Poslovni broj: 78 Pž-4579/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-4579/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. T. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., protiv tuženika J. N. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i Š. u V., radi isplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-94/2021 od 20. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-94/2021 od 20. srpnja 2021. u pobijanim točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-94/2021 od 20. srpnja 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva tužiteljice na devet dionica tuženika, te zahtjev za upis tužiteljice kao vlasnika u registar dionica tuženika, kao i zahtjev za isplatu svih dospjelih obroka dividendi s kamatama (točka I. izreke), tužiteljici je naloženo platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.225,00 kn (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za isplatu troška u daljem iznosu od 3.125,00 kn (točka III. izreke). U bitnome prvostupanjski sud navodi kako je tužiteljica, nakon upute drugostupanjskog suda, navela da nije u mogućnosti jasnije precizirati tužbeni zahtjev niti ga može urediti u smislu odredbe čl. 493. st. 1. i 2. Zakona o tržištu kapitala („Narodne novine“ broj: 88/08, 146/08, 74/09, 54/13, 159/13, 18715, 110/15, 136/16 i 131/17). Prvostupanjski sud navodi kako čl. 529. Zakona o tržištu kapitala („Narodne novine“ broj: 65/18, 17/20 i 83/21), a koji odgovara čl. 493. ranijeg Zakona o tržištu kapitala detaljno propisuje bitne sastojke nematerijaliziranog vrijednosnog papira kao i dodatne sastojke koje mora imati nematerijalizirana dionica. Tužiteljica u svojim pisanim i usmenim očitovanjima sudu ponavlja kako nije u mogućnosti precizirati na kojih devet dionica se odnosi njezin zahtjev. Slijedom navedenog, u cilju ostvarenja jednakosti svih pred zakonom te osiguranja djelotvornog ostvarenja pravne zaštite, a imajući u vidu stanje spisa i navode tužiteljice iznesene tijekom prvotnog i ponovljenog postupka, prvostupanjski je sud meritorno odlučivao o postavljenom tužbenom zahtjevu te isti odbio kao neosnovan. U nastavku obrazloženja prvostupanjski sud navodi kako se na temelju odredbe čl. 226. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD), dioničarom smatra onaj koji je upisan u knjigu dionica, te da tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje kako je radnjama ili propuštanjem upravo tuženika počinjena pogreška na njezinu štetu, uslijed čega bi ista imala pravo na sudsku zaštitu kako je to zatraženo u ovom postupku.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužiteljica, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako je već navela da za sada ne može urediti tužbeni zahtjev, jer ne može utvrditi na kojih se to konkretnih devet dionica isti odnosi, niti je tu obavijest dobila od tuženika. Stoga nije mogla urediti svoj zahtjev niti u odnosu na isplatu dividendi, a sud je odbio provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost koje bi to dionice bile, niti je zatražio takve podatke od tuženika. Smatra kako je dokazala da upravo propustom tuženika nije upisana kao vlasnica dionica, zbog čega tužiteljica nije niti mogla poduzimati radnje pred nadležnim tijelima. Predlaže ukinuti presudu. Iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da se ista odnosi na točke I. i II. izreke u kojima tužiteljica nije uspjela u sporu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno
čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba
parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi
obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Presuda je donesena uz primjenu odredbi čl. 8. ZPP-a i u svom obrazloženju sadrži sve propisano čl. 338. st. 4. ZPP-a.

7. Nadalje, žaliteljica neosnovano tvrdi kako mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, zbog toga što prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze. Odbijanje suda da provede određeni dokaz samo po sebi ne predstavlja onemogućavanje stranke u raspravljanju pred sudom iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Naime, prema toj odredbi, stranka se može onemogućiti da raspravlja pred sudom samo nezakonitim postupanjem suda, a ovlaštenje suda da odbije određeni dokazni prijedlog u skladu je sa njegovim zakonskim ovlaštenjem i proizlazi iz čl. 220. st. 2. ZPP-a. U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski je sud pravilno odbio prijedlog tužiteljice za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja, jer je tužiteljica prvenstveno trebala urediti tužbeni zahtjev, pri čemu se ukazuje kako za njegovo uređenje postoje javni podaci.

8. Naime, ovaj je sud već u rješenju poslovni broj Pž-3129/2019 od 25. studenog 2020. ukazao tužiteljici na odredbu čl. 493. Zakona tržištu kapitala, kojom su detaljno je propisani bitni sastojci nematerijaliziranog vrijednosnog papira (čl. 493. st. 1. Zakona), te posebno dodatni sastojci koje mora sadržavati nematerijalizirana dionica (čl. 493. st. 2. Zakona). Ovi podaci javno su dostupni na Internetu, i doista ne treba nikakvog posebnog truda ili znanja da bi se točno precizirao tužbeni zahtjev, sa svim sastojcima iz čl. 493. Zakona o tržištu kapitala. Isto tako, na Internetu su javno dostupni i podaci o poslovanju, godišnja izvješća i podaci o dobiti odnosno visini isplaćene dobiti po svakoj pojedinoj dionici. Stoga ovaj sud smatra kako nema nikakve potrebe na tu okolnost provoditi bilo kakvo financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

9. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje te postojeće zakonske odredbe, prvostupanjski je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev. Imajući u vidu da je postupak započeo 2014. godine, u daljem postupku na ovo će se pitanje primjenjivati odredbe Zakona o tržištu kapitala iz 2018., kao propis koji je bio na snazi u trenutku pokretanja postupka. Pri tome ovaj sud ukazuje kako su relevantne zakonske odredbe o zakonitom imatelju nematerijaliziranih vrijednosnih papira (u koje ulaze i nematerijalizirane dionice) u osnovi jednak i prema Zakonu o tržištu kapitala iz 2008. (čl. 492. i 493. Zakona iz 2008.) i prema odredbama Zakona o tržištu kapitala iz 2018. (čl. 528. i 529. Zakona iz 2018.).

10. Što se tiče utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud navodi kako iz
izvješća Državnog ureda za reviziju Republike Hrvatske o obavljenoj reviziji procesa
kuponske privatizacije od 6. veljače 2002., između ostalog proizlazi da se Fond pojavio kao izvršitelj u konačnoj fazi kuponske privatizacije. Prema navedenom Izvješću, pokazalo se da je Pravilnikom o dodjeli dionica bez naplate pogrešno pretpostavljen prijenos dionica stjecateljima, i to od strane Ministarstva privatizacije putem potvrde koju je ono ispostavilo svakom stjecatelju. S obzirom da Ministarstvo nije bilo upisano kao vlasnik prenesenih dionica i udjela, na temelju ispostavljenih potvrda proizlazi kako se stjecatelji nisu mogli upisati u knjige dionica i udjela te je nove potvrde davao Fond. Stoga prvostupanjski sud zaključuje kako ne može utvrditi da li je tužiteljica sudjelovala u postupku dražbovanja u okviru kuponske privatizacije jer se sam prijenos dionica vršio nakon okončanog trećeg kruga dražbe, u skladu s rezultatima iste, a čime je za Ministarstvo i Fond proces kuponske privatizacije bio okončan.

11. Stoga, prema mišljenju prvostupanjskog suda, tužiteljičin je zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

12. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju navodima
žalbe, niti je u suprotnosti s ispravama u spisu. No, ovaj sud dodatno ukazuje kako je
tužbeni zahtjev trebalo odbiti, čak i da je tužiteljica dokazala da bi bila imatelj devet
dionica tuženika.

13. Naime, svojim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži od tuženika utvrđenje vlasništva na devet dionica tuženika, za koje navodi da ih je stekla temeljem rješenja Fonda, te traži da sud naloži tuženiku upis tužiteljice kao vlasnika u registar dionica tuženika, te traži isplatu nespecificiranih dospjelih obroka dividendi. Za početak, makar tužiteljica traži da se utvrdi njeno vlasništvo na nematerijaliziranim dionicama (a ne to da je imatelj dionica), to, samo po sebi, ne bi bio razlog za odbijanje zahtjeva.

14. No, da bi tužiteljica mogla s uspjehom ostvariti svoj zahtjev, ona je morala dokazati ne samo da bi ona bila njihov zakoniti imatelj, već i da je upravo tuženik upisan kao imatelj dionica (jer se presuda radi utvrđenja i upisa u registar dionica može tražiti samo u odnosu na upisanog imatelja), pri čemu bi bilo nužno specificirati dionicu (konkretno, kao redovnu dionicu, simbola JNAF, ISIN oznake HRJNAFRA0000 itd.) u smislu iz čl. 493. Zakona o tržištu kapitala. Ovaj sud ukazuje kako dionice, kao nematerijalizirani vrijednosni papir, nisu određene individualno, već generički. To je jasno vidljivo iz odredbe čl. 493. st. 1. t. 3. Zakona o tržištu kapitala, prema kojoj ista mora sadržavati podatak o ukupnom broju izdanih vrijednosnih papira (u ovom slučaju dionica) upisanih u središnji depozitorij.

15. Nadalje, svi podaci o dionicama, te o pojedinoj godišnjoj dividendi javno se objavljuju i dostupni su svima, jednako kao i godišnja financijska izvješća za svaki pravni subjekt čije su dionice uvrštene, pa tako i tuženika, od uvrštenja do danas, pa ovaj sud ne vidi nikakvog razloga koji bi opravdao ponašanje tužiteljice.

16. Kako tužiteljica nije dokazala niti da bi tuženik bio imatelj devet pravilno označenih vlastitih dionica koje bi mogao prenijeti na tužiteljicu, niti je uopće postavila tužbeni zahtjev za isplatu konkretnog iznosa dividende za svaku pojedinu godinu, takav bi zahtjev trebalo odbiti, čak i da je ista dokazala da je ranije bila zakoniti imatelj devet dionica tuženika.

17. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe
čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim
pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i
Tarifu sudskih pristojbi.

18. Kako žaliteljica ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredaba, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

19. Slijedom navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 29. rujna 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas