1

                                                  Poslovni broj: 8 Gž-683/2021-2

    Poslovni broj: 8 Gž-683/2021-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. L. L., iz K., T…., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku iz P., protiv tužene O. K. L., K. …, OIB: …, zastupane po punomoćnici S. Č., odvjetnici iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo poslovni broj P-993/2019 od 12. svibnja 2021., 29. rujna 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

U pobijanom dijelu - točkama I i III ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo poslovni broj P-993/2019 od 12. svibnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I.Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.724,92 kn (četrdesetčetiritisućesedamstodvadesetčetirikuneidevedesetdvijelipe), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. svibnja 2021. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu iznad dosuđenog (za iznos od 47.275,08 kuna).

 

III Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.078,14 kn (sedamtisućasedamdesetosamkunaičetrnaestlipa), u roku 15 dana."

 

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I izreke) te u odluci o troškovima (točka III). Žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je za isplatom vrijednosti dijela tužiteljeve nekretnine (155 m2) koji je postao dio nerazvrstane ceste i tako vlasništvo tuženika.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da je spornih 155 m2, ranije dio k.č. 3108/2 k.o. K., uslijed ispravka kulture, površine i oblika te k.č., te poništenja susjedne k.č. 3111 – put, te odluka Općinskog vijeća tužene o nerazvrstanim cestama, na temelju rješenja prvostupanjskog suda, Zemljišnoknjižnog odjela P., od 28. rujna 2017. br. Z-28782/2017 postalo dijelom k.č. 3610/2 k.o. K., nerazvrstana cesta.

 

6.1. Prvostupanjski je sud također utvrdio i da ranije postojeći (faktički) put, odnosno nasipana površina koja se koristila kao put, nije bila iste širine kako je to sada nakon što je formirana k.č. 3610/2 k.o. K., pa je tako, u odnosu na predmet spora, veći dio bila travnata površina. Prvostupanjski sud zaključuje stoga da neovisno o tome da li je tužena tu travnatu površinu predmeta spora kosila ili ne posljednjih godina, tužitelju je sporni dio (dakle i nasipani i travnati, opaska drugostupanjskog suda) oduzet 2017., bez obeštećenja, odnosno provođenja postupka izvlaštenja.

 

7. S obzirom da za oduzimanje navedene površine nije proveden postupak izvlaštenja, a trebao je biti s obzirom na odredbe članka 105. Zakona o cestama ("Narodne novine" 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, dalje: ZOC), te s obzirom na, kako prvostupanjski sud navodi, nespornu činjenicu da novoformirana k.č. 3610/2 k.o. K. nije od ranije u cijelosti predstavljala u naravi nerazvrstanu cestu, a što proizlazi i iz skice lica mjesta i priloženih fotografija izrađenih po vještaku, te utvrdivši tržišnu vrijednost nekretnine na temelju provedenog vještačenja, prvostupanjski je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i tuženu obvezao naknaditi tužitelju štetu koja mu je nastala oduzimanjem sporne površine bez provođenja postupka izvlaštenja.

 

8. Prvostupanjski je sud odbio prigovor zastare smatrajući da je tužitelju predmetni dio zemljišta oduzet onda kada je u zemljišnim knjigama proveden upis ovog dijela zemljišta kao dijela nerazvrstane ceste, što je bilo 2017. godine, a kako je tužba podnesena 2018. to nije protekao trogodišnji subjektivni odnosno petogodišnji objektivni rok za tužbu, propisan odredbom članka 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu: ZOO).

 

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a i navedeni razlozi su kontradiktorni.

 

9.1 Naime, prvostupanjski sud odbija prigovor zastare jer smatra da isti teče tek od trenutka upisa promjene u zemljišnim knjigama kojom je sporna površina, do tada dio nekretnine vlasništvo tužitelja, postala dio (nerazvrstane) ceste, vlasništvo tuženika, utvrđujući pri tom i to da je dio sporne površine nasut i koristio se kao put, dok je veći dio travnata površina (pored puta), te pozivajući se na prihvaćenu i ustaljenu sudsku praksu po kojoj je (za pitanje zastare prava tražiti isplatu naknade) odlučan moment kada je nekretnina stekla status nerazvrstane ceste, odnosno odlučan je moment kada je oduzeta iz posjeda neke osobe i kada je na njoj izgrađena cesta koja se koristi za slobodan promet vozila većeg broja raznih korisnika.

 

9.2 Prvostupanjski sud se poziva na odredbe ZOC-a koje reguliraju postupanje u slučaju građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta, a žalitelj ukazuje na to da na navedenoj nerazvrstanoj cesti nije rađeno ništa od navedenog, nego je u zemljišnim knjigama proveden upis postojeće nerazvrstane ceste, dakle usklađivanje formalnog i faktičnog stanja.

 

9.3 Prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto smatra da je i onaj dio sporne površine koji je nasut i koji je nesporno služio kao put, odnosno nesporno bio dio puta, oduzet iz posjeda tužitelja tek upisom promjene u zemljišnoj knjizi, niti utvrđuje kada se kao takav počeo koristiti. Svakako se ne može smatrati da barem taj dio nije već tada oduzet iz posjeda tužitelja, a ne tek tada kada je i u zemljišnim knjigama takva promjena provedena, kako zaključuje prvostupanjski sud, pa je već zbog toga presuda takva da se ne može ispitati, radi čega je valjalo odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

 

10. U nastavku postupka potrebno je otkloniti navedeni nedostatak te pri donošenju nove odluke voditi računa i o tome što to nerazvrstana cesta jest (što predstavlja), a na što je žalitelj ukazivao i ukazuje, te razjasniti kada je, što i radi čega (građenja, rekonstrukcije ili održavanja) tužitelju oduzeto.

 

U Dubrovniku, 29. rujna 2021.

 

                                                                                               Sutkinja:

 

Josita Begović