- 1 -              Rev 1937/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1937/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. S. iz ... , koju zastupaju punomoćnici D. R. i L. K., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ... , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-477/2018-2 od 3. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-80/17-13 od 13. veljače 2018., u sjednici održanoj 29. rujna 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-477/2018-2 od 3. svibnja 2018. i presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-80/17-13 od 13. veljače 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom su odbijeni tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženica na ime izgubljene zarade isplati bruto iznos od 311.806,19 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatom neto iznosa od 232.856,60 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Prvostupanjskom presudom odbijen je i zahtjev tužiteljice da joj tuženica naknadi trošak parničnog postupka, dok je istom presudom naloženo tužiteljici da tuženici u roku 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.500,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) iz čijeg sadržaja proizlazi da je pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 1. i 354. st. 2. toč. 11. učinjene pred drugostupanjskim sudom te je predložila da ovaj revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti ili podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak drugostupanjskom ili prvostupanjskom sudu te da tužiteljici naknadi trošak revizijskog postupka.

 

3. Tuženica je u odgovoru na reviziju predložila reviziju tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

6. Neosnovano tužiteljica u reviziji ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je počinjenja pred drugostupanjskim sudom, kao i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja je počinjena pred istim sudom, ukazujući na to da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

7. Suprotno navedenom, ovaj sud smatra da drugostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te da samim time nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, dok tuženik nije ni obrazložio u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP počinjena pred drugostupanjskim sudom.

 

8. Slijedom navedenog, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

9. Predmet spora zahtjev je tužiteljice radi naknade štete u visini neisplaćene plaće u bruto, odnosno podredno neto iznosu koje bi tužiteljica ostvarila na radu u razdoblju od 11. svibnja 2002. (dan isteka otkaznog roka) do 29. listopada 2009. (dan donošenja odluke Ustavnog suda), da nije bilo nezakonite odluke sudova za koju odgovora tuženica.

 

10. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena u D. ... Sisačko-moslavačke županije Sisak na radnom mjestu „telefoniste“,

 

- da joj je predmetni ugovor o radu otkazan 28. studenoga 2001.,

 

- da je tužiteljica pred Općinskim sudom u Sisku podnijela tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti predmetnog otkaza sa zahtjevom vraćanja na rad radi obavljanja poslova radnog mjesta telefoniste,

 

- da je Općinski sud u Sisku donio presudu poslovni broj P-1966/03 od 21. prosinca 2004. kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, dok je Županijski sud u Sisku donio presudu poslovni broj Gž-523/05 od 13. listopada 2005. kojom je preinačio pobijanu presudu i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, koju presudu je po reviziji tužiteljice potvrdio i ovaj revizijski sud presudom poslovni broj Revr-143/06 od 27. lipnja 2006.,

 

- da je tužiteljica protiv presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-143/06 od 27. lipnja 2006. podnijela ustavnu tužbu Ustavnom sudu RH radi zaštite povrijeđenih ustavnih prava,

 

- da je Ustavni sud RH primjenom odredbe čl. 76. st. 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 99/99, 29/02 i 49/02), odlukom poslovni broj U-III-5/2007 od 29. listopada 2009. utvrdio da je tužiteljici kao podnositeljici ustavne tužbe, koja se u vrijeme donošenja programa zbrinjavanja viška radnika nalazila na porodiljinom dopustu, povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno odredbom čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i ustavno pravo na rad i slobodu rada, zajamčeno odredbom čl. 54. st. 1. Ustava Republike Hrvatske,

 

- u gore navedenoj odluci Ustavnog suda RH navedeno je da su ustavna prava tužiteljici povrijeđena odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-143/06 od 27. listopada 2006. i Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-523/05 od 13. listopada 2005.,

 

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da su suci u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-143/06 od 27. listopada 2006. i Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-523/05 od 13. listopada 2005. zauzeli pogrešan stav i pogrešno primijenili materijalno pravo, međutim s obzirom na to da suci u skladu s čl. 9. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 150/05, 16/07, 113/08, 116/10, 122/10, dalje: ZS) ne odgovaraju za izraženo mišljenje prilikom donošenja odluka, iste se odluke ne smatraju nezakonitim ili nepravilnim radi postupanja sudaca te slijedom navedenog nema osnova za utvrđenje odgovornosti tuženice u ovom postupku s osnova izraženog mišljenja i stava sudaca.

 

12. Tužiteljica u reviziji u bitnom navodi kako se odgovornost tuženice temelji na odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 75/93, 48/99, 15/00, 59/01, 190/03, 199/03, 79/07, dalje: ZSDU), kojom je propisano da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. U predmetnom slučaju neustavnost odluka sudova utvrđena primjenom odredbe čl. 76. st. 3. Ustavnog zakona o ustavnom sudu RH predstavlja nezakonit rad i štetu koja je posljedica takvog rada, a koju je u smislu gore navedenog čl. 13. ZSDS dužna naknaditi tuženica. Tužitelja pojašnjava da joj je šteta nastala zbog činjenice da su nadležni sudovi donijeli neustavnu odluku o zakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu s obzirom na to da bi donošenjem zakonite i ustavne sudske odluke, odluka o otkazu bila poništena, a tužiteljica bi bila vraćena na posao ili bi u najmanjem slučaju imala pravo na naknadu plaće.

 

13. Ovaj je revizijski razlog osnovan.

 

14. U skladu s čl. 106. ZS Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, ovaj revizijski sud smatra da je osnovan prigovor tužiteljice kako u okolnostima konkretnog slučaja neustavnost odluka sudova, utvrđena primjenom odredbe čl. 76. st. 3. Ustavnog zakona o ustavnom sudu RH, predstavlja nezakoniti rad i štetu koja je posljedica takvog rada, a koju je u smislu odredbe čl. 13. ZSDU, dužna naknaditi Republika Hrvatska. U predmetnoj situaciji kada je Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući o ustavnoj tužbi protiv odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Sisku, utvrdio povrede Ustava Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 76. st. 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, jer odluke kojima je povrijeđeno ustavno pravo više ne proizvode pravne učinke, osobi kojoj su povrijeđena ustavna prava pripada pravo na naknadu štete koju oštećena osoba, odnosno, podnositelj ustavne tužbe trpi uslijed nezakonitih i neustavnih odluka gore navedenih sudova. Također, valja reći i to da u okolnostima konkretnog slučaja nije od značaja što osporene odluke kojim je povrijeđeno ustavno pravo nisu ukinute u skladu s čl. 76. st. 1. Ustavnog zakona.

 

15. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u vezi s pitanjem odgovornosti tuženice za nezakonit rad sudova, nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 13. ZSDU.

 

16. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tužiteljice te su nižestupanjske presude ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

17. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud utvrditi sve činjenice odlučne za ocjenu visine tužbenog zahtjeva, vodeći računa o izraženom shvaćanju ovoga revizijskog suda, te o tužbenom zahtjevu odlučiti novom presudom.

 

18. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 29. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.