- 1 -

Broj: Ppž-9786/2021

 

                                          

 

Broj: Ppž-9786/2021

 

 

                              U    I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

  P R E S U D A

 

                                         

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. Ž.G., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okr. Ž.G., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 17. kolovoza 2021., broj 23 Pp -1984/2021, u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

             I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. Ž.G. i potvrđuje prvostupanjska presuda.            

 

II.  Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. Ž.G. obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 300,00 (tristo) kuna u roku od 15 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.  Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 17. kolovoza 2021., broj 23 Pp -1984/2021 proglašen je krivim okr. Ž.G., da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora od 45 dana, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 31. srpnja 2021. u 22,05 sati do 15. kolovoza 2021. u 22,05 sati kao 15 dana zatvora, tako da mu preostaje 30 dana zatvora, te je primijenjena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 godine na počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene uvjetnom osudom, te je okrivljenik obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

 

1.2.                Na temelju čl. 12. i 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, bivše supruge Š.G., na adresi stanovanja XX, u trajanju od 12 mjeseci, na udaljenosti ispod 100 metara, gdje god se ista nalazila na teritoriju Republike Hrvatske.

 

2.                Protiv te presude okr. Ž.G. po braniteljici odvjetnici N.L. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka i odluke o sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku umanji kazna zatvora, te samim time i uvjetna osuda, te ukine izrečena zaštitna mjera.

 

2.1.   Žalba nije osnovana.

 

3.    Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

4.                Žalbom se ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer je izreka presude proturječna obrazloženju, budući u izreci sud navodi kako je okrivljenik ponovio nasilje u obitelji što je utvrđeno uvidom u pravomoćnu presudu istog suda broj 22 Pp J-939/2019, dok na stranici 4 obrazloženja sud navodi kako je okrivljenik već dva puta pravomoćno kažnjen za nasilje u obitelji unazad tri godine, ali se ne navodi koja bi to bila druga pravomoćna presuda, te se iz ovog razloga presuda ne može ispitati.

 

5.              Nije u pravu okrivljenik da je na opisani način ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

 

5.1.              Naime, odredbom čl. 22.st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da će se kazniti tko ponovi nasilje iz stavka 1. toga članka  (tko počini nasilje iz članka 10. toga Zakona). Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nedvojbeno proizlazi da je činjenica ponavljanja nasilja jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za ostvarenje kojeg je potrebno (i dovoljno) da je počinitelj prethodno jedan put pravomoćno proglašen krivim za nasilje u obitelji. 

 

5.2.              Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude, u činjeničnom opisu se naznačuje da je okrivljenik ponovio nasilje u obitelji, što je utvrđeno uvidom u pravomoćnu presudom istog suda od 13. prosinca 2019., broj 22 Pp J-939/2019. Prema obrazloženju pobijane presude, činjenica prethodne osude utvrđena je u postupku, budući je presuda od 13. prosinca 2019., broj 22 Pp J-939/2019 izvedena kao dokaz u postupku (str. 3. 5. presude), slijedom čega ne postoji nikakvo proturječje izreke i obrazloženja presude. Naime, biće prekršaja čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno ponovljeno nasilje, ostvareno je ukoliko je počinitelj i samo jednom osuđen za isti prekršaj. 

 

5.3.               Slijedom navedenog, suprotno navodima žalbe, ne postoji nikakvo proturječje izreke i obrazloženja pobijane presude, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

 

6.               Druga je stvar, što je konkretni slučaj, ako je počinitelj već više puta osuđen za nasilje u obitelji, u kojem slučaju se daljnje osude cijene kao otegotne okolnosti kod odmjere vrste i mjere kazne na strani okrivljenika. U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je uvidom u izvod iz prekršajne evidencije vidljivo da je okrivljenik već dva puta pravomoćno kažnjen za nasilje u obitelji unazad tri godine, te je stoga okrivljeniku izrečena kazna zatvora. Iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije od 1. kolovoza 2021. (str.23 spisa) razvidno je da je okr. Ž.G. ima evidentirane dvije odluke – Općinskog suda u Sesvetama od 13. prosinca 2019., pravomoćna 13. prosinca 2019., broj Pp J-939/2019, koja čini konstitutivni element prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u ovom postupku i Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu  od 1. listopada 2018., pravomoćna 18. listopada 2018., broj Pp J-3255/18, koju je sud cijenio kao otegotnu okolnost na strani okrivljenika. Činjenica da sud u obrazloženju presude nije naveo podatke o pravomoćnoj odluci koju je cijenio otegotnom nije takvog značaja da bi utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, budući je, prema stanju spisa predmeta okrivljenik nedvojbeno dva puta pravomoćno kažnjen za nasilje u obitelji.  

 

7.              Iz navedenog razloga neosnovano okrivljenik ističe u žalbi da mu je izrečena stroga kazna od 45 dana zatvora. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao strožu vrstu kazne propisane za počinjeni prekršaj u rasponu od najmanje 30 dana zatvora do zakonom propisanog maksimuma do 90 dana zatvora (čl. 35. st. 2. Prekršajnog zakona), a duljina izrečene kazne i po ocjeni ovog suda, primjerena je ličnosti okrivljenika i težini počinjenog prekršaja. Međutim, prvostupanjski je sud, bez obzira na dosadašnju osuđivanost okrivljenika, istom primijenio uvjetnu osudu, smatrajući da će se u konkretnom slučaju,  postići svrha uvjetne osude kao mjere upozorenja, tako da se okrivljeniku uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. Stoga, po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena prekršajnopravna sankcija u vidu mjere upozorenja, koja nije prestroga.

 

8.               Žaleći se zbog izrečene zaštitne mjere okrivljenik navodi da je u postupku utvrđeno da oštećena nije bila na adresi XX u vrijeme počinjenja djela, već je bila kod svoje kćeri, što je okrivljenik znao i baš tada je išao polupati prozore. Stoga smatra da je potpuno nepotrebna zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve u trajanju od 12 mjeseci, jer ne bi učinio to što je učinio, niti bi ušao u kuću da je okrivljena, kojim slučajem, bila u kući. 

 

8.1.                Međutim, okrivljeniku je pravilno izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, bivše supruge Š.G., na adresi stanovanja XX, u trajanju od 12 mjeseci, na udaljenosti ispod 100 metara, gdje god se ista nalazila na teritoriju Republike Hrvatske, a za primjenu iste prvostupanjski je sud dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj sud. Iz odredbe čl. 51. Prekršajnog zakona jasno proizlazi da je svrha zaštitnih mjera otklanjanje uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, dakle, kriterij za izricanje zaštitnih mjera je, uz težinu počinjenog prekršaja, opasnost počinitelja. Ovaj sud je prilikom odlučivanja o zaštitnoj mjeri imao u vidu načelo razmjernosti propisano čl. 51. a Prekršajnog zakona, te smatra da je izrečena zaštitna mjera u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.   

 

9.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona  određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovinsko stanje podnositelja žalbe. Naime, prema podacima u spisu okrivljenik ostvaruje redovna primanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

10.   Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 29. rujna 2021.

 

Zapisničarka :                                                                               Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                       Kristina Gašparac Orlić, v.r.

                                                                                                                              

                                                                         

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.