Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 990/2018-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. H. iz N. G., A., protiv 1. tuženika I. L. vl. obrta L. iz N., OIB: ... i 2. tuženice Z. L. iz N., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćniku S. B., odvjetniku u K., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-1542/2015-3 od 22. veljače 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini broj P-978/15 od 8. srpnja 2015., u sjednici održanoj 29. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-1542/2015-3 od 22. veljače 2018. i sudi:
„Odbija se žalba 1. i 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini broj P-978/15 od 8. srpnja 2015. u dijelu odluke o glavnoj stvari (točka I. izreke).
Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu 9.960,00 kuna u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:
„I. Utvrđuje se da Darovni ugovor zaključen 16.11.2007. godine između I tuženika I. L. i II tužene Z. L., a kojim je I tuženik II tuženoj darovao nekretnine upisane u zk.ul.br. 255 k.o. P. i to čk.br. 305 Oranica, voćnjak i livada gor. I. od 11384 m2 i čk.br. 306 Kuća br. ... dvorište i voćnjak u selu od 1841 m2, nema učinka prema tužitelju H. H. iz N. G., u dijelu koji je potreban za podmirenje potraživanja tužitelja prema I tuženiku I. L. kao vlasniku obrta L. N., a koje se sastoji od glavnice u iznosu od 500.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, računajući ovu kamatu od dana 31. prosinca 2007. godine do konačne isplate, pa je II tužena dužna trpjeti namirenje tog potraživanja tužitelja.
II. Tuženi su dužni tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 8.085,00 kuna, u roku od 15 dana.“
2. Presudom suda drugog stupnja je suđeno:
„Uvažava se žalba 1. tuženika I. L. i 2. tuženice Z. L. i preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj P-978/2015 od 8. srpnja 2015. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja H. H. koji glasi:
Utvrđuje se da Darovni ugovor zaključen 16.11.2007. godine između I tuženika I. L. i II tužene Z. L., a kojim je I tuženik II tuženoj darovao nekretnine upisane u zk.ul.br. 255 k.o. P. i to čk.br. 305 Oranica, voćnjak i livada gor. I. od 11384 m2 i čk.br. 306 Kuća br. ... dvorište i voćnjak u selu od 1841 m2, nema učinka prema tužitelju H. H. iz N. G., u dijelu koji je potreban za podmirenje potraživanja tužitelja prema I tuženiku I. L. kao vlasniku obrta L. N., a koje se sastoji od glavnice u iznosu od 500.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, računajući ovu kamatu od dana 31. prosinca 2007. godine do konačne isplate, pa je II tužena dužna trpjeti namirenje tog potraživanja tužitelja.
Nalaže se tužitelju H. H. da 1. tuženiku I. L. i 2.tuženici Z. L. naknadi troškove postupka u iznosu od 4.000,00 kuna u roku od 15 dana.“
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te reviziju iz odredbe članka 382. stavak 2. ZPP. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako da se prihvati zahtjev tužitelja, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, kao i da mu se dosude troškovi parničnog i revizijskog postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. Vijeće revizijskog suda je, prije odluke o osnovanosti revizije, ispitalo je dopuštenost revizije, imajući na umu da je tužitelj podnio i redovnu reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP i izvanrednu reviziju iz odredbe članka 382. stavak 2. ZPP. Revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP je dopuštena samo u slučaju u kojemu nije dopuštena revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP.
7. Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i članka 373.b toga Zakona.
8. S obzirom da je u konkretnom slučaju presuda suda drugog stupnja donesena na temelju odredbe članka 373.a ZPP, dopuštena je revizija tužitelja iz članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP, zbog čega je bespredmetno pozivanje tužitelja na reviziju iz članka 382. stavak 2. ZPP.
9. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
10. Tužitelj je u reviziji naveo da protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP. Međutim, tužitelj u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio koju bi to bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio sud drugog stupnja, odnosno u čemu bi se ta bitna povreda odredaba parničnog postupka ogledala, što je bio dužan učiniti prema odredbi članka 386. ZPP. S obzirom da tužitelj u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge podnošenja revizije protiv presude suda drugog stupnja zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, to revizijski sud postupajući po ovlaštenju iz odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 386. ZPP neobrazložen revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije uzeo u obzir.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da ugovor o darovanju od 16. studenoga 2007. sklopljen između 1. tuženika i 2. tuženice nema učinka prema tužitelju koliko je to potrebno radi namirenja njegove dospjele tražbine u iznosu od 500.000,00 kuna uz pripadajuće zatezne kamate.
12. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je tužitelj, kao radnik u šumarskom obrtu 1. tuženika, 17. listopada 2007. doživio povredu na radu kojom prilikom je zadobio teške tjelesne ozljede,
- da je u svezi te ozljede tužitelj 5. svibnja 2008. podnio tužbu protiv 1. tuženika radi naknade štete, koji se postupak vodio pod brojem P-348/08, da je 21. prosinca 2012. donesena presuda kojom je 1. tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade štete (neimovinske štete) isplati iznos od 555.200,00 kuna, koja presuda je potvrđena presudom suda drugog stupnja broj Gž-1042/13 od 3. listopada 2014.,
- da je 1. tuženik s 2. tuženicom (svojom suprugom) 16. studenog 2007. sklopio ugovor o darovanju kojim joj je darovao nekretnine upisane u zk.ul. 255 k.o. P., te da je 2. tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica navedenih nekretnina.
13. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio da su ispunjeni uvjeti iz članka 67. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 – dalje: ZOO) nalazeći da je navedeno darovanje u korist 2. tuženice učinjeno na štetu tužitelja u uvjetima kada 1. tuženik nema dovoljno sredstava za podmirenje potraživanja tužitelju u iznosu od 500.000,00 kuna.
14. Sud drugog stupnja je zaključio da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o darovanju nekretnina (16. studenoga 2007.), tražbina tužitelja prema 1. tuženiku još nije bila dospjela, budući da je tražbina tužitelja dospjela danom završetka liječenja (svibanj 2010.), zbog čega 1. tuženik u trenutku besplatnog raspolaganja nije znao, niti mogao znati, da takvim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju, zbog čega nisu bile ni ispunjene pretpostavke za pobijanje te pravne radnje u smislu odredbe članka 66. stavak 1. ZOO, pa preinačava presudu suda prvog stupnja i odbija tužbeni zahtjev tužitelja (članak 373.a ZPP).
15. Pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.
16. Odredbom članka 66. stavak 1. ZOO propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, s time što se, kako to slijedi iz odredbe stavka 2. istog članka smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potraživanja.
17. Prema odredbi članka 67. stavak 3. ZOO kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da se poduzetim raspolaganjem nanosi šteta vjerovniku, a za to pobijanje radnje ne traži se da je trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato, pa taj treći niti ne može dokazati suprotno.
18. Pobijati dužnikovu pravnu radnju, osim prigovorom, može se i tužbom kojom je potrebno obuhvatiti i treću osobu u čiju korist je poduzeta pravna radnja koja se pobija (prema odredbi članka 69. stavak 1. i 2. ZOO), a koja se može podnijeti u slučaju besplatnog raspolaganja u roku od tri godine od kada je poduzeta ta pravna radnja (članak 71. stavak 1. i 2. ZOO), s tim da prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja (članak 70. ZOO).
19. Sud drugog stupnja smatra da se pravna radnja dužnika može osnovano pobijati samo za onu tražbinu vjerovnika (tužitelja) koja je dospjela do trenutka izvršenja pravne radnje koja se pobija, te da samo za onu tražbinu koja je dospjela do trenutka besplatnog raspolaganja, dužnik može znati da takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (tužitelju).
20. Međutim, suprotno shvaćanju suda drugog stupnja, u odnosu na navedeno je zauzeto pravno shvaćanje na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/21) održanoj 24. svibnja 2021. koje glasi: "Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (članak 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), mora postojati u trenutku podnošenja tužbe."
21. Stoga, imajuću na umu navedeno shvaćanje, nije u pravu sud drugog stupnja kada smatra da je jedna od pretpostavki za pobijanje pravnih radnji dužnika dospjelost tražbine vjerovnika u vrijeme poduzimanja pravnih radnji dužnika. Dospjelost tražbine vjerovnika treba postojati u trenutku podnošenja tužbe za pobijanje pravnih radnji, a ne u trenutku poduzimanja pravne radnje (članak 66. stavak 1. ZOO). U konkretnoj situaciji tražbina tužitelja je bila dospjela podnošenjem predmetne tužbe (17. studenoga 2010. – list 1. spisa), pa je ostvarena jedna od pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika.
22. Kako je prethodno rečeno, obzirom na postojanje dospjele tražbine tužitelja prema 1. tuženiku, a koji nema dovoljno sredstava i imovine da se od njih tužitelj naplati, a darovanjem predmetne nekretnine je tužitelj onemogućen u naplati svoje tražbine, onda je nužno ocijeniti da su se u ovom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke za pobijanje te pravne radnje.
23. Dakle, tužitelj je na temelju ovlasti iz navedenih odredaba ZOO-a, a kao vjerovnik utvrđenog dospjelog potraživanja iz osnove naknade štete, osnovano zatražio da se utvrdi da je utuženo darovanje (učinjeno po 1. tuženiku u korist 2. tuženice) prema njemu bez učinka u dijelu potrebnim za namirenje njegovog potraživanja, a tuženicima ne pripada mogućnost dokazivati da nisu znali da učinjenim besplatnim raspolaganjem, kakvo je i darovanje, nanose štetu tužitelju - vjerovniku 1. tuženika (članak 67. stavak 3. ZOO). Naime, dužnik premda na to nije obvezan umanjuje svoju imovinu bez prava na protučinidbu, pa se ima smatrati (radi se o neoborivoj zakonskoj presumpciji temeljenoj na načelu po kojem „nitko ne može davati darove na račun svojih vjerovnika“) da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Za pobijanje te radnje raspolaganja ne traži se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato i taj treći niti ne može dokazivati suprotno.
24. S obzirom da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti presudu suda drugog stupnja na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP i presuditi kao u izreci.
25. Tužitelj je uspio s revizijom, pa je ovaj sud sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP odlučio o troškovima cijelog postupka.
26. Uz trošak određen pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini broj P-978/15 od 8. srpnja 2015. u iznosu od 8.085,00 kuna (članak 154. stavak 1. ZPP), tužitelju je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP dosuđen i trošak revizije: zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) u iznosu od 1.875,00 kuna (Tbr. 7.1 u vezi s Tbr.10.6. Tarife i Tbr. 42. Tarife). Dakle tužitelju je ukupno priznat trošak cijelog postupka u iznosu od 9.960,00 kuna.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.