- 1 -              Rev-x 318/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 318/2016-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. K. iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., protiv tuženice R. H., za prava i obveza Ministarstva …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž - 1035/15 od 26. studenog 2015., kojim je potvrđena presuda i preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pnš - 401/14 od 7. siječnja 2015., u sjednici održanoj 29. rujna 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženice, ukida se drugostupanjska i prvostupanjska presuda, te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet u ovom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 393.548,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos kako je to preciznije određeno izrekom pod t. I. prvostupanjske presude. Drugostupanjskim rješenjem je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice preinačeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (izreka pod t.II. prvostupanjskog rješenja) na način da je tuženica obvezana naknaditi tužitelju 44.666,40 kuna.

 

2. Protiv drugostupanjske presude i rješenja u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno istu ukine.

 

3. Tužitelj je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbije kao neosnovana.

 

4. Revizija tuženice je osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi u uzročnoposljedičnoj vezi s radnjama tuženice od 4. lipnja 1997., kada su djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Splitsko-dalmatinske oduzeli tužitelju pokretne stvari pobliže navedene u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta broj ….

 

7. U provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je: - da su 4. lipnja 1997. djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Splitsko-dalmatinske privremeno oduzeli tužitelju kopirni stroj, te više video kaseta, koje pokretne stvari su pobliže navedene u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta broj …, - da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj I K – 1131/97 od 2. studenog 2000. odbijena optužba protiv tužitelja kao optuženika, -- da je tužitelju temeljem odluke suda 4. siječnja 2001. vraćen kopirni stroj, dok mu nisu vraćene oduzete kasete, - te da tužitelj u uzročnoposljedičnoj vezi s navedenom radnjom tuženika trpi štetu po osnovu oduzimanja neamortiziranog stroja i izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 393.548,00 kuna.

 

8. Kod prethodno navedenog utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja za naknadu štete cijeneći da su privremenim oduzimanjem predmeta tužitelju od strane tuženice ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 173. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO), kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), a sve pozivom na čl. 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 13/03, 9/05, 1/06, i 2/10 – u daljnjem tekstu: Europska konvencija) koja jamči neometano pravo na uživanje svoje imovine.

 

9. Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti kao pravilno. Naime, kod privremenog oduzimanja predmeta tužena se osnovano poziva na primjenu odredbi čl. 201. st. 4. u svezi s odredbama čl. 142. i 145. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 134/99 – dalje ZKP) koji je bio u primjeni s trenutkom oduzimanja predmeta i prema kojem su ovlašteni radnici tijela unutarnjih poslova mogli privremeno oduzeti predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u kaznenom postupku, te koje odredbe su zakonski osnov i za privremeno zadržavanje predmeta („... predmeti koji se prema krivičnom zakonu imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i predati na čuvanje sudu ili će se na drugi način osigurali njihovo čuvanje...), dok postoji zakonski osnov. U tom smislu, kod okolnosti da su određeni predmeti tužitelju privremeno oduzeti i zadržani u skladu s ovlastima iz prethodno citiranih odredbi ZKP-a, u radnjama tuženice nisu ispunjene pretpostavke njene odgovornosti za štetu u smislu odredbi ZOO-a na koje se pozivaju nižestupanjski sudovi. Tek u okolnostima da su određeni predmeti tužitelju privremeno oduzeti i/ili zadržani nezakonitim, odnosno nepravilnim, radom tuženice, tuženica bi bila odgovorna tužitelju za štetu koju trpi u uzročnoposljedičnoj vezi s navedenim nezakonitim, odnosno nepravilnim radom njenih tijela, koje pretpostavke su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili utvrditi.

 

10. Isto tako, doista je (kako to ističu nižestupanjski sudovi) u navedenim odredbama Europske konvencije koje štite pravo vlasništva sadržano i načelo mirnog uživanja vlasništva. Međutim, navedeno načelo ne isključuje niti umanjuje pravo države da propisima uređuje uporabu vlasništva, pa stoga normativno uređenje uporabe vlasništva može podrazumijevati i oduzimanje vlasništva i njegovo ograničavanje. Iz tog razloga privremeno oduzimanje pokretnih stvari tužitelja, do kojeg je u konkretnom slučaju došlo temeljem mjerodavnih propisa samo po sebi ne podrazumijeva protupravnu radnju tuženice, pa i u okolnostima da je naknadno utvrđena neosnovanost sumnje na počinjeno kazneno djelo. U prethodno navedenim pretpostavkama tuženica bi bila odgovorna za štetu tek u okolnostima da privremeno oduzimanje predmeta tužitelju nije bilo usklađeno sa zahtjevima zakonitosti, javnog interesa, odnosno da navedene mjere nisu udovoljavale kriteriju razmjernosti, a koje pretpostavke su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili utvrditi.

 

11. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava navedene odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari ostale su nepotpuno utvrđene, pa ne postoje uvjeti za preinačenje nižestupanjske presude (čl. 395. st. 2. ZPP-a). Zbog navedenog je reviziju tuženice trebalo prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Pri tom je ukinuta i odluka o troškovima postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

12. U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti sva sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu.

 

Zagreb, 29. rujna 2021.