Poslovni broj: 31 Gž Ob-963/2021-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 31 Gž Ob-963/2021-3

 

 

 

 

R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz G., OIB:…, koju zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u R., protiv tuženika M. B. iz G., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica S. G., odvjetnica u Z., uz sudjelovanje mlt. djeteta O. B. iz G., OIB:…, kojeg zastupa posebna skrbnica dipl.iur. T. K. iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica u R. i Centra za socijalnu skrb G., radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tužiteljice i posebne skrbnice mlt. djeteta protiv dijela presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P Ob-6/2020-130 od 23. srpnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 2021. godine

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P Ob-6/2020-130 od 23. srpnja 2021. godine pod točkama II, III, IV, V i VI izreke te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

              "I              Razvodi se brak između: 1. N. B. rođ. K. iz G., OIB:… i 2. M. B. iz G., OIB:…, koji brak je sklopljen 19. rujna 2… u G., Republika Hrvatska, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja G. za godinu 2... pod rednim brojem 00….

              II              zajedničko dijete stranaka mlt. O. B., OIB:…, rođen … 2... u G., živjeti s ocem M. B.. Osobni odnosi mldb. O. B., s majkom N. B. održavat će se dva puta tjedno po 3 sata uz nazočnost stručne osobe.

              III              Otac M. B. iz G., OIB:… će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. O. B., OIB:…; i u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta.

              VI              majka N. B. rođena K. iz G., OIB:…, obvezuje se na ime uzdržavanja mlt. sina O. B., OIB:…, plaćati na račun M. B. OIB:…, do 15. u mjesecu iznos od 1.565,00 kn od dana donošenja ove odluke pa nadalje dok za to budu postojali zakonom propisani  uvjeti.

              V              Nalaže se N. B. rođ. K. iz G., OIB:…, platiti M. B. iz G., OIB:…, iznos od 2.500,00 kn na ime parničnih troškova, u roku od 15 dana.

              VI              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kako glasi:

"2. Zajedničko dijete stranaka mld. O. B., OIB:…, stanovati će s majkom  - tužiteljicom N. B. rođ. K. OIB:…, na adresi G., na kojoj će biti prijavljeno i prebivalište mld. O. B..

3. Majka N. B., OIB:…, iz G., će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mld. O. B., OIB:…

4. Tuženik M. B. kao otac, obvezuje se na ime svog dijela doprinosa za udržavanje sina O. B. OIB:… rođenog .. 2... u G., plaćati mjesečni iznos od 1.500,00 kn računajući od dana podnošenja tužbe i to na račun tužiteljice otvoren u PBZ banke broj HR… svakog 1. do 15. u mjesecu za protekli mjesec, a zaostale iznose po ovom presudi u roku od 15 dana po prijemu presude.

5. Susreti i druženja mlt. sina O. i oca M. B. utvrdit će se odlukom suda i po sporazumu stranaka."             

 

2. Protiv ove presude u odnosu na točke II do VI izreke žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

 

3. Protiv ove presude pod točkama II do VI izreke žali se posebna skrbnica mlt. djeteta također iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukine.

 

4. Žalbe su osnovane.

 

5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

              "Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno, jasno, iscrpno; s time da nije imao razloga posumnjati u isto obzirom su vještaci u cijelosti analizirali spisu priloženu dokumentaciju i otklonili sve prigovore tužiteljice i posebne skrbnice i obranili pisano mišljenje – čime je taj dokaz kao sveobuhvatan okosnica odluke s kim će dijete živjeti i o susretima s drugim roditeljem u smislu čl. 95. i 96. ObZ-a. U prilog ovom zaključku ide činjenica da Centar za socijalnu skrb Gospić, isto tako kao stručna osoba, nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

Činjenica da je tuženik pravomoćno kazneno osuđen u predmetu koji se vodio pred ovim sudom kao i prekršajno sankcioniran (list spisa 848-860) iz sfere nasilja u obitelji, nije bilo preprekom za donošenje odluke kao u izreci jer su vještaci u parničnom predmetu, nakon što su sagledali cijeli spis, pa i navedene kaznene odnosno prekršajne odluke, stručnom i detaljnom obradom ličnosti roditelja i djece (koja kao takva nije provedena u navedenim postupcima), konačno odlučili da utjecaj majke na dijete s kojom živi jest manipulativno, te je navedeno svojom ozbiljnošću pak generiralo kaznenom prijavom vještaka prema majci. Iz kaznene i prekršajne odluke donesene protiv predlagatelja osiguranja razvidno je da je počinjenje djela u istima ponajprije rezultat trajno narušenih odnosa među supružnicima dok su stručne osobe sam odnos predlagatelja osiguranja prema djetetu ocijenili pozitivnim sa tendencijom napretka i kao takav dostatnim da se njemu povjeri dijete, što daje zaključak da je isti očito kompetentan, pri čemu su posebno isključili da bi isti bio ovisan o alkoholu, nasilje da je proizašlo zbog višegodišnjih podražaja tužiteljice (koji bi isprovocirao svaku prosječnu osobu da reagira kao tuženik); konačno da je tuženik kapacitiran roditelj i sposoban je brinuti o djetetu. U prilog ovom zaključku sud je uzeo u obzir da je tuženik zaposlen, stambeno zbrinut, ima plan brige o djetetu, kao i da se trudi raditi na sebi, odnosno da ima motivaciju za napredovanjem.

U prilog poboljšanju i napredovanju odnosa između djeteta i oca govori i zaključak iz izvješća mjere stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu za obitelj B., za razdoblje od 6. do 30. prosinca 2020. (list spisa 123,124).

U odnosu na mišljenje djeteta kojim se protivi privremenoj mjeri koja sadržajno odgovara danom prijedlogu iz nalaza i mišljenja vještaka i ovdje prihvaćenom u izreci presude, navodi se kako se sukladno čl. 86. st. 2. ObZ-a mišljenje djeteta ne uzima apriori već u skladu sa njegovom dobi i zrelošću; a čl. 6. st. 4. Pravilnika o načinu pribavljanju mišljenja djeteta (Narodne novine br. 123/2015) propisano je da se iznimno, za utvrđivanje mišljenja djeteta može uključiti više stručnih osoba različitih zvanja, ako se procjeni potrebnim s obzirom na razvojne, zdravstvene i druge teškoće ili specifičnosti djeteta. U konkretnom slučaju dijete još uvijek nema navršenih četrnaest godina (koja dob bi bila zakonska granica u smislu poduzimanja samostalnih radnji djeteta), po vještacima kao stručnim osobama koje su ovoj situaciji bile neophodne dati nalaz, mišljenje djeteta ovdje ne bi trebalo vrednovati jer dijete nije samostalno u izražavanju svog mišljenja obzirom je pod manipulativnim pritiscima majke, pa isto nije njegovo autentično mišljenje, a k tom i samo ima i utvrđene psihičke posljedice obiteljskog nasilja oba roditelja; slijedom čega je sud išao za dobrobiti djeteta kao jednim od osnovnih načela obiteljskog prava i odlučio temeljem mišljenja osoba koje imaju stručna znanja i koje su stava da dijete treba lišiti štetnog utjecaja majke kao dosad.

Odluka o razvodu braka donesena je ponajprije jer je evidentno iz provedenog postupka da su bračni odnosi teško i trajno narušeni u zajednici koja je prestala prije više od godine dana (čl. 51. st. 1. toč. 2 i 3. ObZ-a).

Prema članku 105. st. 1. Obz-a jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. (3) Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona. (4) Roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta. (5) Kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. ovoga Zakona.

Sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama, a obzirom stranke nisu postigle sporazum o roditeljskoj skrbi, pri tome cijeneći rezultate dokaznog postupka prema kojemu dijete ima stanovati s ocem, ocijenjene kompetencije oca iz kojih proizlazi da je on sposoban brinuti o djetetu samostalno, njegov dosadašnji napredak i volju za suradnjom radi daljnjeg napredovanja, zabrinjavajuće lošeg utjecaja majke na dijete, u konačnici činjenicu da se nije pokorila trenutno izrečenoj privremenoj mjeri koja je na snazi – što ukazuje na slabu suradnju i želju za pronalaskom rješenja; uzimajući da je to u najboljem dugoročnom interesu djeteta; ocu je povjerena samostalna roditeljska skrb, a koji ima pravo i dužnost sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima iz naprijed navedenih razloga.

Nadalje, odluka o uzdržavanju donesena je ponajprije sukladno mjesečnim potrebama djeteta, njegovoj dobi od nepunih 14 godina, imovinskim prilikama roditelja koji neće živjeti s djetetom (uredno prima plaću dok drugih primanja nema, nije kreditno opterećena), činjenici da nema druge djece čije uzdržavanje bi trebala plaćati, da tuženik sam nije definirao mjesečni iznos, a u konačnici i tužiteljica je postavila približno isti mjesečni iznos u tužbu (od 1.500,00 kn) na ime potreba djeteta s kojim sada živi. Pravo i visina uzdržavanja su bazirani na odredbama čl. 311., 313. i 316. ObZ-a i Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine br. 103/15 i 98/19) kao orijentacijski kriterij. Sud je slijedom iznijetoga odlučio da majka, kao roditelj koji ne živi s djetetom, je mjesečno dužna plaćati 1.565,00 kn. Uzimajući pri tome da je neto plaća tužiteljice u prosjeku oko približno 5.000,00 kn (list spisa 142-144), proizlazi i kako majci preostane i zajamčeni preostali prihod sukladno navedenoj Odluci. Sud je odluku bazirao samo na budućim iznosima obzirom je dijete do sada živjelo s majkom dok iznosi koji se traže za prethodno razdoblje nisu precizirani."

 

6. Ova odluka suda prvog stupnja nije pravilna.

 

7. Prvostupanjski sud navodi, a i ovaj sud ukazuje da je ovdje tuženi pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Gračacu, oglašen krivim što je dana 19. svibnja 2019. godine u obiteljskoj kući u G., na adresi …, prethodno se dovevši se u alkoholizirano stanje, pri koncentraciji alkohola od 1,71 g/kg, a u nazočnosti djeteta O. B. verbalno napao na suprugu N. B. uvredljivim riječima "jebem ti mater, pička ti materina", a potom isključio struju u cijeloj kući kako supruga ne bi mogla sušiti kosu, kao što je i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću oglašen krivim što je u vremenu od 1. lipnja 2015. pa do 12. rujna 2019. godine u kući u G., kao suprug N. B., a protivno odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, verbalno i fizički napadao svoju suprugu, pa tako neutvrđenog dana 2016. godine nakon verbalne prepirke supruzi prislonio pištolj na čelo, a oko pola godine kasnije zapalio kocke za potpalu u bacio ih u kutiju s drvima govoreći da će zapaliti kuću, te dana 11. rujna 2019. godine naguravao suprugu gornjim dijelom tijela a potom bacio posudu s juhom na pod a kad je N. B. uzela mobitel kako bi nazvala policiju istu uhvatio za ruke i bacio na pod, te što je dana 12. rujna 2019. godine u G. sa svog mobilnog telefona nazvao sina O. B. na njegov mobilni telefon te mu je rekao "da će ustrijeliti mamu", što je dijete odmah javilo majci kod koje je to izazvalo opravdanu bojazan za njezin život, a kod djeteta strah za život majke, kao što iz stanja spisa proizlazi da je tuženiku počam od 12. rujna 2019. godine izrečena mjera opreza zabrane približavanja N. B. na udaljenosti ne manjoj od 50 metara, mjera opreza zabrane uspostavljanja održavanja veze s N. B. te mjera opreza udaljenja iz doma na adresi G., a koja mjera je ukinuta rješenjem suda od 8. lipnja 2021. godine.

 

8. Dakle, radi se o jednom od najekstremnijih oblika obiteljskog nasilja koje je, a obzirom na izreku presuda trajalo dulje vrijeme, i kojem obiteljskom nasilju je prisustvovalo i zajedničko dijete stranaka.

 

9. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari posebna skrbnica djeteta, a sukladno Pravilniku o načinu utvrđivanja mišljenja djeteta očitovala se o iskazanoj volji djeteta nekoliko puta u tijeku postupka na način da je dijete reklo da bi volio stanovati kod majke a tatu posjećivati, a u biti takav stav je dijete izrazilo kod vještaka koji su vještačili u ovoj pravnoj stvari pa je iskazao "ako teta bude odlučila da ja ostanem živjeti s mamom bit ću sretan, jer ću biti s mamom, a imam više povjerenja na moju jer s ovim što se događalo tijekom ovih godina mog života ja bi rađe bio na maminoj strani, a jedino ako se nešto ne promijeni, ako odlučim da tata nije toliko loša osoba, onda bi mogao ići na tatinu, ali sada vjerujem mami i znam da je mama bila dobra i nije radila ono što i tata…tata je išao u kafiće a mama to nikad nije radila, mama nikad nije imala pištolj ni prijetila nekome s time i nikad ne bi bacala mobitel na nekoga dok je tata bacio mobitel na nju jer to znam jer mi je ona rekla i imala je kvrgu."

 

11. U odnosu na mišljenje djeteta treba navesti slijedeće. Iz općeg komentara Konvencije o pravima djeteta jasno proizlazi da su države dužne osigurati pravo da bude saslušano svakom djetetu "koje je sposobno oblikovati svoje osobno mišljenje", a koju frazu ne treba promatrati kao ograničenje, već kao obvezu za države potpisnice da ocjene sposobnost djeteta da oblikuje samostalno mišljenje u najvećoj mjeri, a što znači, da države potpisnice ne mogu krenuti s pretpostavkom da dijete nije sposobno izraziti svoje vlastito mišljenje već, upravo suprotno, države potpisnice trebaju pretpostaviti da dijete ima sposobnost oblikovanja svojih vlastitih mišljenja i priznati da ono ima pravo izraziti ih – nije na djetetu da prvo dokaže svoju sposobnost. Pritom je naglašeno da odredba čl. 12. ne nameće nikakvo dobno ograničenje u pogledu prava djeteta na izražavanje njegovog mišljenja te poziva države članice da ne uvode dobna ograničenja, niti u zakonima niti u praksi, kojom bi se ograničilo pravo djeteta da bude saslušano u vezi sa svim pitanjima koja utječu na njega.

 

12. Sintagma da se mišljenje djeteta mora uvažiti u skladu s dobi i zrelošću djeteta se odnosi na sposobnost djeteta, koju se mora ocijeniti kako bi se dala odgovarajuća težina njegovom mišljenju ili kako bi se komuniciralo s djetetom na način na koji će ta mišljenja utjecati na ishod procesa. Pritom se zrelost odnosi na sposobnost razumijevanja i ocjenjivanja implikacija određenog pitanja i stoga se mora razmotriti pri određivanju pojedinačne sposobnosti djeteta. To je, u pravilu, sposobnost djeteta da izrazi svoje mišljenje o pitanjima na razuman i neovisan način. Glede sintagme da se dijete mora saslušati izravno ili preko posrednika, odnosno odgovarajuće službe, ako se saslušanje djeteta poduzima putem posrednika, od najveće je važnosti da posrednik točno prenosi mišljenje djeteta do suda, pri čemu posrednici moraju imati dovoljno znanja i razumijevanja različitih aspekata procesa donošenja odluke i iskustvo u radu s djecom.

 

13. Zaključno, ako je dijete sposobno oblikovati vlastita mišljenja na razuman i neovisan način, osoba ili tijelo što donosi odluku mora razmotriti mišljenje djeteta, kao značajnog čimbenika u rješavanju spornog pitanja.

 

14. Međutim, ako bi se utvrdilo da je dijete takvo mišljenje dalo zbog sukoba u lojalnosti i/ili njegove izloženosti manipulacijama jednog od roditelja, onda takvo mišljenje djeteta sud ne mora uvažiti.

 

15. Iz nalaza i mišljenja  vještaka koji su vještačili u ovoj pravnoj stvari iz točke V njihovog mišljenja proizlazi da tijekom psihologijskog intervjua s djetetom je utvrđeno da nakon razdvajanja od supruga majka manipulira zajedničkim djetetom što predstavlja grubi oblik psihičkog i emocionalnog zlostavljanja, radi čega je protiv majke od strane vještaka podnesena kaznena prijava nadležnom općinskom državnom odvjetništvu.

 

16. Glede načina na koji majka manipulira djetetom vještaci su naveli da je upoznavala dijete sa svim detaljima sudskog postupka izlažući ga pritom razvojno neprimjerenom sadržaju i činjenicama koje on objektivno nije u stanju shvatiti, da je inducirala dijete vlastitim stavovima i uvjerenjima o svim bitnim osobinama i institucijama koje su pozvane se brinuti se o najboljem interesu djeteta uslijed čega je dijete vremenom počelo prihvaćati te navode kao vlastite, grubo manipulirala djetetovim osjećajima i privrženosti prema članovima obitelji s očeve strane, u stručnoj literaturi poznato pod terminom "rasprostranjenost neprijateljstva", te da majka amputira proširenu obitelj s očeve strane a dijete joj se priklanja da bi joj pokazalo lojalnost i odanost te poticala djetetu strah od očevih reakcija te izlagala dijete razvojno neprimjerenim informacija o drugom roditelju uslijed čega se kod njega razvio snažan osjećaj krivnje. Kao posljedica majčinih manipulativnih ponašanja kod djeteta je došlo do potpune stopljenosti s majkom, zbog čega ono više nije u stanju razlikovati vlastite misli, osjećaje i postupke od majčinih, sebe i majku doživljava kao jedno, pa iz tih razloga vještaci smatraju da je mišljenje koje je izrazilo dijete kod posebne skrbnice, a obzirom da ona ni ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima, nije pravno relevantno.

 

17. I ovaj sud je suglasan s time da posebni skrbnik nema ona potrebna znanja i vještine za utvrđivanje prave volje djeteta mlađeg od 14 godina (u međuvremenu je dijete napunilo 14 godina), no istovremeno ovaj sud ističe da odluku ne donose vještaci nego sud te sud, kao i svaki drugi nalaz i mišljenje, treba kritički promatrati i ocijeniti da li je on prihvatljiv sudu na način da ne ostavlja nikakvu dvojbu u pravilnost tog nalaza i mišljenja.

 

18. Ovaj sud je mišljenja da takva dvojba postoji.

 

19. Naime, i ovom sudu se čini da sudski vještaci relativiziraju činjenicu razvidnu iz pravomoćnih kaznenih odluka, a koja među strankama nije ni prijeporna, a to je da je dijete prisustvovalo osim verbalnim svađama roditelja, i nekim od najekstremnijih oblika obiteljskog nasilja kako su opisane u kaznenim presudama.

 

20. Pritom, ovaj sud ukazuje da iz stanja spisa proizlazi da je u tijeku jednih od mnogobrojnih svađa između roditelja, otac rekao djetetu "da mu donese mačetu da odrubi majki glavu", kao što treba i ukazati na činjenicu, a koju vještaci opet relativiziraju, a to je da je otac kupio djetetu airsoft pušku, da je dijete ostavio bez kontrole s tim oružjem a iz kojeg razloga je došlo do nekontroliranog opaljivanja i uništenja televizora dok se je dijete nalazilo kod oca.

 

21. Pa i uz činjenicu da su vještaci utvrdili da se dijete ne boji oca, postavlja se pitanje kakvu to poruku šalje otac djetetu s ekstremnim oblicima nasilničkog ponašanja prema majci djeteta, da li se time šalje poruka da se svaki konflikt treba rješavati kroz najekstremnije oblike nasilja, da li otac koji kupuje djetetu takvu pušku je svjestan mogućih posljedica takvoga čina, ili makar vještaci tvrde suprotno, u situaciji trajanja ovoga postupka žele pridobiti naklonost djeteta.

 

22. Odgovara da su vještaci naveli da razlog zdravstvenih problema koje ima dijete su primarno posljedica međusobnog verbalnog nasilja između roditelja u isto vrijeme relativizirajući prisutnost djeteta obiteljskom nasilju počinjenom od strane tuženika, a pogotovo je ovom sudu neprihvatljivo mišljenje vještaka da u takvim situacijama učestalih verbalnih svađa između roditelja djeteta "kad-tad bi svako pukao". Normalno je da vještaci s tim riječima ne opravdavaju ponašanje tuženika glede učinjenog obiteljskog nasilja međutim, ovaj sud ne može prihvatiti da tako ekstremni oblici obiteljskog nasilja nisu utjecali na mišljenje djeteta glede toga s kojim od roditelja će stanovati kada to jasno proizlazi iz iskaza djeteta datog vještacima.

 

23. Prije svega, treba reći, da se radi o djetetu od 13 godina i koje je kao takvo, a u situaciji obiteljskog nasilja, svakako zainteresirano za konačan ishod sudskog postupka te je, po mišljenju ovog suda, i u doglednoj mjeri shodno svom psihofizičkom razvoju i sposobno shvatiti posljedice takve odluke. Odgovara da iz stanja spisa proizlazi da je majka dijete u određenoj mjeri involuirala u ovaj sudski postupak međutim, nigdje iz stanja spisa ne proizlazi da je majka protiv oca govorila na tako negativan način koji bi trebao anulirati oca kao osobu s kojom treba dijete stanovati, a osobito kada je dijete svjedočilo obiteljskom nasilju te na temelju njega u određenoj mjeri i formiralo svoje mišljenje. Kod utvrđivanja mišljenja djeteta vještaci su naveli da je dijete navelo "da je došla ponuda od suda, to je tata poslao ponudu mami i ona mi je rekla i pitala da li želim ja sam joj rekao da bi rađe ostao kod kuće i ona je rekla da će onda odbiti ponudu", pa nije jasno kako vještaci to tumače kao emocionalno zlostavljanje djeteta.

 

24. Ovaj sud u određenoj mjeri shvaća i ponašanje tužiteljice koja se je putem svojih predstavki obraćala pritužbama na rad institucija koje su zadužene za dobrobit djece a u obrani svog subjektivnog stava da dijete treba živjeti s njom, a koje ponašanje je i legitimno, ali to ponašanje ne bi trebalo biti prezentirano djetetu na način da utječe na njegovo mišljenje a time i negativistički stav prema ocu kao roditelju s kojim bi dijete također moglo živjeti.

 

25. S druge strane, vještaci, a uvažavajući njihove tehnike kojima dolaze do takvog zaključka, na temelju pokazanog kajanja tuženika za počinjeno obiteljsko nasilje, i njegovu verbalnu spremnost na promjenu ponašanja i prihvaćanju sugestija stručnih osoba potrebnu za anuliranje štetnih posljedica koje su obiteljske svađe i obiteljsko nasilje izazvale kod djeteta izražavaju mišljenje da je otac onaj roditelj koji je podobniji da dijete stanuje s njim ne dajući dovoljno uvjerljive razloge za to te relativizirajući mogućnost da se radi o manipulativnom ponašanju oca.

 

26. I sam tuženik, osim zamjerke glede određenih stavova tužiteljice, navodi da je tužiteljica dobra majka, kao što je to razvidno iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu dječak je u pravilu na medicinske preglede dolazio u pratnji majke (ponekad oba roditelja), tužiteljica uostalom kao i tuženik nakon što je ukinuta mjera iz kaznenog postupka, uči s djetetom, plaća mu instrukcije, ne brani odnos između djeteta i oca dok istovremeno, a kako to proizlazi iz stanja spisa, tuženiku u periodu od kada bračni drugovi ne stanuju zajedno ne doprinosi za uzdržavanje djeteta u novčanom obliku iako nema nikakvih drugih obveza uzdržavanja.

 

27. Pritom valja reći da vještaci i relativiziraju iskaz djeteta da mu je tata rekao da ga mama pokušava staviti u zatvor i da ih pokušava odvojiti jer navode da je to notorna činjenica, dakle, u biti opravdavaju iznošenje takvih stavova tuženika smatrajući da to ne predstavlja manipulaciju djetetom radi stvaranja djetetovog mišljenja da živi s njim iako su kaznene presude samo posljedica nasilničkog ponašanja tuženika prema tužiteljici.

 

28. Stoga, kako za sada nije otklonjena sumnja u pravilnost datog nalaza i mišljenja vještaka na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku, to je potrebno ocijeniti da li treba uvažiti prijedlog za provođenjem novog vještačenja vodeći računa o tome da se prilikom donošenja odluke uvijek mora voditi računa o dobrobiti djeteta a ne dobrobiti roditelja.

 

29. Zbog navedenog, a temeljem čl. 370. ZPP u vezi čl. 346. OBZ odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 29. rujna 2021. godine

 

Predsjednica vijeća:

         Vanda Senta, v.r.