Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1039/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1039/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Q. d.o.o. Z., zastupano po direktorici A. M. H., protiv tuženika M. Š. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. T., odvjetnik u Z., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj -6685/15-3 od 15. studenoga 2016., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11990/10-41 od 20. svibnja 2015., u sjednici održanoj 29. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev, kojim je tužitelj tražio da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos 914.777,19 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude pod toč. I. Ujedno je pod toč. II izreke naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku.

 

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda i to u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 577.433,20 kune sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude, dok je navedena prvostupanjska presuda preinačena i to u djelu pod toč. I. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 337.343,99 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, na način da je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci te je ujedno preinačena i toč. II. izreke prvostupanjske presude na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

3. Tuženik je reviziju protiv drugostupanjske presude izjavio pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovorenu na reviziju tužitelj je predložio istu odbaciti kao nedopuštenu.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

 

7.1. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je revident podnio reviziju.

 

8. Predmet spora jest zahtjev tužitelja kao suvlasnika poslovnog prostora da mu tuženik zbog stjecanja bez osnove vrati korist koju je stekao koristeći bez osnove i njegov dio predmetnog poslovnog prostora.

 

9. Na temelju utvrđenja:

- da se predmetni poslovni prostor sastoji od dvije dvije etaže, 3. i 4., kao posebnih dijelova nekretnine, kuće popisni broj ..., gospodarske zgrade i dvorište na ... sagrađenoj na k.č.br. ... površine 132,9 čhv, upisanoj u zk.ul.br. ... k.o. G. Z.;

- da etaža 3. u naravi predstavlja poslovnu prostoriju s dvorišne strane koja se sastoji od dva odjeljenja u prizemlju, a etaža 4. u naravi predstavlja poslovnu prostoriju s ulične strane koja se sastoji od četiri odjeljenja u prizemlju;

- da obje etaže zajedno čine poslovni prostor sastojeći od prodavaonice, predprostora, WC, dva ureda i dva spremišta ukupne površine 88,38 m2 u kojima se odvija privredna djelatnost tuženikovog trgovačkog obrta prodaje suvenira i svijeća;

- da obje etaže se nalaze u isključivom posjedu tuženika tijekom utuženog razdoblja od 15. lipnja 2005. do 31. ožujka 2012.;

- da su etaže 3. i 4. postale suvlasništvo tužitelja, trgovačkog društva Q. d.o.o., u 1/2 dijela temeljem kupoprodajnog ugovora od 15. lipnja 2005. s ranijim suvlasnikom B. Š., a upisom u zemljišne knjige;

- da tuženik nije s tužiteljem imao zaključen ugovor o najmu tužiteljeve polovine predmetnog poslovnog prostora, niti su zaključili koji drugi pravni posao u svezi tog korištenja;

- da u tom razdoblju, svaki mjesec, tuženik korištenjem i tužiteljeve polovine predmetnih dvaju etaža, stjecao je korist neplaćanjem polovine najma, a ta polovina iznosi 4.139.19 kuna,

sud prvog stupnja je zaključio  kako zahtjev tužitelja nije osnovan, pozivajući se pri tom na odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje: ZOO/78) te čl. 18. st. 3. i 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV).

 

10. Međutim, sud drugog stupnja je, ocijenivši da je sud prvog stupnja  pogrešno utvrdio kvalitetu tuženikovog posjeda, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, koristeći svoje ovlaštenje iz  čl. 373.a st.1. toč. 2. ZPP., djelomično preinačio prvostupanjsku odluku. Pri tom sud drugog stupnja utvrđuje da je tuženik znao kako nije samovlasnik spornog poslovnog prostora jer da to proizlazi iz odgovora na tužbu u kojem je tuženik naveo kako su predmetnu nekretninu stekli nakon smrti tuženikove majke R. Š.,on, njegov brat B. Š. i sestra B. Š. K., na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-2608/2000. Isto tako sud drugog stupnja navodi i kako nakon incidenta između tuženika i njegovog sina B. s jedne, i prokuriste tuženika A. K. s druge strane, dana 25. srpnja 2005., tuženiku sigurno nije ostao nepoznat kupoprodajni ugovor između tužitelja i njegovog brata.

 

10.1. Stoga je sud drugog stupnja na temelju utvrđenja da je tuženik još od 2000. znao da nije samovlasnik predmetnog poslovnog prostora, a najkasnije 25. srpnja 2005. saznao je kako je B. Š. svoj suvlasnički dio u etažama 3. i 4. prodao trgovačkom društvu Q. d.o.o. , zaključio da je tuženik nepošteni posjednik koji je po čl. 164. st. 1. ZV, dužan dati naknadu za to što je upotrebljavao stvar i od nje imao koristi, pri tom navodeći da tuženik treba naknaditi korist samo za upotrebu ½ suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina koje su ranije pripadale njegovom bratu, a potom trgovačkom društvu Q. d.o.o.

 

10.2. Slijedom izloženog drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku odluku na način da je naložio tuženiku isplatiti tužitelju polovinu mjesečnih najamnina predmetnog poslovnog prostora za razdoblje od 15. lipnja 2005. do 31. ožujka 2012., ukupno 337.343,99 kuna, zajedno sa zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci.

 

11. U odnosu na navode tuženika iznesene u reviziji, tj. navoda da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti da tuženik u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih je reviziju podnio zbog tog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoji pogrešna primjena materijalnog prava, a to je tuženik  bio dužan učiniti u smislu izričite odredbe čl. 386. st. 1. ZPP. 

 

11.1. Revident u reviziji iznesenim navodima zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Prema ocjeni ovoga suda takvi revizijski navodi tuženika po svojoj naravi predstavljaju činjenične prigovore. Budući da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje  činjenične prigovore tuženika iznesene u reviziji niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti.

 

11.2. Budući da tuženik u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava to revizijski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije uzeo u obzir.

 

12. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 29. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu