1                            Broj: Pž-2093/2019

 

                    

 

 

                     

 

Broj: Pž-2093/2019

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

                                                                                             

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika B. A., zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika B. A., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 24. svibnja 2019., broj: PpP-312/19, na sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. U povodu žalbe okrivljenog B. A., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda pod točkom 1. izreke, te se izriče:

             

              Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), protiv okrivljenog B. A. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OPTUŽBA SE ODBIJA

 

              da bi:

 

              dana 14. rujna 2018., oko 19,45 sati u F., R. ulica kod kbr. xx upravljao sa osobnim automobilom marke Citroen Xsara Picasso, registarske oznake xxxx (SLO) te se kretao unatrag kolnikom R. ulice iz smjera zapada u smjeru istoka i izazvao prometnu nesreću sa ozlijeđenom osobom na način da se nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu kojom prilikom je sa zadnjim desnim dijelom vozila udario u tijelo pješaka I. B. koji se kretao uz lijevi rub kolnika istim smjerom i od siline udarca došlo je do pada pješaka I. B. na kolnik R. ulice kojom prilikom je zadobio tjelesne ozljede,

                                         

              - pa da bi time počinio prekršaj iz članka 43. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv prema članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

 

II. U povodu žalbe okrivljenog B. A., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda pod točkom 3. izreke, te se izriče:

 

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljeni B. A.(osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

              da bi:

             

              dana 14. rujna 2018., u 21,45 sati u F., G. xx izjavio da je nakon prometne nesreće konzumirao alkoholna pića, te je odbio alkotestiranje,

                           

              - pa da bi time počinio prekršaj iz članka 181. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv prema članku 181. stavku 8.

 

III. Uslijed odluke iz točke I. i II. ove presude žalba okrivljenika je u tom dijelu postala bespredmetna.

 

IV. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika B. A. i pobijana presuda se u preostalom pobijanom, a ne preinačenom dijelu potvrđuje.

 

V. Uslijed odluke iz točke I. i II. ove presude, pobijana presuda se preinačuje u odluci o novčanoj kazni na način da se prihvaća izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, za prekršaj opisan pod točkom 2. izreke pobijane presude i izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna, za prekršaj opisan pod točkom 4. izreke pobijane presude. Temeljem članka 39. stavka. 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku B. A. se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 8.000,00 kuna (osamtisuća) kuna koju je dužnan platiti u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Ukoliko okrivljenik u tom roku plati dvije trećine navedenog iznosa, novčana kazna će se smatrati u cjelini plaćenom (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).  

 

VI. Temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljenik B. A. obvezan je naknaditi paušalni iznos troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okrivljenik B. A. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.500,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 181. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna i zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, pa mu je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 15.500,00 kuna.

 

2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 400,00 kuna.

 

3. Protiv navedene presude okrivljenik B. A. pravodobno je podnio žalbu deklaratorno zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine ili preinači.

 

4. Žalba okrivljenika je djelomično bespredmetna.

 

5. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da je u ovom predmetu u odnosu na prekršaje iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u točci 1. pobijane presude, nastupila zastara prava na vođenje prekršajnog postupka.

 

6. Naime, kako je odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da za navedeni prekršaj koji se okrivljeniku stavljaju na teret u točci 1. pobijane presude, a za koji je tužitelj obvezan izdati obavezni prekršajni nalog, zastara prava na prekršajni progon nastupa protekom tri godine od dana počinjenja prekršaja, te kako je prema okrivljenju inkriminirano djelo počinjena dana 14. rujna 2018., trebalo je optužbu podnesenu protiv okrivljenika u tom dijelu odbiti.

 

7. Rješavajući nadalje o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, po službenoj dužnosti, u odnosu na prekršaj iz članka 181. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz točke 3. pobijane presude, utvrdio je da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona jer djelo koje je okrivljeniku optužnim aktom stavljeno na teret, nije prekršaj.

 

8. Prema odredbi članka 181. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na snazi u vrijeme događaja,  novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kn ili kaznom zatvora do 60 dana kaznit će se za prekršaj osobe iz stavka 1. tog članka koje se odbiju podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i aparata, radi provjere ima li u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnost upravljanja vozilima ili ako odbije otići na liječnički pregled te na uzimanje krvi i urina radi analize. Nadalje, člankom 181. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano da će policijski službenik koji obavlja očevid prometne nesreće u kojoj je nastala materijalna šteta, podvrgnuti sudionike prometne nesreće ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i aparata, radi provjere ima li u organizmu alkohola, droga ili lijekova koje utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima. Ako se tim ispitivanjem utvrdi da sudionik ima u organizmu droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, policijski službenik odvest čekao u zdravstvenu ustanovu na liječnički pregled te na uzimanje krvi i urina radi analize.

 

9. Podnesenim optužnim aktom, okrivljenik je sudionik prometne nesreće u kojoj ima ozlijeđenih osoba i prema odredbi članka 181 stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ako u prometnoj nesreći ima ozlijeđenih osoba, policijski službenik koji obavlja očevid prometne nesreće podvrgnut će sudionike prometne nesreće ispitivanju na način kako je to propisanu u stavku 1. toga članka, a ako sudionik odbije ispitivanje ili se tim ispitivanjem utvrdi da ima organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, policijski službenik će narediti liječnički pregled te uzimanje krvi i urina radi analize. Odredbom stavka 9. istog članka Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano da osobe iz stavka 2. i 3. toga članka koje odbiju otići na liječnički pregled te na uzimanje krvi i urina radi analize, da će se prisilno odvesti.

 

10. Opisana radnja, prema činjeničnom opisu djela prekršaja iz optužnog akta nije djelo i po propisu ne predstavlja prekršaj iz članka 181. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Prekršaj iz članka 181. stavka 8. Zakon o sigurnosti prometa na cestama može počiniti samo sudionik prometne nesreće u kojoj je nastala materijalna šteta, osobe iz članka 181. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Okrivljenik je sudionik prometne nesreće u kojoj je bilo ozlijeđenih osoba i nije se mogao odbiti podvrgnuti ispitivanju ili odbiti otići na liječnički pregled. Odredba članka 181. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je nedvosmislena, da će policijski službenik u prometnoj nesreći sa ozlijeđenim osobama narediti liječnički pregled te uzimanje krvi i urina radi analize ako sudionik odbije ispitivanje ili se tim ispitivanjem utvrdi da je imao u organizmu alkohola, droga ili lijekova, kao i odredba članka 181. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da će osobe iz stavka 2. i 3. toga članka, dakle sudionici prometne nesreće sa ozlijeđenim i poginulim osobama koji odbiju otići na liječnički pregled te na uzimanje krvi i urina radi analize biti prisilno odvedeni. S obzirom na navedeno činjenično opisano djelo prekršaja nije djelo prekršaja iz članka 181. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

11. Žalba okrivljenika je djelomično neosnovana.

 

12. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika u odnosu na prekršaj iz članka 175. stavka 3. i članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

13. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da žalbeni navod da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka, nije osnovan. Žalitelj sadržajno ne iznosi koju bitnu povredu prekršajnog postupka bi sud počinio, već samo deklaratorno je nabraja, a kao što je naprijed izneseno ovaj sud po službenoj dužnosti nije utvrdio počinjenje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

 

14. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da je u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. U postupku ispitani su svjedoci I. B. B. P., I. Lj. i D. D., te između ostalog izvršen uvid u zapisnik o očevidu i dopis Centra za policijsku suradnju Dolga Vas, Policijske postaje Murtsko Središće. Protivno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku je ispitivanjem svjedoka B. P. i I. Lj. činjenično stanje u potpunosti utvrđeno, da je upravo okrivljenik B. A. kritične zgode upravljao osobnim automobilom i počinio prekršaje, a što je prvostupanjski sud valjano obrazložio i što ovaj sud u potpunosti prihvaća. Svjedokinja B. P. neposredno je opažala fizionomiju vozača, osobe kratke kose, dok je prema iskazu policijskog službenika I. Lj. upravo okrivljenik osoba kratke kose, dok je vlasnik vozila koji je naknadno zatečen s okrivljenikom bila ženska osoba koja je imala plavu poludugu kosu. Ispitivanjem svjedoka prvostupanjski sud je utvrdio da je okrivljenik kao vozač osobnog automobila, sudionik u prometnoj nesreći, napustio mjesto prometne nesreće sa ozlijeđenom osobom, a temeljem dopisa Centra za policijsku suradnju Dolga Vas da je okrivljeniku poništena vozačka dozvola. Prvostupanjski sud na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja ispravno zaključuje da je upravo okrivljenik bio vozač osobnog automobila u trenutku događaja. Temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je nesporno utvrdio ostvarenje obilježja djela prekršaja kod okrivljenika iz članka 175. stavka 3. i članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

15. Neosnovano žalitelj ističe povredu materijalnog prava, budući ukazuje povredu materijalnog prekršajnog prava koja bi proizlazila iz primjene odredaba prekršajnog prava na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz članka 194. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona. Postojanje povrede materijalnog prekršajnog prava ocjenjuje se u okviru činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, pa kako je ovaj Sud činjenično utvrđenje iz izreke pobijane presude prihvatio pravilnim, to nije ostvarena niti povreda materijalnog prekršajnog prava, kako se navodi žalbom.

 

16. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odluci o kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaje iz članka 175. stavka 3. i članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravilno i zakonito utvrdio novčane kazne. Novčane kazne nisu prestroge i valjano su obrazložene, te ovaj sud smatra da su primjereno odmjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

 

17. S obzirom na odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki VI. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

                              U Zagrebu, 29. rujna 2021.

 

 

             

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.