1              Poslovni broj: Gž R-1075/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1075/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marije Šimičić predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku u Z., protiv tuženika Zavoda, Z., OIB: ..., zastupanog po ravnatelju, a ovaj po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke i vraćanja na rad, odlučujući o žabi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 33 Pr-423/20 od 30. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 33 Pr-423/20 od 30. srpnja 2021.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da tuženikova Odluka o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od dana 30. rujna 2020. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 01-1273/2018 sklopljen dana 30. svibnja 2018., te tuženikova Odluka kojom se odbija Prigovor tuženika od 30. studenog 2020., nisu zakonite niti dopuštene, te da radni odnos tužitelja M. B. iz Z., OIB: ..., kod tuženika Zavod sa sjedištem u Z., OIB: ..., nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad na odgovarajuće radno mjesto na neodređeno vrijeme, sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

2. Odlukom o trošku obvezan tužitelj nadoknaditi tuženiku iznos od 2.500,00 kuna.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači odnosno ukine, a istom obistini trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu, a slijedom toga da je tuženik dužan vratiti tužitelja na rad na odgovarajuće radno mjesto.

7. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača;

- da je tuženik donio 30. rujna 2020. Odluku o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju sklopljenog na neodređeno vrijeme 30. svibnja 2018. za radno mjesto vozača, iz razloga što tužitelj nije mogao ispunjavati svoje obveze iz ugovora o radu zbog svojih osobina ili sposobnosti, jer ne ispunjava uvjete za radno mjesto vozača, dok nije upražnjeno drugo radno mjesto za koje bi ispunjavao uvjete,

- da je odluka donesena na temelju svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika koju je dostavila Specijalistička ordinacija medicine rada dr. N. P., iz koje proizlazi da je tužitelj zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova vozača;

- da je riječ o osobinama ili sposobnostima trajnog karaktera zbog kojih nije u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa;

- da tužitelj nije dokazao da kod tuženika i nadalje ima za njega upražnjeno radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima;

- da kod tuženika u prijepornom razdoblju (u vrijeme otkazivanja ugovora sklopljenog sa tužiteljem) nije postojalo radničko vijeće, ali je djelovalo više sindikata, a oni se nisu sporazumjeli o osobi sindikalnog povjerenika i o tome obavijestili poslodavca, u skladu sa odredbom članka 153. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 dalje: ZR-a), prema kojoj: „Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. ovoga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca“;

- da je tužitelj u vrijeme predmetne Odluke o otkazu bio jedini član Sindikata hrvatskog vozača, pa navedenim ovaj sindikat nije ispunjavao uvjete iz članka 187. stavak 2. ZR-a, čime nije postojalo ograničenje iz članka 188. ZR-a, te postupanje tuženika nije suprotno ni odredbi članka 43. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18, dalje: KU).

8. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo ocijenivši da odluka o otkazu ugovora o radu nije nedopuštena.

9. Naime, u slučaju kada kod poslodavca djeluje više sindikata, tada se oni moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze zakonom propisane za radničko vijeće, te su o postignutom sporazumu sindikati dužni pisano obavijestiti poslodavca. Ukoliko u takvom slučaju sindikati ne postignu sporazum, nitko od sindikalnih povjerenika ne obnaša funkciju radničkog vijeća te poslodavca pri donošenju odluka ne obvezuju odredbe ZR-a o savjetovanju, obavješćivanju i suodlučivanju.

10. Kako tužitelj nije imao zaštićeni položaj u smislu odredbe članka 188. ZR-a, to je tuženik mogao otkazati ugovor o radu tužitelju bez suglasnosti sindikata, odnosno bez da je tuženik takvu suglasnost trebao prethodno nadomjestiti sudskom odlukom u smislu odredbe članka 188. stavak 3. ZR-a.

11. Naime, sukladno odredbi članka 187. stavka 2. ZR-a sindikati koji imaju najmanje pet zaposlenih kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika. Dakle, sindikatima je postavljen kriterij od pet zaposlenih radnika koji su članovi sindikata da bi mogli imenovati ili izabrati sindikalnog povjerenika kod određenog poslodavca. Oni sindikati koji imaju četiri ili manje članova kod određenog poslodavca sukladno navedenoj odredbi ne ispunjavaju kriterij za imenovanje sindikalnog povjerenika.

12. Članak 187. Zakona o radu izmijenjen je u odnosu na članak 248. ranijeg Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) u pogledu uvjeta za imenovanje sindikalnih povjerenika. U ranijem Zakonu o radu bilo je propisano da sindikati koji imaju članove zaposlene kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika koji će ih zastupati kod tog poslodavca. Iz navedenoga jasno proizlazi kako je odredbom članka 187. novog Zakona o radu postrožen kriterij koji se odnosi na imenovanje sindikalnog povjerenika.

13. Kako u prijelaznim i završnim odredbama novog Zakona o radu nije propisano trajanje zakonske zaštite sindikalnih povjerenika koji su imenovani sukladno odredbama ranijeg Zakona o radu, a ne ispunjavaju kriterij iz novog Zakona o radu, takvi sindikalni povjerenici ne uživaju zakonsku zaštitu od dana stupanja na snagu novog Zakona o radu, tj. od 7. kolovoza 2014. (istovjetno i pravnom shvaćanju Ministarstva rada i mirovinskog sustava klasa: 110-01/14-01/264, Ur. broj: 524-03-01-01/4-14-2 od 26. studenoga 2014.).

14. U tom smislu pravilno sud prvog stupnja KU cijeni kako se ne može uzeti ni da odredbe KU po ovom pitanju predstavljaju povoljnije pravo u odnosu na odredbe ZR-a.

15. Navedenim, u donošenju osporene odluke tuženika nije bilo postupovnih propusta, odnosno tuženik je osporenu Odluku donio u pravilno vođenom postupku.

16. Nadalje, što se tiče osnovanosti otkaznih razloga pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako iz svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika na nedvojben način utvrđeno da je tužitelj trajno nesposoban za poslove vozača, a što tužitelj ni u ovom postupku ne negira.

17. Naime, postoji točno utvrđen i određen postupak kojim se ocjenjuje radna sposobnost vozača autobusa, koji je u konkretnom slučaju ispoštovan, pa je za prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za osobno uvjetovani otkaz, u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 2. ZR-a.

18. Na navode žalbe još valja napomenuti da nije obveza suda da sam utvrđuje postoji li koje odgovarajuće radno mjesto na koje je tuženik mogao zaposliti tužitelja, već je na tužitelju bio teret dokaza da takvo (i određeno koje) radno mjesto kod tuženika postoji (članak 135. stavak 1. ZR-a). To stoga što ni tuženik nije dužan dokazivati negativnu činjenicu - da ne može zaposliti radnika na drugim poslovima, već je teret dokaza te činjenice na tužitelju koji je dužan dokazati koje je to poslove tuženik mogao ponuditi tužitelju, a koji odgovaraju i njegovoj zdravstvenoj sposobnosti, stručnoj spremi i sposobnostima.

19. U ovom konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao koje mu je to druge poslove predviđene sistematizacijom radnih mjesta tuženik mogao ponuditi pa se i ovi žalbeni razlozi ukazuju neutemeljenima (istovjetno pravnom shvaćanju iz odluke VSRH broj Revr 393/2017-2 od 10. prosinca 2019.).

20. Isto tako, suprotno tvrdnji žalitelja u provedenom postupku utvrđene su sve odlučne činjenice za rješenje predmetnog spora, te je prvostupanjski sud svoja uvjerenja obrazložio uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju činjeničnu podlogu u provedenim dokazima, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11.
ZPP-a.

21. Osim toga, u ovoj pravnoj stvari predmet spora nije valjanost prenošenja ugovora na novog poslodavca, tako da se neosnovano žalbenim navodima upućuje na odredbe ZR-a kojima je uređen taj pravni institut.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na valjanoj primjeni odredbe članka 154. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

23. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je žalba izjavljena, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

24. Žalitelju nije obistinjen trošak žalbenog postupka, jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 29. rujna 2021.