- 1 -              Revr 220/2018-8

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 220/2018-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz R., koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u P., protiv tuženika P. B. d.d., R., kojeg zastupa punomoćnik A. S., odvjetniku u R., radi utvrđenja nezakonitosti otkaza, vraćanju na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-639/2016-2 od 31. listopada 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3424/2013-23 od 3. ožujka 2016., u sjednici održanoj 29. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice M. G., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-639/2016-2 od 31. listopada 2017., suđeno je:

 

"Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci od 3. ožujka 2016. poslovni broj P-3424/13-23 u toč. 1, 2, 3. i 5. izreke i odbija slijedeći tužbeni zahtjev:

 

„1. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 4. studenoga 2013. godine tuženika P. d.d. R., ..., OIB: ..., nezakonita i nedopuštena.

 

2. Nalaže se tuženiku P. d.d. R., ..., OIB: ..., da tužiteljicu M. G. iz R., ..., OIB: ..., vrati na radno mjesto Ovlaštene osobe za SPNFT, u roku od 8 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku P. d.d. R., ..., OIB: ..., da tužiteljici M. G. iz R., ..., OIB: ..., isplati dospjele neisplaćene plaće u iznosu od 155.457,57 kn bruto (slovima:stopedesetpet-tisućačetiristopedesetsedamkunaipedesetsedamlipa), i to kako slijedi:

 

- 8.800,00 kn na ime plaće za siječanj 2014. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. veljače 2014. godine,

 

- 8.800,00 kn na ime plaće za veljaču 2014. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. ožujka 2014. godine,

 

- 8.800,00 kn na ime plaće za ožujak 2014. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. travnja 2014. godine,

 

- 8.800,00 kn na ime plaće za travanj 2014. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. svibnja 2014. godine,

 

- 8.800,00 kn na ime plaće za svibanj 2014. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. lipnja 2014. godine,

 

- 8.800,00 kn na ime plaće za lipanj 2014. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. srpnja 2014. godine,

 

- 8.800,00 kn na ime plaće za srpanj 2014. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. kolovoza 2014. godine,

 

- 8.800,00 kn na ime plaće za kolovoz 2014. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. rujna 2014. godine,

 

- 8.800,00 kn na ime plaće za rujan 2014. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. listopada 2014. godine,

 

- 8.800,00 kn na ime plaće za listopad 2014. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. studenoga 2014. godine,

 

- 8.800,00 kn na ime plaće za studeni 2014. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. prosinca 2014. godine,

 

- 6.784,46 kn na ime plaće za prosinac 2014. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. siječnja 2015. godine,

 

- 6.318,23 kn na ime plaće za siječanj 2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. veljače 2015. godine,

 

- 5.821,56 kn na ime plaće za veljaču 2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. ožujka 2015. godine,

 

- 4.994,59 kn na ime plaće za ožujak 2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. travnja 2015. godine,

 

- 4.890,48 kn na ime plaće za travanj 2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. svibnja 2015. godine,

 

- 5.340,45 kn na ime plaće za svibanj 2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. lipnja 2015. godine,

 

- 5.220,42 kn na ime plaće za lipanj 2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. srpnja 2015. godine,

 

- 3.845,74 kn na ime plaće za srpanj 2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. kolovoza 2015. godine,

 

- 3.926,31 kn na ime plaće za kolovoz 2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. rujna 2015. godine,

 

- 3.756,78 kn na ime plaće za rujan 2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. listopada 2015. godine,

 

- 3.060,69 kn na ime plaće za listopad 2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. studenoga 2015. godine,

 

- 4.697,86 kn na ime plaće za studeni 2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. prosinca 2015. godine,

 

sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

 

5. Nalaže se tuženiku da naknadni tužiteljici parnični trošak ovog postupka od 6.457,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. ožujka 2016. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.“

 

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak od 11.000,00 kn u roku od 8 dana."

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak revizije.

 

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. S obzirom na to da pobijana prvostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima je sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, to u drugostupanjskoj odluci nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

6.1. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da ta presuda sadrži dostatne, jasne i neproturječne razloge iz kojih se može provjeriti na kojim uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti žalbe i kojima je taj sud odgovorio na sve relevantne žalbene navode, sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP.

 

6.2. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja time što iznosi tvrdnje o činjenicama koje smatra odlučnima, treba istaknuti da ovaj sud takve, činjenične, navode iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom tuženikove Odluke o otkazu ugovora o radu - poslovno uvjetovani otkaz od 4. studenog 2013., te slijedom toga zahtjev za vraćanje na rad i naknadu plaće.

 

9. Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica sklopila sa tuženikom 8. prosinca 2004. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme te da je tijekom godina sklopila više Ugovora o radu od kojih je posljednji 31. prosinca 2010. za radno mjesto referenta za obavljanje poslova provede Zakona i Pravilnika o sprječavanju pranja novca;

 

- da su stranke naknadno sklopile dva Aneksa ugovora o radu 24. siječnja 2021. kojim se tužiteljici mijenja radno mjesto u ono za ovlaštenu osobu sa SPHFT (ovlaštena osobe za sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma) i 25. travnja 2012. kojim se uređuje plaća;

 

- da je radno mjesto tužiteljice ukinuto temeljem Odluke Uprave Banke od 21. listopada 2013. radi smanjenja troškova, s obzirom da je tuženik poslovao s gubitkom;

 

- da je tuženik Odlukom od 4. studenog 2013. otkazao ugovor o radu tužiteljici iz poslovno uvjetovanih razloga, uz obrazloženje da je radno mjesto Ovlaštene osobe za SPNFT ukinuto, da tuženik posluje s gubitkom i da je Uprava banke primorana na smanjenje troškova;

 

- da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće niti djeluje sindikat;

 

- da je tužiteljica protiv odluke o otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio.

 

10. Na temelju takvog činjeničnog utvrđenja prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženik nije dokazao da je prije otkaza ugovora o radu tužiteljicu pokušao zaposliti na nekim drugim poslovima niti da ju je pokušao obrazovati ili zaposliti za rad na nekim drugim poslovima, kao i da u obzir nije uzeo kriterije propisane odredbom čl. 107. st. 3. Zakona o radu. Stoga otkaz tužiteljici nalazi nezakonitim i prihvaća tužbeni zahtjev.

 

11. Međutim, drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev, ocjenjujući da je u konkretnom slučaju odluka o poslovno uvjetovanom otkazu dopuštena i zakonita te da je na tužiteljici bio tereta dokaza da ju je poslodavac mogao zaposliti na nekim drugim poslovima ili ju osposobiti za rad na drugim poslovima (čl. 131. st. 1. i 3. u vezi s odredbom čl. 107. st. 2. i 4. ZPP).

 

12. I po ocjeni ovoga suda pravilno je drugostupanjski sud postupio kada je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio.

 

13. Naime, imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio reviziji, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je predmetni otkaz tužiteljici dopušten i zakonit te da je na tužiteljici bio teret dokaza da ju je poslodavac mogao zaposliti na nekim drugim poslovima ili ju osposobiti za rad na drugim poslovima.

 

14. Odredbom čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 82/12 - dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju: ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

14.1. Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR-a mora dokazati poslodavac.

 

14.2. Prema shvaćanju i ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomičnijeg i racionalnijeg gospodarenja izvrši reorganizaciju rada tako da ukine određena radna mjesta, a sve s obzirom na to da je autonomno pravo poslodavca odrediti sistematizaciju radnih mjesta, organizirati proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

 

14.3. U okolnostima konkretnog slučaja - kada je radno mjesto ovlaštene osobe za SPNFT ukinuto temeljem Odluke Uprave Banke od dana 21. listopada 2013. radi smanjenja troškova (s obzirom na to da tuženik posluje s gubitkom) te su poslovi tog radnog mjesta usmjereni stručnom suradniku za usklađenost svih propisa i akata banke uz prethodnu suglasnost Hrvatske narodne banke - prestala je potreba za radom tužiteljice, pa je tuženik osnovano tužiteljici otkazao ugovor o radu redovitim poslovno uvjetovanim otkazom. Uostalom koje će radno mjesto ocijeniti "nepotrebnim", stvar je poslodavca. Kako se tuženik kao poslodavca u racionalizaciji poslovanja odlučio za ukidanje radnog mjesta tužiteljice te ujedno poslove tog radnog mjesta prerasporedio na drugo radno mjesto, nužna posljedica toga je dopušteni poslovno uvjetovani otkaz tužiteljice (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revr-183/05).

 

15. Ostali sadržaj revizije tužiteljice u biti se svodi na osporavanje zaključka drugostupanjskog suda o tome na kome je bio teret dokaza da tužiteljicu poslodavac nije mogao zaposliti na drugim poslovima ili je osposobiti za rad na drugim poslovima.

 

16. Prema odredbi čl. 107. st. 2. ZR-a poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima, dok je prema st. 4. citirane zakonske odredbe poslovno uvjetovani otkaz dopušten samo ako ne može obrazovati ili osposobiti radnika na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje opravdane okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.

 

17. U konkretnom slučaju tuženik je u Odluci o otkazu naveo da ne postoji mogućnost niti da se uz dodatno obrazovanje, odnosno osposobljavanje radnika zaposli na nekim drugim poslovima, a koju tvrdnju je obrazlagao tijekom postupka.

 

17.1. Pogrešno tužiteljica smatra da teret dokazivanja tih činjenica, u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR-a leži na tuženiku. Prema toj odredbi, na poslodavcu (tuženiku) je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz - međutim, tuženik nije morao niti mogao dokazivati negativnu činjenicu u smislu citiranih odredbi čl. 107. st. 2. i 4. ZR-a, tj. činjenicu da tužiteljicu nije mogao zaposliti, odnosno obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima, a kako to pravilno navodi drugostupanjski sud. Dakle, na tužiteljici je ležao teret dokazivanja suprotnog (tako i ovaj sud u Revr-1818/2010, Revr-1782/2011, Revr-749/2018, Revr-257/2017).

 

18. Vezao za raspisivanje natječaja (nakon otkaza ugovora o radu) za popunu radnih mjesta asistenta bankara, treba reći da ta okolnost svakako nije dokaz o mogućnosti zapošljavanja tužiteljice, niti je to radno mjesto primjereno za njezino zapošljavanje (nedostatak potrebne stručne spreme propisane natječajem). Uostalom, naknadno zapošljavanje može biti samo temelj za eventualnu prekršajnu odgovornost poslodavca (čl. 293. toč. 22. ZR-a).

 

19. Prema tome, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 107. st. 2. i st. 4. ZR-a, kada je tužbeni zahtjev odbio. Zbog svega navedenog na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 29. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.