Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1604/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku S. L., odvjetniku u Z., protiv tuženice M. Š. iz Z., zastupane po punomoćnici H. Z., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, predaje u posjed i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1419/16-2 od 28. ožujka 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1746/13 od 29. rujna 2016., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2021.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1419/16-2 od 28. ožujka 2016. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, odbijen je glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je raskinut Predugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 30. lipnja 2009. godine, aneks predugovora od dana 30.lipnja 2000. godine i aneks ugovora od dana 23. lipnja 2010. godine, kojim se tužitelj M. B. obvezao prodati, a tuženica M. Š. kupiti stan u stambenoj kući sagrađenoj na čest. zem. 777/6, oznake kuća i dvorište površine 446 m2, upisanoj u z.k.ul. 14050 k.o. Z. i to stan oznake:5.Suvlasnički dio 26/100 Etažno vlasništvo (E-5) Etažna oznaka "S5" stan u potkrovlju (u grafičkom prilogu sivo) koji se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka, terase, lođe, nenatkriveni dio, nenatkrivene terase, spavaće sobe, spavaće sobe, kupaonice, wc-a, hodnika, ukupne neto građevinske površine 84,90 m2, slijedom čega se nalaže tuženici M. Š. (OIB:…) da tužitelju M. B. (OIB:…) preda u posjed stan u stambenoj kući sagrađenoj na čest. zem. 777/6, oznake kuća i dvorište površine 446 m2, upisanoj u z.k.ul. 14050 k.o. Z. i to stan oznake:5.Suvlasnički dio: 26/100 Etažno vlasništvo (E-5) Etažna oznaka "S5" stan u potkrovlju (u grafičkom prilogu sivo) koji se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka, terase, lođe, nenatkriveni dio, nenatkrivene terase, spavaće sobe, spavaće sobe, kupaonice, wc-a, hodnika, ukupne neto građevinske površine 84,90 m2, slobodan od stvari i osoba, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
1.2. Toč. II. izreke prvostupanjske presude prihvaćen je podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženici M. Š. (OIB:…) da tužitelju M. B. (OIB:…) plati iznos od 386.051,08 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 29. rujna 2016. godine, po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, sve do isplate, sve u roku od 15 dana.
U preostalom dijelu, za iznos od 38.254,00 kuna kao dijela glavnice, te po osnovi zatražene zakonske zatezne kamate na glavnicu od 424.305,08 kuna za razdoblje od 01. lipnja 2010. godine do 29. rujna 2016. godine, podredni tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan."
1.3. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-1746/13 od 29. rujna 2016. godine tako da se sudi:
Utvrđuje se da je raskinut Predugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 30. lipnja 2009. godine, aneks predugovora od dana 30.lipnja 2000. godine i aneks ugovora od dana 23. lipnja 2010. godine, kojim se tužitelj M. B. obvezao prodati, a tuženica M. Š. kupiti stan u stambenoj kući sagrađenoj na čest. zem. 777/6, oznake kuća i dvorište površine 446 m2, upisanoj u z.k.ul. 14050 k.o. Z. i to stan oznake:5.Suvlasnički dio 26/100 Etažno vlasništvo (E-5) Etažna oznaka "S5" stan u potkrovlju (u grafičkom prilogu sivo) koji se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka, terase, lođe, nenatkriveni dio, nenatkrivene terase, spavaće sobe, spavaće sobe, kupaonice, wc-a, hodnika, ukupne neto građevinske površine 84,90 m2, slijedom čega se nalaže tuženici M. Š. (OIB:…) da tužitelju M. B. (OIB:…) preda u posjed stan u stambenoj kući sagrađenoj na čest. zem. 777/6, oznake kuća i dvorište površine 446 m2, upisanoj u z.k.ul. 14050 k.o. Z. i to stan oznake:5.Suvlasnički dio: 26/100 Etažno vlasništvo (E-5) Etažna oznaka "S5" stan u potkrovlju (u grafičkom prilogu sivo) koji se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka, terase, lođe, nenatkriveni dio, nenatkrivene terase, spavaće sobe, spavaće sobe, kupaonice, wc-a, hodnika, ukupne neto građevinske površine 84,90 m2, slobodan od stvari i osoba, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2.2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Uvažava se žalba tužitelja, preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru, broj P-1746/13 od 29. rujna 2016. godine tako da se rješava:
Nalaže se tuženici M. Š. da tužitelju M. B. naknadi parnični trošak u iznosu od 157.457,25 kn, u roku od 15 dana."
3. Protiv drugostupanjske presude revizije je podnijela tuženica, navodeći da reviziju podnosi na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske odluke preinače na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, a podredno da se drugostupanjska presuda i rješenje o troškovima postupka ukinu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Kako i glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev udovoljavaju vrijednosnim kriterijima za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, ovaj sud je, u smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.
7. Predmet postupka je glavni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je raskinut predugovor o kupoprodaji nekretnina od 30. lipnja 2009., Aneks predugovora od 1. lipnja 2010. i Aneks ugovora od 23. lipnja 2010., kojima se tužitelj obvezao prodati, a tuženica kupiti stan u stambenoj kući izgrađenoj na čest. zem. 777/6, upisanoj u zk. ul. 1405 k.o. Z. i to stan oznake: 5. suvlasnički dio 26/100 Etažno vlasništvo (E-5) Etažna oznaka "S5" stan u potkrovlju (u grafičkom prilogu sivo) koji se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka, terase, lođe, nenatkriveni dio, nenatkrivene terase, spavaće sobe, spavaće sobe, kupaonice, wc-a, hodnika, ukupne neto građevinske površine 84,90 m2, zbog neispunjenja, te da se naloži tuženici taj stan predati u posjed tužitelju, slobodan od stvari i osoba, kao i eventualno kumulirani zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženici isplatiti tužitelju na ime ostatka ugovorene kupoprodajne cijene ukupni iznos od 424.305,08 kn, kao protuvrijednost od 58.400,00 EUR.
8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je između stranaka 30. lipnja 2009. sklopljen ugovor o kupoprodaji stana u potkrovlju zgrade izgrađenom na čest. zem. 777/6 k.o. Z., površine 84,90 m2, kojemu pripada parkirno mjesto i drvarnica, uz ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 95.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, s tim da se tuženica, kao kupac, obvezala u trenutku zaključenja ugovora na ime kapare platiti tužitelju, kao prodavatelju, iznos od 5.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, iznos od 35.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti najkasnije do 1. kolovoza 2009., a preostali iznos do kompletne kupoprodajne cijene najkasnije do 1. lipnja 2010.,
- da su stranke 1. lipnja 2010. i 23. lipnja 2010. sklopile dva Aneksa predmetnog Ugovora, kojima je potvrđeno da je tuženica do tog dana tužitelju isplatila iznos od 36.306, 00 EUR, a ostatak kupoprodajne cijene da će platiti tužitelju na način da će preuzeti redovnu mjesečnu otplatu kredita tužitelja kod O. b., u iznosu od 36.183,62 EUR, a ostatak duga do kupoprodajne cijene od 22.510,38 EUR će platiti u hodu, a najkasnije za dvije godine, s tim da se tuženica iznos mjesečne rate kredita od 468,75 EUR obvezuje plaćati tužitelju na ruke najkasnije do 15-og u mjesecu, što će prodavatelj svojim potpisom potvrditi te tuženica može odmah po potpisivanju i ovjeri zaključenog Aneksa početi sa završnim radovima stana, a potom i useliti,
- da je tuženica izvela određene radove na predmetnom stanu te da je u isti uselila u kolovozu 2010., a ugovorenu kupoprodajnu cijenu nije isplatila u cijelosti, osobito da nije dokazala da je platila 18 rata po 469,00 EUR,
- da iznos troškova radova za sanaciju zajedničkih dijelova zgrade, odnosno vrijednost utvrđenih nedostataka (parkirno mjesto, drvarnica, poštanski sandučić i električno brojilo) te vrijednost upisa parkirnog mjesta u zemljišne knjige, snižava cijenu stana tužiteljice na 386.051,08 kn,
- da je tužitelj 26. kolovoza 2013. obavijestio tuženicu da raskida ugovor o kupoprodaji nekretnina zajedno sa zaključenim Aneksima te je od tuženice zatražio da odmah iseli iz predmetnog stana.
9. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud ocijenio da sklopljeni Predugovor od 30. lipnja 2009. ispunjava sve uvjete iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) te se može smatrati ugovorom o kupoprodaji te da tužitelj taj ugovor nije mogao raskinuti zbog neispunjenja od strane tuženice, jer je tuženica opravdano odbila ispuniti svoj dio obveze zbog utvrđenih nedostataka na objektu kupoprodaje, čija vrijednost iznosi 386.051,08 kn, za koji iznos je prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a u preostalom zatraženom iznosu od 38.254,00 kn isti odbio kao neosnovan.
10.1. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno sklopljeni predugovor o kupoprodaji nekretnina od 30. lipnja 2009. smatrao ugovorom o prodaji, ali da iz činjenica da tuženica nije dokazala da je od sklapanja posljednjeg Aneksa Ugovora tužitelju platila bilo koji iznos na ime kupoprodajne cijene, proizlazi da tuženica svoju obvezu ne bi bila ispunila ni u naknadnom roku, slijedom čega je po odredbi čl. 363. ZOO drugostupanjski sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje raskida spornog predugovora o kupoprodaji nekretnine i njegovih Aneksa, kao i na predaju u posjed predmetnog stana.
10.2. Očitujući se na žalbeni prigovor tuženice da nije dužna izvršiti isplatu kupoprodajne cijene dok tužitelj ne ispuni svoju obvezu i ishodi građevinsku dozvolu i legalizira stambenu jedinicu, preda u posjed spremište, omogući vlastiti električni priključak i postavi gromobran (prigovor istodobnog ispunjenja obveze), drugostupanjski sud isti otklanja uz obrazloženje da se, u smislu odredbe čl. 358. st. 1. ZOO, prigovor neispunjenja ugovora može isticati samo kod ugovora kod kojih postoji istodobnost ispunjenja obveza, što u konkretnome nije slučaj, jer je Aneksom ugovora od 23. lipnja 2010. tužitelj preuzeo obvezu po potpisu i ovjeri tog Aneksa dopustiti tuženici da započne sa završnim radovima stana i u stan useli, dakle, preuzeo obvezu predati joj stan u posjed, što je i učinio, dok, pak, s druge strane upravo tuženica koja je preuzela obvezu plaćanja na točno ugovoren način tu svoju obvezu nije ispunila.
10.3. U pogledu prigovora tuženice o postojanju materijalnih nedostataka na predmetnom stanu, drugostupanjski je isti prigovor također otklonio, uz obrazloženje da tuženica tijekom postupka nije tvrdila, a niti je dokazala da je postupila po odredbama čl. 403. i čl. 404. ZOO da bi mogla ostvariti prava iz čl. 410. ZOO.
10.4. Zaključno, drugostupanjski sud smatra da time što je osnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja, nema osnove za odlučivanje o ostalim zahtjevima (eventualno kumuliranima) pa je preinačio prvostupanjsku presudu samo u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva.
11. Odluka drugostupanjskog suda nije pravilna.
12. Odredbom st. 1. čl. 188. ZPP propisano je da u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka. St. 2. istog čl. propisano je da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. St 3. istog čl. propisano je da se zahtjevi mogu, prema stavku 2. ovog članka, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.
13.1. Dakle, institut eventualne kumulacije predviđa mogućnost da tužitelj u jednoj tužbi protiv istog tuženika istakne dva ili više tužbenih zahtjeva, predlažući da sud, ako ocijeni da prvi zahtjev nije osnovan, usvoji slijedeći ili slijedeće zahtjeve (eventualne tužbene zahtjeve) koji su u međusobnoj vezi sa prvim zahtjevom, ali ako usvoji prvi tužbeni zahtjev, onda izrekom neće odlučivati o drugom ili drugim eventualnim tužbenim zahtjevima, a tek ako ocijeni da je prvi tužbeni zahtjev neosnovan, izrekom presude takvog ima odbiti i (tek potom) nastaviti postupak po drugom, odnosno po drugim eventualnim tužbenim zahtjevima.
13.2. Nadalje, kod eventualne kumulacije, gdje postoji prvi (glavni) zahtjev i drugi eventualno postavljeni (s traženjem tužitelja da se prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan), a kod koje tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima i traži da se udovolji samo jednome od njih, ti zahtjevi gledano prema smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP, ipak nisu u potpunosti samostalni - toliko da odluka po žalbi protiv prvostupanjske presude o eventualno kumuliranom zahtjevu u ničemu ne zavisi o odluci o prvom (glavnom) zahtjevu ili obrnuto.
13.3. Stoga je odvojeno i samostalno odlučivanje o kumuliranim zahtjevima, tako da sud prihvati eventualno postavljeni zahtjev a ne odluči o prvom zahtjevu ili tako da usvoji oba zahtjeva ili održi na snazi odluku kojom su prihvaćena oba zahtjeva, postupovnopravno nedopušteno pa konkretno, a relevantno za ovaj slučaj, žalbu protiv prvostupanjske odluke valja uvijek tretirati kao žalbu protiv čitave presude (u odluci o prvome, glavnom, ali i eventualno postavljenom zahtjevu). Pa kada je žalbeni sud odlučivao o žalbi tužitelja protiv odluke o prvom (glavnom) tužbenom zahtjevu te je našao osnovanom, preinačio prvostupanjsku presudu i usvojio prvi (glavni) zahtjev, nije imao osnove otkloniti odlučivanje o dijelu prvostupanjske presude kojim je prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i tako dopustiti uspjeh tužitelja i s tim zahtjevom (eventualno kumuliranim) i s prvim (glavnim), dakle sa oba zahtjeva koji se međusobno pravno i životno isključuju. Tim više što je i tuženica izjavila žalbu u odnosu na dio s kojim nije uspjela u prvostupanjskom postupku.
13.4. Bilo kakvo suprotno shvaćanje vodilo bi onome što je protivno svrsi instituta eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva i onome što niti tužitelj nije htio - on je htio i zahtijevao da se prihvati samo jedan od po njemu postavljenih zahtjeva, a svrha te eventualne kumulacije se i iscrpljuje u tome da se udovolji samo jednome od njih (tako i u rješenju ovoga revizijskog suda broj Rev 238/2019-4 od 3. prosinca 2019.).
14.1. Osporenom presudom nije odlučeno u smislu takvog shvaćanja - što nedvosmisleno proizlazi i iz njezina obrazloženja pa valja prihvatiti da je drugostupanjski sud donošenjem te presude nepravilno primijenio odredbu čl. 188. st. 2. ZPP i time donio nezakonitu odluku i počinio postupovnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP.
14.2. Slijedom toga valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
14.3. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano i ponovno odlučiti o žalbama obje stranke, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, u skladu s čl. 375. ZPP.
15. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP).