Poslovni broj 42 Gž R-1839/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 42 Gž R-1839/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz F., OIB: …, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž., B. & A. d.o.o., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu B.-b. ž., B., OIB: …, zastupan po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz B., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-516/2020-10 od 17. svibnja 2021. ispravljene rješenjem o ispravku Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-516/2020-12 od 18. svibnja 2021, te o žalbi tuženika protiv rješenja o ispravku Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-516/2020-12 od 18. svibnja 2021., dana 18. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-516/2020-10 od 17. svibnja 2021. ispravljena rješenjem o ispravku Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-516/2020-12 od 18. svibnja 2021. u dijelu pod toč. I i III izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ispravku Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-516/2020-12 od 18. svibnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja pod toč. I izreke nalaže se tuženiku tužiteljici isplatiti iznos od 13.552,82 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedini mjesečni iznos, dok se pod toč. II izreke odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate u odnosu na porez na dohodak i prirezu poreza na dohodak na dosuđene iznose toč. I. izreke a pod toč. III izreke nalaže tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2021. do isplate.

 

2. Pobijanim rješenjem ispravlja se ista presuda od 17. svibnja 2021., u izreci presude pod točkom I. izreke presude u četvrtom redu, tako da umjesto riječi: "u ukupnom bruto iznosu od 13.552,82 kn", treba pisati: "u ukupnom bruto iznosu od 13.555,82 kn", te u obrazloženju presude pod odlomkom br. 39. u trećem i osmom redu, tako da umjesto riječi: "u omjeru od 9,75%", treba pisati: "u omjeru od 2,57%".

 

3. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba o parničnom postupku te nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predviđenog u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pobijana odluka u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužbeni zahtjev, utemeljen na pravilno utvrđenoj okolnosti da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlen u javnoj službi, te potražuje isplatu utužene razlike plaće na ime razlike obračuna plaće.

 

7. Pravilno sud prvog stupnja u pobijanoj odluci utvrđuje kako sporna okolnost da li je tuženik trebao u predmetnom razdoblju plaćati plaću po osnovici od 5.415,37 kn po osnovi odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno jesu li valjane Izmjene i dopuna Dodatka Sporazuma a time i to je li primjena te odredbe odgođena, odnosno prestala važiti.

 

8. Sud prvog stupnja utvrđuje kao važeću materijalnopravnu normu Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 23. studenoga 2006. sklopili Vlada i sindikati javnih službi i u kojem je ugovoreno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. tako da je Odlukom Vlade o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. od 21. prosinca 2006. osnovica utvrđena u iznosu od 4.819,66 kuna bruto s primjenom od 1. siječnja 2007. godine ("Narodne novine" broj 142/06) a ujedno je i Zakonom o osnovicama plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09 i 124/09) od 1. travnja 2009. temeljem čl. 2. propisano kako osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada posebnom odlukom tako da su ranije odluke i pravni izvori prestali važiti. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. ugovoreno je kako se primjenjuje osnovica za izračun plaće za službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kune bruto (čl. II) te prema toč. III, u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.

 

9. Nadalje, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje i to kako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 124/09) određeno u čl. 2. da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom tako da se primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009., dok je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 4. listopada 2010. ("Narodne novine" broj 115/10) u članku 51. st. 4. određeno kako su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. No, izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u čl. III određeno je da osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema tim izmjenama i dopunama, da bi prema toč. VII bila određena odgoda usklađivanja ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. tih izmjena i dopuna i to za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Dalje, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako je tek Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. utvrđen i sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. kojom nisu promijenjene odredbe čl. III. i čl. VII a Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. ("Narodne novine" broj 141/12), u čl. 51. st. 3. ugovorne strane zajednički su utvrdile kako su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Pri tome je vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su 28. prosinca 2012. Vlade Republike Hrvatske te sindikata javnih službi, utvrđeno da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te se primjena članka IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. prosinca 2013., tako da nema govora o primjene odredbe čl. III.

 

10. U takvoj situaciji sud pravilno utvrđuje valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. budući da je Vlada potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. godine te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. ne dovodeći u pitanje njihovu pravnu valjanost, pa nije odlučno što Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, kojeg tužitelj nije član, tako da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ih je ime i za čiji račun ih je sklopila Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih službi, te se navedeni čl. VII. Izmjena i dopuna ne odnosi na odgodu primjene čl. III istih, jer i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok se za čl. III tek određuje razdoblje u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

 

11. Konačno, u vezi povrata osnovice pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se čl. III. poziva) proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. pa je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja 1,2% + 2,8% = 4%: 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. godine ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto, tako da je umješač propustio donijeti odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama pregovarajući prije toga u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi a i u čl. 6. st. 1. i 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma) određeno da-ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti taj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu, što čini osnovnim zahtjev tužiteljice. Stoga je i osnovica za siječanj 2016. pravilno utvrđena na isti način, pa je neosnovan žalbeni navod u tom pravcu.

 

12. Konačno, kako je pri pisanju odluke došlo do omaške u smislu pisanja određenog bruto iznosa i postotka odlučnog za način obračuna visine razlike plaće, to je pravilno temeljem čl. 342. ZPP doneseno i pobijano rješenje o ispravku.

 

13. Iz opisanih razloga, kako je i odluka o trošku je pravilna i zakonita temeljem čl. 154. i 155. ZPP (jer je tužitelju trošak dosuđen za radnje koje su u smislu navedenih zakonskih odredbi bile potrebne za vođenje parnice), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, kako je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno (a u pogledu pobijanog rješenja temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP), te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo, valjalo pobijanu odluku potvrditi i podnesenu žalbu odbiti, te odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 18. listopada 2021.

 

 

Sudac:

Josip Grubišić, v.r.