- 1 -              Revd 3129/2021-2

Broj: Revd 3129/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika S. B. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja J. K. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku T. V., odvjetniku u S., radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja-protutuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-308/2020-2 od 3. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-376/18-59 od 28. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-308/2020-2 od 3. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-376/18-59 od 28. siječnja 2020. zbog četiri pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i zbog jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenje revizije.

5.1. Tužitelj u prijedlogu ističe pitanja koje glase:

              „1. Da li se radi o pravomoćno presuđenoj stvari u situaciji kada je tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje prava etažnog vlasništva na dijelu nekretnine, u situaciji kada su tužbeni zahtjev istog pozivom na istu činjeničnu osnovu, u sporu između istih stranaka ranije pravomoćno odbijeni, a kojim je zahtjevima traženo utvrđenje prava vlasništva zemljišta iste nekretnine i utvrđenje prava korištenja iste nekretnine?

              2. Da li se prema pravnim pravilima OGZ-a može smatrati poštenim graditeljem osoba koja gradi na tuđem zemljištu, znajući da mu isto ne pripada?

              3. Da li se prijavljivanje graditelja zbog protupravne gradnje nadležnoj inspekciji od strane vlasnika zemljišta može smatrati protivljenjem gradnji od strane vlasnika zemljišta?

              4. Da li je moguće utvrditi pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, bez da se istovremeno utvrdi da bi vlasnik posebnog dijela nekretnine bio suvlasnik cijele nekretnine, s kojim bi pravom suvlasništva bilo povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine?“

5.2. Kao razlog važnosti postavljenog 4. pitanja tužitelj se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-x-1151/11-2 od 19. rujna 2012.

6.1. Prije svega valja reći da za 1. – 3. postavljeno pitanje predlagatelj, iako obrazlaže svoj stav da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio procesno, odnosno materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude ističući svoja pravna shvaćanja, nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi pojedino naznačeno pitanje bilo važno, i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Dakle, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke, odnosno dati druge razloge u smislu navedene odredbe koji bi opravdali intervenciju Vrhovnog suda Republike Hrvatske putem revizije.

6.2. Četvrto postavljeno pitanje nije pitanje važno za odluku u ovoj pravnoj stvari budući da je iz sadržaja izreke donesene presude razvidno o kojem se posebnom dijelu nekretnine radi te je odredivo i s kolikim je suvlasničnim dijelom cijele nekretnine taj posebni dio povezan. Pritom valja još dodati da se u ovoj pravnoj stvari radi o različitoj pravnoj situaciji u odnosu na situaciju u kojoj je donesena odluka u predmetu ovog suda Rev-x-1151/11-2 od 19. rujna 2012. jer je u tom postupku tužitelj tražio utvrđenje prava vlasništva samo na stanu, bez da istovremeno traži i pravo suvlasništva na odgovarajućem dijelu cijele nekretnine. Stoga ovako postavljeno pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. Zbog iznesenog je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.

Zagreb, 29. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.