-1-                                     Broj:Gž-1561/2019

 

 

                                

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                      P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Jasne Momirović, predsjednice, te Katice Lučić i Ljiljane Percel, članica vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe P. d.d. i dr., zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14. i 110/15; 14/19.), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe P. d.d. i odgovorne osobe J. P., po braniteljici I. M., odvjetnici u R., protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: 68. Pp G-474/2019 od 2. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj  29. rujna 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

I              Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe P. d.d. i odgovorne osobe J. P. kao osnovane, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se za činjenično opisano postupanje u izreci i pravno označeno prekršajem iz članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti  potrošača, na temelju citiranog propisa okr. pravnoj osobi P. d.d. izriče novčana kazna u iznosu od 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna, a okr. odgovornoj sobi J. P. novčana kazna u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna, koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku trideset dana od dana primitka ove presude, pa ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečenih kazni, smatrat će se da su kazne u cjelini plaćene.

             

II      U ostalom dijelu,  odbija se žalba okr. pravne osobe P. d.d. i odgovorne osobe J. P. kao neosnovana, te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III              Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. i 5. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, svaki, u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1.               Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. pravna osoba P. d.d. i odgovorna osoba J. P. proglašeni su krivima, da su, na način činjenično opisan u izreci te presude počinili prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, te su, na temelju cit. odredbi kažnjeni novčanim kaznama, i to, u iznosu od 20.000,00 kuna okr. pravna osoba, a u iznosu od 12.000,00 kuna okr. odgovorna osoba.

 

2.               Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, svaki.

 

3.               Protiv te presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu, po braniteljici, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja  te zbog odluke o kazni i troškova postupka.

 

4.               Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

5.               Žalba  je djelomično osnovana.

 

6.               Rješavajući predmet u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

7.               Pogrešno ističu žalitelji da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 73. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine br.115/18.) koja propisuje da inspektor neće podnijeti optužni prijedlog ako nadzirana pravna ili fizička osoba tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja otklone nepravilnosti i nedostatke utvrđene u inspekcijskom nadzoru, budući da odredba stavka  4. citirane zakonske odredbe propisuje iznimke kada je inspektor dužan bez odgađanja podnijeti optužni prijedlog, pa tako i u slučaju kada je propisana upravna mjera zabrane, a upravo je odredbom članka 137. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača propisano da će tržišni inspektor trgovcu rješenjem zabraniti obavljanje poslovne prakse koja se u smislu članka 32. do 28. ovog Zakona smatra nedopuštenom. Slijedom navedenog, žalba zbog povrede materijalnog prekršajnog prava nije osnovana.

 

8.               Ispitujući pobijanu presudu u pogledu istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona ističe se da je izreka presude jasna i razumljiva i sadrži sve bitne elemente sukladno odredbe članka 183. Prekršajnog zakona, gdje je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno za koje djelo su okrivljenici proglašeni krivima. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pravilnom ocjenom na glavnoj raspravi izvedenih dokaza. Pri tom ovaj Sud nije utvrdio proturječnost onoga što se navodi u razlozima presude i izreke. Pogrešno ističu žalitelji da bi razlozi bili nejasni jer da nije razvidno da bi opisana poslovna praksa i utjecala na konkretnu odluku potrošača, budući je za ostvarenje obilježja djela bitno da je mogla utjecati, kako to i proizlazi iz danih razloga, stvaranjem lažnog dojma dostupnosti proizvoda po pogodnijoj cijeni, koja u stvarnosti nije postojala. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

9.               Rješavajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, gdje žalitelji u bitnome ponavljaju svoju obranu, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka S. Š. i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o zaštiti potrošača, koji je prihvatljiv i ovom Sudu. Žalitelji ne ističu nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovode u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

10.               Pogrešno ističu žalitelji da prvostupanjski sud nije razmatrao njihovu obranu, budući da iz stanja predmeta proizlazi da je pisana obrana pročitana na glavnoj raspravi (list 98 do 99 spisa) te analizirana i cijenjena njezina vjerodostojnost dovođenjem u međusobnu vezu sa cjelokupnim dokaznim materijalom. Tako i iz obrane nije sporno oglašavanje akcijske prodaje za artikl xxxx Zvono za tortu, koja je prema Katalogu u prilogu oglašavana s datumom početka ponude od 4. do 10. travnja 2019., kao i nedostupnost proizvoda u prodavaonici br. xx u Zagrebu, koja je u letku označena kao prodavaonica u kojoj se taj proizvod može kupiti, kako to proizlazi iz rezultata provedenog postupka, odnosno iskaza svjedoka o činjenicama koje je utvrdio prilikom inspekcijskog nadzora postupajući po predstavci potrošača, a kako to potvrđuje i sadržaj zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 8. travnja 2019., koji je valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona. Zavaravajuća poslovna praksa u konkretnom slučaju sastoji se u tome što je oglašena akcijska prodaja za navedeni proizvod i naznačeno njezino trajanje, međutim, proizvod uopće nije bio dostupan za kupnju prema robnoj kartici od 1. do 8. travnja 2019., odnosno od početka oglašavane ponude pa do 8. travnja 2019. (odnosno inspekcijskog nadzora). Tako oglašena akcijska prodaja ne sadrži točnu informaciju u pogledu dostupnosti proizvoda, a zbog mogućnosti nabave proizvoda po povoljnijoj cijeni, navodi ili je vjerojatno da će navesti prosječnog potrošača o donošenju odluke o kupnji koju inače ne bi donio. Trgovac treba potrošaču poslati jasnu i određenu poruku u pogledu dostupnosti proizvoda, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Neosnovano žalitelji dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka, budući da je svjedok S. Š. ispitan na glavnoj raspravi 2. listopada 2019. o činjenicama koje je uočio prilikom nadzora, a njegov iskaz u suglasnosti je s materijalnim dokazima u predmetu, pri čemu su okrivljenici urednim pozivanjem na glavnu raspravu imali mogućnost postavljati pitanja svjedoku i prigovarati iskazu. Legitimitet iskaza svjedoka proizlazi iz članka 283. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08. i dr.) koji se supsidijarno primjenjuje u prekršajnom postupku na temelju članka 173. st. 1. Prekršajnog zakona, da svjedoči o činjenicama koje je utvrdio prilikom nadzora.

 

10.1.               Žalitelji pogrešno smatraju da činjenično opisanim postupanjem u izreci  pobijane presude nisu obavljali nepoštenu poslovnu praksu jer da nije donesena odluka o kupnji, budući da je odluka o kupnji svaka odluka koju donosi potrošač u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 9. Zakona o zaštiti potrošača, bez obzira na to je li potrošač odlučio djelovati ili suzdržati se od djelovanja.

  

10.2. Slijedom navedenog, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da su okrivljenici svojim postupanjem ostvarili sva zakonom opisana obilježja prekršaja stavljenog im na teret.

 

11.               Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je, s obzirom na utvrđene okolnosti koje se tiču djela i počinitelja u smislu odredbe čanka 36. Prekršajnog zakona, a imajući na umu zakonom propisane kazne za okr. pravnu osobu u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna i za okr. odgovornu osobu u rasponu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna, ocijenio da su novčane kazne prestrogo odmjerene, budući da je do donošenja ove odluke, u smislu odredbe članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona, nastupila rehabilitacija za pretežit broj odluka iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH. Stoga je ovaj Sud preinačio kazne razmjerno svim relevantnim okolnostima od utjecaja na kaznu, kako je to i označeno u izreci ove odluke pod točkom I, smatrajući ih primjerenim težini djela, stupnju prekršajne odgovornosti kao i postupanju nakon počinjenja djela, te u svemu pogodnim za ostvarenje svrhe kažnjavanja

 

11.1.               Odmjerene kazne predstavljaju primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj i opravdano se može očekivati da će se njima postići opća i posebna svrha kažnjavanja.

 

12.               Treba istaknuti da će se kazne u smislu odredbe članka smatrati u cjelini plaćenima, ako osuđene osobe u roku koji je određen za plaćanje, uplate dvije trećine izrečenih kazni.              

             

13.              Neosnovano žalitelji pobijaju prvostupanjsku presudu zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka, budući tu žalbenu osnovu ističu paušalno bez posebnog konkretiziranja, a odluka je utemeljena na odredbi čl. 139. st. 3. i 5. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona. Paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odmjeren je svakom okrivljeniku s obzirom na složenost i trajanje postupka, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), kojim je propisan u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna. 

 

14.               Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim naprijed citiranim Rješenjem, s obzirom na složenost i trajanje postupka. 

 

 

 

 

 

 

15.               Zbog izloženih razloga, na temelju članaka 205. i 207. Prekršajnog zakona, odlučeno  je kao u izreci.                              

 

 

     U Zagrebu 29. rujna 2021.

 

 

 

          ZAPISNIČARKA                                                                 PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

         Nada Horvatović, v. r.                                                       Jasna Momirović, v. r.             

 

 

         Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.