Poslovni broj: Gž-165/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. A. iz V., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. Ć. odvjetniku iz V., protiv tuženika 1. D. Č. iz S., OIB: … zastupan po punomoćniku N. H. odvjetniku u V. G. i 2. N. Č. iz D. S., OIB: …, zastupan po D. M. odvjetniku iz P., odlučujući o žalbi tužitelja te tuženih 1. i 2. protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj 1 P-1451/19-28 od 26. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženih 1. i 2. kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj 1 P-1451/19-28 od 26. veljače 2020.,

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Nalaže se tuženima Č. D. i Č. N. isplatiti tužitelju A. Z. iznos od 426.402,78 kn, zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 9. srpnja 2009. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 72.779,02 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a kamata je određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana." 

 

2. Protiv prvostupanjske presude i to odluke o trošku postupka žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu na način da obveže tuženike na snašanje troška postupka u iznosu od 92.291,00 kuna, odnosno podredno da presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Žali se tuženik 1. koji pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP, predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbe.

 

4. Žali se i tuženik 2., koji pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja prema njemu, uz obvezu tužitelja na naknadu troškova postupka.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženih 1. i 2. za isplatu iznosa od 426.402,78 kuna s kamatama.

 

8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdi sljedeće činjenice:

 

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2523/2016-2 od 5. srpnja 2019. ranija presuda ukinuta pod točkom 2., 3. i 4. izreke dok je postala pravomoćna pod točkom I. gdje je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 14.700,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama,

- da iz tužbe proizlazi da je osnov tužbenoga zahtjeva tužitelja zapisnik od 9. srpnja 2009. koji su nesporno stranke potpisale,

- da iz Zapisnika od 9. srpnja 2009. proizlazi da stranke utvrđuju da je tužitelj za kupnju dvosobnog stana na drugom katu oznake B8 ukupne površine 45,18 m2 NKP 43,72 m2 sa parkiralištem koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na kčbr. 5112/1 isplatio tvrtki A. alati d.o.o. tijekom 2007. ukupno 60.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna nakon čega da je stan tvrtka A. alati d.o.o zajedno sa cjelokupnom zgradom prodala tvrtki Z. B. d.o.o. koja je predmetni stan prodala trećoj osobi, da tuženik D. Č. tadašnji direktor tvrtke A. alati d.o.o i N. Č. kao tadašnji zaposlenik tvrtke priznaju tu činjenicu i dugovanje od 60.000,00 EUR-a te se obvezuju da će osobno kao tadašnje odgovorne osobe koje su sudjelovale u prodaji stana riješiti povrat tog iznosa tužitelju bilo putem drugog stana ili neke druge nekretnine bilo kompenzacijom ili osobnom isplatom, da će se o međusobnoj visini obveze prema tužitelju tuženici dogovoriti između sebe zajedno s tvrtkom A. alati d.o.o. i O. Č. direktorom i vlasnikom iste, ali da taj međusobni dogovor ne dira u njihovu preuzetu obvezu prema tužitelju, da tužitelj Z. A. prihvaća obvezu tuženih, te prihvaća bilo kakvu isplatu svog potraživanja bilo putem drugog stana ili neke druge nekretnine bilo kompenzacijom ili osobnom isplatom,

- da iz iskaza svjedoka H. B. proizlazi da je prema uputama stranaka pisao tekst Zapisnika (svjedok umjesto zapisnik govori ugovor) i da je prema njihovom dogovoru napravio koncept sporazuma u pisanom obliku kojeg je strankama pročitao, te su taj sporazum i potpisali kao i on osobno i B., da mu je poznato da je tužitelj kupovao neki stan koji je bio u gradnji, no o kojem stanu se točno radilo da se zbog proteka vremena nije mogao sjetiti, da je stan gradila firma u kojoj su radili tuženici i da je u vrijeme kada je stan kupovan, a bilo je to tijekom 2007. jedan od tuženih bio direktor u firmi, a drugi zaposlenik no koju je funkciju imao da se ne može sjetiti, da je tužitelj izvršio djelomično isplatu a jedan dio isplate da je išao na ruku jednom od tuženih ili obojici, ali za firmu, da su isplate vršene tijekom 2007., no točno u kojem razdoblju ne zna a radilo se o iznosu od 60.000,00 EUR-a, da su prema sporazumu tuženici taj novac trebali vratiti tužitelju, u kojem roku, ne sjeća se budući je tužitelj ostao bez stana za koji je dao novac, da je stan prodan trećem odnosno firmi koja ga je gradila te je otišao u stečaj ili je prodan trećoj firmi, a ta treća firma da je stan prodala nekom drugom, da je sporazum sačinjen 2009. pa da pretpostavlja da je stan prodan tijekom te godine, jer je sve već bilo riješeno kada je sporazum potpisan i zato je bio pisan, obzirom da stana više nije bilo,

- da nije osnovan prigovor zastare,

- da tuženici imaju položaj trećeg te su se uz dužnika obvezali vjerovniku ispuniti njegovu tražbinu u ovom slučaju tužitelju.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj za kupnju predmetnog stana isplatio tvrtki A. alati d.o.o. 60.000 EUR-a protuvrijednosti kuna, a stan da nije dobio, dok su se tuženici i to tuženik 1. kao tadašnji direktor društva A. alati d.o.o i tuženik 2. kao zaposlenik tog društva a kako to i proizlazi iz Zapisnika od 9. srpnja 2009. obvezali tužitelju vratiti predmetni novac ili mu dati drugi stan ili druge nekretnine, bilo kompenzacijom ili osobnom isplatom. Tuženici da u konkretnom slučaju a imajući u vidu odredbu članak 101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), imaju položaj trećeg, te su se uz dužnika obvezali vjerovniku ispuniti njegovu tražbinu u ovom slučaju tužitelju. Kako tuženici svoju obvezu koju su preuzeli prema tužitelju nisu ispunili, to da je temeljem članka 101. ZOO valjalo iste obvezati da isplate tužitelju utuženi iznos. Prigovora zastare da nije neosnovan, jer da su tuženici obvezu ispunjena preuzeli Zapisnikom od 9. srpnja 2009., a tužba je podnesena 3. 7.2014., dakle u okviru zastarnog roka od 5 godina.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuju žalbe, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

 

11. Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tuženih nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP ocjenjujući ih kako svakog zasebno, tako i njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri pritom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu zašto zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje iz kojeg je jasno na kojim je zaključcima prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku i ocjenu o sadržaju poslovnog odnosa i obveza koje bi iz tog odnosa proizišle za stranke spora.

 

12. Odredbom članka 101. ZOO propisano je kako ugovorom između vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, treći stupa u obvezu pored dužnika. Ugovor o pristupanju duga može se sklopiti i konkludentnim postupcima-radnjama vjerovnika i treće osobe a ne samo pisanim ugovorom u kojem se treća osoba izričito obveze vjerovniku da će ispuniti njegovu obvezu dužniku.

 

13. Ugovorom o pristupanju duga dužnik se ne oslobađa obveze, već se naprotiv, treći uz dužnika obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu. Tim ugovorom treći stupa u obvezu pored dužnik, čime se jača pravni položaj vjerovnika, jer su mu obvezu tada dužni ispuniti dva dužnika. Ugovor sklapaju vjerovnik i treći, pa za valjanost tog ugovora nije potreban pristanak dužnika, jer se pravni položaj dužnika ne mijenja.

 

14. Naime, Zapisnikom od 9. srpnja 2009., tuženici su se obvezali tužitelju izvršiti povrat iznosa od 60.000,00 Eur-a, protuvrijednosti kuna, koji Zapisnik predstavlja ugovor sklopljen između stranaka temeljem kojeg je nastala obveza i odgovornost tuženih prema tužitelju. Dakle, obvezno pravni odnos je nastao između tužitelja kao vjerovnika i tuženih kao trećih osoba na način da su ugovorili pristupanje dugu kako to i proizlazi iz Zapisnika 9. srpnja 2009., kojeg su stranke nesporno potpisale a da je tome tako nedvojbeno proizlazi i iz iskaza svjedoka B. koji je upravo sastavio Zapisnik i potvrdio tvrdnje tužitelja da je isti na ime kupnje stana platio trgovačkom društvu A. A. d.o.o. iznos od 60.000,00 Eura, koji iznos su se obavezali vratiti tuženici, pa stoga nije od utjecaja za predmet spora jeli tužitelj sklopio ugovor o kupoprodaji stana, niti su od utjecaja odnosi između tuženih i trgovačkog društva A. A. d.o.o.

 

15. Imajući u vidu činjenicu da su tuženici nesporno potpisali Zapisnik od 9. srpnja 2009. kojim su preuzeli obvezu da tužitelju vrate utuženi iznos između ostalog i isplatom, što je tužitelj prihvatio, to nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da je tužitelj prisvojio sebi pravo izbora koje da mu ne pripada.

 

16. Također nije osnovan ni prigovor zastare, jer je nastupio prekid zastare priznanjem obveze tuženih i to potpisom Zapisnika od 9. srpnja 2009., dakle tada je nastao njihov obvezno pravi odnos, pa sukladno članku 240. ZOO od prekida zastara počinje teći iznova a temeljem članka 245. ZOO nastupa protekom općeg zastarnog roka. Kako je do prekida zatare došlo 9. srpnja 2009., a tužba je podnesena 3. srpnja 2014., to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da nije nastupila zastara potraživanja.

 

17. U žalbenom stadiju postupka tuženici osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje su isticali i tijekom postupka, koje je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, dakle, utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

 

18. Odluka o trošku postupka pravilno je utvrđena u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP koja žalbenim navodima stranka nije dovedena u sumnju.

 

19. Zbog iznesenog žalbe žalitelja su odbijene kao neosnovane i prvostupanjska presuda je potvrđena u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu 29. rujna 2021.