- 1 -              Rev 4840/2019-2

Broj: Rev 4840/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz R., kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. i p. d.o.o. R., protiv tuženika F. C. S.p.A. T., Italia, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & B. u Z., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji izjavljenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2408/2016-2 od 29. kolovoza 2019. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1447/2014-29 od 25. veljače 2016., na sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2021.,

p r e s u d i o   j e :

              I. Odbija se revizija kao neosnovana.

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1447/2014-29 od 25. veljače 2016. odbijen je tužbeni zahtjev da je tuženik dužan platiti tužitelju 153.967,13 EUR  s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 63.000,00 kn.

2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2408/2016-2 od 29. kolovoza 2019. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja, osim djelomično za troškove postupka u kojem dijelu je presuda preinačena tako što je odbijen zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi 2.500,00 kn na ime parničnih troškova.

3. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog  postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se ukine i predmet vrati na ponovno  suđenje. Traži i naknadu troškova revizije.

4. Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem pobija navode revizije i predlaže odbiti tužiteljevu reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koja mu je nastala u prometnoj nezgodi u V. u B. dana 27. lipnja 2008., kada je kao član posade broda „F. C. de V.“, po nalogu poslodavca izašao s broda radi ishođenja vize. Tužitelj je u tužbi naveo četiri tuženika, među kojima i tuženika u ovoj parnici, navodeći da je on jedan od solidarnih dužnika budući da je on „agent preko kojeg se ukrcao na brod“, a tijekom postupka je navodio da je tuženik poslovođa u smislu odredbe čl. 5. toč. 33. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj 181/04, 76/07 i 146/07 - dalje: PZ).

7. Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U drugostupanjskom postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje u reviziji. Na navode tužitelja da drugostupanjski sud nije odgovorio na njegove žalbene navode treba reći da prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, a što je on i učinio. Tijekom cijelog postupka (pa i ovom revizijskom stadiju) sporno je bilo samo pitanje je li tuženik prilikom ukrcavanja tuženika na brod nastupao kao agent druge ugovorne strane (a koja činjenica je postala nesporna jer ju tuženik priznao) ili kao poslovođa broda (koja činjenica je i dalje sporna), odnosno postoji li razlika između pomorskog agenta koji sudjeluje u zapošljavanju posade i poslovođa broda. Drugostupanjski sud se o tom pitanju izjasnio tako što je naveo da prihvaća razloge iz prvostupanjske presude i pritom se pozvao na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP prema kojoj drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom,  kao i primjenu materijalnog prava pa obje nižestupanjske presude čine cjelinu.

9. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o tome da postoji razlika između pomorskog agenta i poslovođe broda prihvaća i ovaj revizijski sud. Prema odredbi čl. 674. PZ ugovorom o pomorskoj agenciji, pomorski agent se obvezuje, na temelju opće ili posebne punomoći, u ime i za račun nalogodavatelja, obavljati pomorske agencijske poslove te poslove pomaganja, posredovanja i zastupanja, a nalogodavatelj se obvezuje pomorskom agentu nadoknaditi troškove i platiti nagradu. Bez obzira na to o kojim poslovima je riječ, pomorski agent uvijek nastupa u „ime i za račun nalogodavatelja“. Dakle, nije agent stranka pravnog posla kojeg sklapa, nego je to uvijek osoba u čije „ime i za čiji račun“ nastupa. Ovo neovisno o tome o kojem poslu je riječ. Ako posreduje pri popunjavanju članova posade broda, onda to čini u ime osobe koja mu je dala takav nalog, a ne u svoje ime.

10. S druge strane poslovođa broda jest fizička ili pravna osoba koja upravlja poslovanjem i/ili tehničkim održavanjem broda i/ili popunjavanjem broda posadom (čl. 5. toč. 33. PZ). Pritom treba imati na umu i odredbu čl. 5. toč. 32. PZ prema kojoj je brodar fizička ili pravna osoba koja je kao posjednik broda nositelj plovidbenog pothvata, s tim što se pretpostavlja, dok se ne dokaže protivno, da je brodar osoba koja je u upisnik brodova upisana kao vlasnik broda. Dakle, vlasnik broda može prepustiti drugoj  osobi brod u posjed da se bavi plovidbenim pothvatom. Ta druga osoba (brodar) ne mora nužno obavljati sve poslove koji se tiču broda (upravljanje poslovanjem broda, njegovim tehničkim održavanjem ili popunjavanje broda posadom) nego to može prepustiti poslovođi broda.

11. U ovom konkretnom slučaju relevantno je popunjavanje broda posadom. Članovi posade broda se ukrcavaju na brod na temelju ugovora (ugovora o radu ili nekog drugog ugovora), pri čemu nije odlučno je li druga ugovorna strana sklopila ugovor sama ili je ugovor  u njezino ime potpisao pomorski agent. Međutim, za štetu nastalu zbog ozljede člana posade prema odredbi čl. 145. st. 4. PZ solidarno odgovara, pored navedenih osoba i poslovođa broda, ali nije rečeno da odgovara i pomorski agent što je i logično jer on nastupa „u ime“ svog nalogodavatelja. U djelokrug rada poslovođe broda spada i posao popunjavanja broda posadom, ali to ne znači da on sam mora pronalaziti članove posade i s njima sklapati ugovore, već za to može ovlastiti i pomorskog agenta.

12. Tužitelj je iznio tvrdnju da je tuženik nastupao kao poslovođa broda pa je na njemu bio teret dokaza da tu činjenicu i dokaže u smislu čl. 219. ZPP, kako to pravilno zaključuju sudovi nižeg stupnja, a on to nije učinio. Odredaba čl. 125.a. PZ na koju se tužitelj poziva u reviziji unijeta je taj zakon tek 2019. („Narodne novine“ broj 17/2019) i u ovom slučaju se ne primjenjuje, pri čemu treba reći da ta odredba uređuje posredovanje u zapošljavanju pomoraca, a posrednik nije naveden u čl. 145. PZ kao osoba koja bi ogovarala članu posade broda za štetu koja mu je nastala uslijed ozljede.

13. Zbog svega iznesenog utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

14. Kako odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog spora, odbijen je na osnovi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Zagreb, 29. rujna 2021.