- 1 -              Revd 3023/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3023/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. … , Z., OIB: … kojeg zastupa punomoćnica A. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. … d.o.o., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-838/2020-2 od 24. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1762/2018 od 18. prosinca 2019., u sjednici održanoj 29. rujna 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-838/2020-2 od 24. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1762/2018 od 18. prosinca 2019.

 

2. Tužitelj na taj prijedlog nije odgovorio.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije protiv predmetne drugostupanjske odluke donesene u postupku u sporu male vrijednosti, u kojem je predmet spora isplata 1.130,00 kn za vodne usluge, postavio osam pitanja za koja smatra da su pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), odnosno da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Analizom tih pitanja zaključuje se:

 

- da je prvo postavljeno pitanje zapravo uopćena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koja pritom polazi i od neosnovane tvrdnje da nižestupanjskim odlukama nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama,

- da postavljajući pitanje kojim se problematizira tužiteljevo pravo da iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze nakon podnošenja tužbe, u smislu odredbe čl. 461.a st. 3. ZPP, tuženik zanemaruje da predmetni postupak nije započeo podnošenjem tužbe već podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave,

- da četirima pitanjima, pa i onom u kojem se, naizgled, problematizira pitanje tereta dokaza, tuženik zapravo osporava činjenična utvrđenja te se ne radi ni o postupovnopravnim ni o matarijalnopravnim pitanjima, kakva se jedino mogu postaviti u smislu odredbe čl. 385. ZPP,

- da u pitanju koje se odnosi na vrijeme potrebno za zastaru predmetne tužiteljeve tražbine tuženik polazi od tvrdnje o činjenici koja u postupku nije utvrđena, naime, tvrdnje da su predmetne usluge isporučene za potrebe kućanstva i

- da postavljajući pitanje kojim problematizira tužiteljevo pravo da kao „pružatelj javne usluge koji ima značajno mjesto u Republici Hrvatskoj u segmentu poslovanja kojim se bavi“, i pozivanjem pritom na odluku ovog revizijskog suda Rev-129/2009 od 23. ožujka 2020., tuženik zanemaruje da je pravno shvaćanje izraženo u toj odluci (prema kojem stranci, pravnoj osobi koja se bavi osiguranjem i ima zaposlene osobe koje je mogu zastupati u postupku pred sudom, ne pripada pravo na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, jer u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, nije potrebno da je u odštetnoj parnici zastupa punomoćnik koji je odvjetnik), „izmijenjeno“ na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 22. listopada 2012., zauzimanjem pravnog shvaćanja koje glasi: „pravna osoba kao stranka u postupku ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka (u skladu s odredbama čl. 154. ZPP i čl. 155. ZPP) za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, iako ima u radnom odnosu diplomirane pravnike s položenim pravosudnim ispitom koji ispunjavaju zakonske pretpostavke za zastupanje te pravne osobe u postupcima pred sudovima.“

 

6. Dakle, proizlazi da postavljena pitanja ili nisu važna za odluku u sporu ili nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

7. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 29. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.