počinjenjem kaznenog djela.

 

9.1. Prvostupanjski sud je pravilno i u dovoljnoj mjeri, u smislu članka 47. KZ/11., ocijenio sve utvrđene otegotne i olakotne okolnosti. Kao otegotnu okolnost cijenio je činjenicu da je optuženik specijalni povratnik, višestruko osuđivan za razna kaznena djela, koja očito čini da bi došao do sredstava za život, pa ranije izrečene kazne i sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti nisu utjecale na optuženika da uskladi svoje ponašanje s pozitivnim društvenim normama. Kao olakotnu okolnost prvostupanjski sud je cijenio priznanje kaznenog djela te socijalni status optuženika koji nema stalnog zaposlenja niti prihoda te je lošeg imovnog stanja.

 

9.2. S obzirom na prethodno navedeno, vidljivo je da je prvostupanjski sud, kroz utvrđenu okolnost priznanja kaznenog djela cijenio i izraženo kajanje. Dobro ponašanje optuženog T. K. unutar zatvorske ustanove te na raspravama pred sudom, predstavlja  uobičajeno i očekivano ponašanje pa bi tek suprotno ponašanje sud razmatrao kao otegotnu okolnost koja utiče na visinu kazne. U odnosu na namjeru optuženika, da se liječi od ovisnosti o drogama o komuni, valja ukazati da takva, za sad samo verbalizirana namjera, ukoliko se realizira, može utjecati na buduće ponašanje optuženika  u smislu poštivanja društvenih vrijednost i resocijalizacije pa ju kao takvu prvostupanjski sud osnovano nije cijenio kao olakotnu. S obzirom na sve prethodno navedene okolnosti, pa i okolnosti počinjenja kaznenog djela opisane u činjeničnom opisu presude, prvostupanjski sud osnovano nije posebno cijenio iznos pribavljene imovinske koristi kao olakotnu okolnost.

 

10. Kazna zatvora u trajanju od 2 ( dvije ) godine i 6 ( šest) mjeseci koju je izrekao prvostupanjski sud, u potpunosti je primjerena osobnim prilikama optuženika, te će i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. te je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

 

11. Obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika u sebi sadrži, između ostalog, i žalbu zbog oduzimanju imovinske koristi, sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu i u tom dijelu te je utvrdio da žalba zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi nije osnovana.

 

12. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476 stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 29. rujna 2021.