-1-                                   Broj:Gž-1574/2019

 

 

                                        

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                                                      P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Jasne Momirović, predsjednice, te Katice Lučić i Ljiljane Percel, članica vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe P. d.d. i dr., zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14. i 110/15; 14/19.), odlučujući o žalbama okr. pravne osobe P. d.d. po braniteljici I. M., odvjetnici u R. i odgovorne osobe K. Š., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj: 5. Pp G-2081/2019 od 10. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj  29. rujna 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

 

I               Odbijaju se žalbe okr. pravne osobe P. d.d. i odgovorne osobe K. Š. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II               Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. pravna osoba P. d.d. i odgovorna osoba K. Š. obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 400,00 (četiristo) kuna svaki, u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.               Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. pravna osoba P. d.d. i odgovorna osoba K. Š. proglašeni su krivima, da su, na način činjenično opisan u izreci te presude počinili prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, te su, na temelju cit. odredbi a okr. odgovorna osoba i uz primjenu instituta ublažavanja, kažnjeni novčanim kaznama, i to, u iznosu od 12.000,00 kuna okr. pravna osoba, a u iznosu od 1.100,00 kuna okr. odgovorna osoba.

 

1.1.               Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, svaki.

 

2.               Protiv te presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe u bitnom istovjetnog sadržaja, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja  te zbog odluke o kazni i troškova postupka.

 

2.1.               Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

 

3.               Žalbe nisu osnovane.

 

4.               Rješavajući predmet u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.               Pogrešno ističu žalitelji da je u ovom predmetu trebalo primijeniti odredbu članka 73. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine br.115/18.) koja propisuje da inspektor neće podnijeti optužni prijedlog ako nadzirana pravna ili fizička osoba tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja otklone nepravilnosti i nedostatke utvrđene u inspekcijskom nadzoru, budući da odredba stavka  4. citirane zakonske odredbe propisuje iznimke kada je inspektor dužan bez odgađanja podnijeti optužni prijedlog, pa tako i u slučaju kada je propisana upravna mjera zabrane, a upravo je odredbom članka 137. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača propisano da će tržišni inspektor trgovcu rješenjem zabraniti obavljanje poslovne prakse koja se u smislu članka 32. do 28. ovog Zakona smatra nedopuštenom. Slijedom navedenog, žalba zbog povrede materijalnog prekršajnog prava nije osnovana.

 

6.               Ispitujući pobijanu presudu u pogledu istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona ističe se da je izreka presude jasna i razumljiva i sadrži sve bitne elemente sukladno odredbe članka 183. Prekršajnog zakona, gdje je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno za koje djelo su okrivljenici proglašeni krivima. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pravilnom ocjenom na glavnoj raspravi izvedenih dokaza. Pri tom ovaj Sud nije utvrdio proturječnost onoga što se navodi u razlozima presude i izreke. Pogrešno ističu žalitelji da bi razlozi bili nejasni jer da nije razvidno da bi opisana poslovna praksa i utjecala na konkretnu odluku potrošača, budući je za ostvarenje obilježja djela bitno da je mogla utjecati, kako to i proizlazi iz danih razloga, stvaranjem lažnog dojma pogodnosti cijena koja u stvarnosti nije postojala. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

7.               Rješavajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, gdje žalitelji u bitnome ponavljaju svoju obranu, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje Z. C. i cjelokupnog opsežnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o zaštiti potrošača, koji je prihvatljiv i ovom Sudu. Žalitelji ne ističu nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovode u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7.1.              Naime, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da su se okrivljenici koristili nepoštenom poslovnom praksom tako što su u trgovini prvookrivljene H. x, u Z., na adresi Š. z. xx, dana 19. ožujka 2019. izložili prodaji proizvode na izdvojenim pozicijama sa oznakom „Akcija“ i to grejp žuti i grejp crveni po cijeni od 9,99 po kg, a radilo se o redovnim cijenama proizvoda, te što su u košari obloženoj natpisima „Akcija“ stavili na tržište kruh raženi Rustika 500 g pakirani, Klara, na prodajnom mjestu ispred proizvoda sa mpc 7,99 kn/kom, 1 kg 15,98, kruh Sendvič polu bijeli 700 g pakirani, Klara - na prodajnom mjestu ispred proizvoda  sa mpc 4,99 kn/kom, 1 kg 7,52 kn, kruh Fini domaći 700 g pakirani, Klara – na prodajnom mjestu ispred proizvoda sa mpc 8,99 kn/kom, 1 kg 12,84 kn, Linzeri 1100 g, XXL Pekarna Jure - na prodajnom mjestu ispred proizvoda sa mpc 39,99 kn/kom, 1 kg 36,35 kn, Domaći keksi 800 g, Pekarna Jure - na prodajnom mjestu ispred proizvoda sa mpc 24,99 kn/kom, 1 kg 36,35 kn, Kroštule 125 g Gecchele - na prodajnom mjestu ispred proizvoda sa mcp 16,99 kn/kom, 1 kg 136,92 kn, a 15. veljače 2019. su za proizvod Violeta omekšivač 3 litre na prodajnom mjestu oglasili akcijsku prodaju i uz prekriženu redovnu cijenu istaknuli cijenu 24,99 kn te ga naplatili po redovnoj cijeni od 39,99 kn. Takve informacije zavaravaju prosječnog potrošača u pogledu cijene proizvoda, odnosno, postojanju pogodnosti u odnosu na cijenu i donošenju odluke o kupnji. Žalitelji pogrešno smatraju da činjenično opisanim postupanjem u izreci  pobijane presude nisu obavljali nepoštenu poslovnu praksu jer da nije donesena konkretna odluka o kupnji, budući da je odluka o kupnji svaka odluka koju donosi potrošač u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 9. Zakona o zaštiti potrošača, bez obzira na to je li potrošač odlučio djelovati ili suzdržati se od djelovanja, pri čemu iz rezultata postupka jasno proizlazi da je upravo odluka o kupnji omekšivača po istaknutoj akcijskoj cijeni koja nije realizirana, s obzirom je proizvod naplaćen po redovnoj cijeni, bio povod reakcije potrošača.

Naime, oznaka „Akcija“ navodi kupca da se proizvod nudi na prodaju po nižoj cijeni od redovne i potiče ga na kupnju koju ne bi donio, smatrajući to kupnjom po povoljnijoj cijeni.   

 

7.2.               Pogrešno ističu žalitelji da prvostupanjski sud nije razmatrao njihovu obranu, budući da iz stanja predmeta proizlazi da je pisana obrana pročitana na glavnoj raspravi, te analizirana i cijenjena njezina vjerodostojnost dovođenjem u međusobnu vezu sa cjelokupnim dokaznim materijalom, odnosno iskazom svjedokinje Z.C. o činjenicama koje je utvrdila prilikom inspekcijskog nadzora postupajući po predstavci potrošača, a kako to potvrđuje i sadržaj zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 19. ožujka 2019., koji je valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona. Naime, iz iskaza svjedokinje jasno proizlazi da proizvodi označeni na prodajnom mjestu akcijom nisu prodavani po nižoj cijeni od redovne, što je utvrdila uvidom u poslovne kartice za izložene artikle, koje su sastavni dio predmeta.

 

7.3.               Neosnovano žalitelji dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedokinje, budući da je ispitana na glavnoj raspravi 9. listopada 2019., a njezin iskaz u suglasnosti je sa materijalnim dokazima u predmetu, pri čemu su okrivljenici urednim pozivanjem na glavnu raspravu imali mogućnost postavljati pitanja svjedokinji i prigovarati iskazu. Legitimitet iskaza svjedokinje proizlazi iz članka 283. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08. i dr.) koji se supsidijarno primjenjuje u prekršajnom postupku na temelju članka 173. st. 1. Prekršajnog zakona, da svjedoči o činjenicama koje je utvrdila prilikom nadzora.

Stoga su okrivljenici, u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, imali mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ih terete, kao i iznijeti sve činjenice i dokaze koji im idu u prilog,  međutim, takvu mogućnost nisu iskoristili, pa je prvostupanjski sud pravilno smatrajući činjenično stanje stvari dovoljno razjašnjenim donio odluku na temelju činjenica i dokaza koji su izneseni na glavnoj raspravi (čl. 179. st. 5. PZ-a).

 

7.4.               Slijedom navedenog, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da su okrivljenici svojim postupanjem počinili djelo prekršaja stavljeno im na teret.

             

8.               Ispitujući u pogledu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj Sud nalazi da su okrivljenicima izrečene kazne u zakonom propisanim granicama, primjereno prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti i pravilno cijenjenim svim okolnostima odlučnim za njihovo određivanje, te nisu prestrogo odmjerene. Naime, za predmetni prekršaj propisana je novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna za pravnu osobu te od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi, a prvostupanjski sud je okrivljenoj pravnoj osobi izrekao kaznu u manjoj mjeri iznad minimalno propisane kazne pravilno cijeneći otegotnom okolnošću raniju kažnjavanost zbog postupanja protivno Zakonu o zaštiti potrošača, dok je odgovornoj osobi upravo cijeneći raniju neosuđivanost za istovrsne prekršaje izrekao kaznu uz primjenu instituta ublažavanja kazne u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne. 

 

8.1.               Odmjerene kazne predstavljaju primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj i opravdano se može očekivati da će se njima postići opća i posebna svrha kažnjavanja.

 

8.2.               Protivno iznesenom, žalitelji ne ističu nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

 

9.               Treba istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno upozorio okrivljenike u smislu odredbe  članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, da će se kazna smatrati u cjelini plaćena, ako u roku koji je određen za plaćanje uplate dvije trećine izrečenih kazni.

 

10.               Neosnovano žalitelji pobijaju prvostupanjsku presudu zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka, budući tu žalbenu osnovu ističu paušalno bez posebnog konkretiziranja, a odluka je utemeljena na odredbi čl. 139. st. 3. i 5. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona. Paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odmjeren je svakom okrivljeniku s obzirom na složenost i trajanje postupka, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) kojim je propisan u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna. 

 

11.               Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim naprijed citiranim Rješenjem, s obzirom na složenost i trajanje postupka. 

 

12.               Zbog izloženih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno  je kao u izreci.                              

 

     U Zagrebu 29. rujna 2021.

 

          ZAPISNIČARKA                                                                 PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

         Nada Horvatović, v. r.                                                       Jasna Momirović, v. r.             

 

         Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.