Broj: Revr 1112/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Dragana Katića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz K., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K., protiv tuženika K. H. k.d. Z., OIB: …, zastupanog po D. D., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-139/2016-2 od 14. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-124/15-16 od 29. veljače 2016., u sjednici održanoj 12. rujna 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi kojima tužitelj traži da se utvrdi nedopuštenim redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem dan mu odlukom tuženika od 13.10.2015. i naloži tuženiku vratiti ga na radno mjesto „radnik u prodaji - piće“ uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa kao da nije bilo prestanka radnog odnosa, te obveže tuženika isplatiti mu naknadu mjesečne bruto plaće za razdoblje od 28.12.2015. do 5.2.2016. u iznosu od 8.632,41 kn, kao i nadalje od 5.2.2016. do vraćanja tužitelja na posao, sa zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos kao što je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 4.453,13 kn.

Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja djelomično je odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim su tužbeni zahtjevi odbijeni, a u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka uz djelomično uvažavanje žalbe tuženika prvostupanjska presuda je preinačena tako da je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.984,38 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i pobijanu presudu preinači na način da se preinači prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev usvoji ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

Revizija je neosnovana.

Pobijana presuda ispitana je samo u granicama razloga zbog kojih je revizija izjavljena, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a.

U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka u reviziji se samo paušalno navodi da su razlozi drugostupanjske presude kontradiktorni te da nižestupanjski sudovi nekritički prihvaćaju iskaz svjedoka A. B.-S. a da se ne osvrću na iskaz tužitelja.

Suprotno tim navodima nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati pa bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ne postoji.

Iznoseći svoju ocjenu izvedenih dokaza tužitelj u biti osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, a što s obzirom na odredbe čl. 385. ZPP-a u kojem su navedeni razlozi zbog kojih se revizija može izjaviti, nije dopušteni revizijski razlog.

Ne postoji niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovoj parnici tužitelj ostvaruje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa zahtijevajući da se utvrdi nedopuštenim redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika dan mu odlukom tuženika od 13.10.2015., te da se naloži tuženiku vratiti ga na poslove radnog mjesta za koje je imao sklopljen ugovor o radu i isplatiti mu naknadu bruto plaće za razdoblje od 28.12.2015. do povratka na posao.

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje dopuštenosti otkaza u odnosu na tvrdnju tužitelja da nije počinio povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje mu je otkazan ugovor o radu i da stoga tuženik nije imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora sudovi su utvrdili da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na poslovima radnog mjesta „radnik u prodaji - piće“, da je od voditelja smjene tužitelj dobio odobrenje da iz jedne cijele oštećene palete vina odvoji za sniženje oštećene kartonske kutije vina Graševine Đakovo bag-in-box 5 litara, da je djelatnica za sniženje cijene vina T. Č. odobrila sniženje 15 kartonskih kutija vina o čemu je sastavljen zapisnik i izrađeno 15 crvenih naljepnica s naznakom „sniženo“, da je postupak izrade naljepnica sa naznakom „sniženo“ takav da se izrađuje onoliki broj tih naljepnica koliko je artikala sniženo, da u konkretnom slučaju nije izrađen veći broj od odobrenih naljepnica „sniženo“, da je izrađenih 15 crvenih naljepnica „sniženo“ tužitelj dobio na ruke i da je tužitelj dana 21.8.2015. uz odobrenje tuženika kupio svih 15 kartona sniženih vina u 11 sati, 58 minuta i 47 sekundi, da tužitelj nije nalijepio svih 15 naljepnica na kartone, jer su bili mokri već je blagajnu prošao sa naljepnicama u ruci, da je istog dana u 16 sati, 53 minute i 17 sekundi izvršena prodaja još 15 kutija istog vina po istoj sniženoj cijeni, da nije bilo odobreno sniženje daljnjih 15 kartonskih kutija tog vina niti su izrađene druge naljepnice, da je tužitelj u poslijepodnevnim satima istog dana vratio se u poslovnicu tuženika s nepoznatom muškom osobom, te ponovno crvene naljepnice „sniženo“ nalijepio na nove kartonske kutije vina Graševina Đakovo bag-in-box 5 litara, te omogućio sebi ili toj drugoj nepoznatoj osobi kupovinu daljnjih 15 kartona vina po sniženoj cijeni, iako takvo sniženje tuženik nije odobrio i da je na navedeni način tuženiku prouzročena imovinska šteta od 375,00 kn.

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja sudovi su zaključili da u konkretnom slučaju postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju iz čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) u vezi sa čl. 54. tuženikovog Pravilnika o radu, jer da je tužitelj zloupotrijebio naljepnice za snižene artikle te svjesno i namjerno uzrokovao tuženiku imovinsku štetu i da je na taj način izgubljeno povjerenje poslodavca u svog radnika.

I po ocjeni ovoga suda zbog opisanog kršenja obveza iz radnog odnosa tuženik je imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju na temelju odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a pa je materijalno pravo primijenjeno kada je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, a posljedično tome i zahtjev za vraćanje na rad i naknadu plaće, odbijen kao neosnovan.

Tužitelj niti ne tvrdi da zbog povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje mu je dan otkaz tuženik ne bi imao opravdani razlog za donošenje takve odluke već neosnovano tvrdi da tu povredu nije počinio.

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 12. rujna 2017.