Pristupanje sadržaju
- 1 - I Kž 235/2020-6
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. M. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu KZ/11) i dr. odlučujući o žalbama opt. Z. M., opt. I. K. i opt. D. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 27. studenog 2019. broj K-12/2013, u sjednici održanoj 29. rujna 2021., u prisutnosti opt. Z. M. i branitelja opt. Z. M. odvjetnika Ž. Ž.,
p r e s u d i o
i
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se žalba opt. D. M. te djelomično žalba opt. Z. M., a u povodu tih žalbi i žalbe opt. I. K. i po službenoj dužnosti u odnosu na opt. I. K. ukida se pobijana presuda u odnosu na opt. Z. M. i opt. I. K. i kaznena djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. i čl. 312. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97., te opt. D. M. i kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. i u vezi čl. 37. KZ/11. za koja su tom presudom proglašeni krivima pod toč. 2. izreke osuđujućeg dijela presude i predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba opt. I. K. u odnosu na kazneno djelo iz toč. 2. izreke osuđujućeg dijela presude je bespredmetna.
III. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbi opt. Z. M. i opt. I. K. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se:
- opt. Z. M. prihvaćaju kao utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i za kazneno djelo iz čl. 312. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03 i 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu KZ/97) opisana u toč. 1. izreke presude te se opt. Z. M. uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci pa mu se na temelju čl. 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
U slučaju opoziva uvjetne osude opt. Z. M. će se na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 10. kolovoza 2011. do 25. kolovoza 2011.
- opt. I. K. se za kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. KZ/97 opisano u toč. 1. izreke presude na temelju istog zakonskog propisa izriče kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i na temelju čl. 67. KZ/97 primjenjuje se uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
IV. Odbijaju se kao neosnovane u ostalom dijelu žalbe opt. Z. M. i opt. I. K. te se u ostalom pobijanom, a ne ukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Varaždinu, presudom od 22. studenog 2019. broj K-12/2013 proglasio je krivim opt. Z. M. zbog dva kaznena djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju jedno iz čl. 246. st. 1. KZ/11, za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, drugo iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, za koje mu je na temelju čl. 246. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. i 2. KZ/97, za koje mu je na temelju čl. 312. st. 1. KZ/97 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i uz primjenu čl. 51. st. 2. KZ/11 osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i na temelju čl. 57. st. 1. KZ/11 izrekao mu djelomično uvjetnu osudu tako da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti jedna godina zatvora, a drugi dio kazne od jedne godine zatvora neće se izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja počinje teći od izdržane kazne. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. Z. M. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u pritvoru od 10. kolovoza 2011. do 25. kolovoza 2011. Optuženik I. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97, za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, za koje mu je na temelju čl. 246. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97, za koje mu je na temelju čl. 312. st. 1. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci pa je opt. I. K. uz primjenu čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i na temelju čl. 57. st. 1. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da će se kazne na koju je osuđen izvršiti šest mjeseci kazne zatvora, a drugi dio kazne od jedne godine zatvora neće se izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja počinje teći od izdržane kazne. Optuženik D. M. je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. i u vezi čl. 37. KZ/11, pa je na temelju čl. 246. st. 2. u vezi čl. 37. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i na temelju čl. 57. st. 1. K./11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti šest mjeseci kazne zatvora, a drugi dio kazne od šest mjeseci zatvora neće se izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja počinje teći od izdržane kazne. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. D. M. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. kolovoza 2011. do 25. kolovoza 2011. Optuženici Z. M. i I. K. oslobođeni su od optužbe zbog kaznenih djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, opt. Z. M. iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a opt. I. K. iz čl. 246. st. 1. KZ/11 te opt. Z. M. i zbog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97. Protiv opt. Z. M. je na temelju čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/08, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu ZKP/08–17) odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, pogodovanjem vjerovniku iz čl. 281. st. 2. u vezi s st. 1. KZ/97. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 ošt. Stečajna masa iza P.-P. d.d., u stečaju dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 25.922,00 kune te je opt. Z. M. naloženo da taj iznos isplati u roku od 15 dana, a sa ostatkom imovinskopravnog zahtjeva u ukupnom iznosu od 563.562,00 kune ošt. Stečajna masa iza P.-P. d.d. u stečaju upućena je na parnicu. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08–17 kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja, a solidarno su obvezani na platež troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 8. Z./08–17, nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika u iznosu od 50.718,75 kuna.
2. Protiv te presude žali se opt. Z. M. po branitelju Ž. Ž. odvjetniku iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili podredno preinači u dijelu odluke o kaznenoj sankciji u smislu žalbenih navoda. Traži da optuženik i branitelj budu izvješteni o sjednici vijeća.
2.1. Optuženik I. K. žali se po branitelju D. Đ. odvjetniku iz K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe ili podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.2. Po braniteljici V. J. odvjetnici iz B. žali se opt. D. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
2.4. Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 - dalje u tekstu ZKP/08-19) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Sjednica vijeća održana je u prisutnosti opt. Z. M. i njegova branitelja Ž. Ž. odvjetnika iz Z., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a dostava obavijesti o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.
4. Žalba opt. D. M. je osnovana, žalba opt. Z. M. je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana, dok je žalba I. K. djelomično bespredmetna, a djelomično nije osnovana.
Na žalbe opt. Z. M., opt. I. K. i opt. D. M. u odnosu na toč. 2. prvostupanjske presude.
5. U odnosu na toč. 2. izreke pobijane presude opt. Z. M. i opt. D. M. se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. u vezi čl. 449. st. 1. ZKP/08-17, navodeći da je optužba prekoračena kada je prvostupanjski sud proširio vrijeme počinjenja djela, a time i kriminalnu količinu koja se optuženicima stavlja na teret.
6. U navedenom su optuženici za sada u pravu budući u izmijenjenoj optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 24. listopada 2018. broj K-Do-217/11 optuženici su terećeni da su djelo počinili krajem prosinca 2009. (toč. 4. optužnice) dok je prvostupanjski sud samoinicijativno to izmijenio na vrijeme "krajem studenog i tijekom prosinca 2009.", proširujući na taj način vrijeme počinjena djela, a time očigledno i kriminalnu količinu. Naime, u činjeničnom opisu nisu navedeni odnosno nisu specificirani teretni listovi na koje se odnosi inkriminacija pa da bi se moglo s izvjesnošću utvrditi u kojem periodu su isti ispunjeni i potpisani, a slijedom toga i da li se radi o odlučnoj činjenici koju je prvostupanjski sud izmijenio ili samo o preciziranju vremena počinjenja djela kako se to navodi u obrazloženju pobijane presude. Za sada optuženici M. i M. osnovano ukazuju na prekoračenje optužbe.
7. Nedostatak navođenja konkretnih tovarnih listova koju su predmet inkriminacije, u činjeničnom opisu, onemogućuje u konkretnom slučaju i primjenu čl. 486. st. 1. ZKP/08-19 odnosno preinačenje prvostupanjske presude što je moguće kod ostvarenja navedene bitne povrede kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08-17.
8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će za osnovu raspravljanja uzeti izmijenjenu optužnicu od 24. listopada 2018. i nakon što provede sve dokaze donijet će novu presudu vodeći pri tome računa o odlučnim činjenicama te mogućnostima u činjeničnom opisu preciziranja vremena počinjenja djela i specificiranju tovarnih listova koji su predmet inkriminacije, ne izlazeći pri tome iz okvira optužnice koja određuje djelo i ne dovodeći u pitanje objektivni identitet presude i optužbe.
9. Iz navedenih razloga su prihvaćene žalbe opt. M. i opt. M., a u tom dijelu povodom tih žalbi i žalbe opt. K. i u odnosu na tog optuženika, primjenom čl. 479. ZKP/08-19, pobijana presuda je ukinuta u toč. 2. na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08-19, uslijed čega je žalba opt. K. u odnosu na to djelo bespredmetna.
Na žalbe opt. Z. M. i opt. I. K. u odnosu na toč. 1. prvostupanjske presude
10. U odnosu na toč. 1. izreke pobijane presude žali se opt. Z. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-17 nalazeći da je izreka nejasna i nerazumljiva jer iz iste nije vidljivo o kojim se točno putnim nalozima radi, nije naveden broj, datum i vrijeme odlaska i povratka s putovanja, odredište, broj prijeđenih kilometara, svrha putovanja, iznos novca koji je isplaćen što sve onemogućuje kontrolu utvrđenja pribavljene imovinske koristi i utvrđenja da li su putni nalozi krivotvoreni i u kojem dijelu. Ujedno nalazi i da je izreka pobijane presude proturječna razlozima te da su razlozi međusobno proturječni međutim, taj dio ne obrazlaže.
10.1. Istu postupovnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-17 nalazi ostvarenom i opt. I. K. koji u žalbi ne obrazlaže u čemu se ona sastoji već samo parafrazira sadržaj te zakonske odredbe.
11. Protivno žalbenim navodima nije u pravu opt. M. kada navodi da je izreka pobijane presude u toč. 1. nerazumljiva jer u njoj nisu navedeni putni nalozi za koje se optuženici terete. Naime, iako u pravilu u činjeničnom opisu treba specificirati putne naloge za koje se optuženici terete, u konkretnom slučaju isti su određeni jer je prvostupanjski sud sve navedene putne naloge naveo u razlozima presude, navodeći broj svakog pojedinog putnog naloga, datum, ime osobe na čije ime su izdani, odredište putovanja kao i isplaćeni iznos po svakom putnom nalogu. Navedeni su i brojevi listova spisa na kojima isti prileže, a nije sporno da su optuženicima predočeni upravo ti putni nalozi u odnosu na koje su se očitovali, kako to proizlazi iz njihovih obrana.
11.1. S obzirom na navedeno izreka pobijane presude je u dovoljnoj mjeri konkretizirana kada se ima u vidu obrazloženje te presude kao i činjenica da je optuženicima predočeno upravo tih 19 putnih naloga na koje se odnosi činjenični opis, a specificirani su u obrazloženju prvostupanjske presude i na koje su se optuženici očitovali.
12. Daljnju postupovnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-17 opt. M. nalazi u proturječju izreke pobijane presude s njenim razlozima, a te razloge o odlučnoj činjenici koja se odnosi na iznos pribavljene koristi nalazi proturječnima samima sebi.
12.1. Kako to proizlazi iz izreke pobijane presude opt. Z. M. je pribavljena imovinska korist u iznosu od 25.922,00 kn za koji iznos je oštećeno društvo P. P. d.d. dok u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da se radi o iznosu od 25.992,00 kn koji iznos je veći od onog navedenog u izreci presude.
12.2. Prvostupanjski sud smatra da se radi o pogrešci u pisanju ili računanju, ali kako je u izreci naveden manji iznos, što je povoljnije za optuženika, izreka nije mijenjana jer bi to bilo na štetu optuženika i time bi sud prekoračio optužbu.
12.3. Radi se o pravilnom zaključivanju prvostupanjskog suda pa navedeno proturječje nije takvog značaja da se pobijana presuda ne bi mogla ispitati pa stoga žalba opt. M. nije osnovana niti u tom dijelu.
13. Nije osnovana žalba opt. M. da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnoj činjenici, bitnoj subjektivnoj sastavnici djela s obzirom da iz cjelokupnog utvrđenja prvostupanjskog suda o načinu počinjenja inkriminiranog kaznenog djela i obrazloženja pobijane presude proizlazi izravna namjera kao način postupanja optuženika iako sintagma "izravna namjera" nije upotrijebljen kod obrazlaganja subjektivnog elementa djela u odnosu na toč. 1. izreke pobijane presude. Stoga nije ostvarena niti daljnja povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-17 na koju ukazuje opt. M..
14. Opt. Z. M. se žali i zbog povrede prava na obranu na raspravi, što je po stavu žalbe utjecalo ili moglo utjecati na presudu (čl. 468. st. 3. ZKP/08-17).
14.1. Obrazlažući navedenu postupovnu povredu optuženik navodi da se pobijana presuda temelji isključivo ili u pretežitoj mjeri na obrani opt. K. danoj 10. kolovoza 2011. kod istražnog suca, u odsutnosti branitelja, kada je teretio opt. M. dok na raspravi nije želio odgovarati na pitanja suoptuženika pa se stoga radi o dokazu koji nije bio izveden kontradiktorno.
14.2. Protivno žalbenim navodima opt. K. je ispitan pred istražnim sucem i dana 23. kolovoza 2011. u nazočnosti svoje braniteljice, odvjetnice L. J.-P., branitelja I. i III. optuženika, odvjetnika Z. K. i V. J., te punomoćnika oštećenika P. P. d.d. u stečaju, odvjetnika B. R., te zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, I. B.. P. tog ispitivanja opt. K. je izjavio da ostaje kod obrane dane 10. kolovoza 2011. kod istražnog suca, nakon čega je odgovarao na postavljena pitanja pa se stoga ne može prihvatiti žalbeni navod da branitelju opt. M. nije dana mogućnost da postavi pitanja opt. K.. Neovisno o tome što je opt. K. na raspravi odbio odgovarati na pitanja, opt. M. nije povrijeđeno pravo na obranu pa slijedom toga nije ostvarena niti postupovna povreda iz čl. 468. st. 3. ZKP/08-17.
15. Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-19 Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti.
16. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. M. ustrajava na obrani da je opt. K. s plaćenim troškovima na temelju vjerodostojnih, istinitih putnih naloga za stvarno obavljena službena putovanja, zatvarao prethodno odobrenu akontaciju korištenu za popravak službenog vozila kojeg je oštetio vozeći u alkoholiziranom stanju.
16.1. Protivno takvim žalbenim navodima osnovano je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je opt. M. ispunio 19 putnih naloga na ime opt. K. za službena putovanja koja nije obavio i da je novac isplaćen njemu, nakon što je opt. K. te putne naloge prethodno potpisao.
16.2. Navedeno je u cijelosti potvrdio opt. K. u obrani koju je dao u istrazi navodeći da mu je opt. M. bez ikakvog objašnjenja dao ispunjene putne naloge na potpis, što je on i potpisao iako putovanja nije obavio. Na osnovu tih naloga novac nije isplaćen njemu, a od blagajnice N. R. je saznao da je novac predavala opt. M.. Tu obranu opt. K. je potvrdila i svjedok S. L., tajnica u tvrtki P. P. d.d., navodeći da je po nalogu opt. M. otvarala određeni broj putnih naloga na ime opt. K., da je opt. M. vršio obračune troškova, a iste je potpisivao opt. K., a novac je osobno predavala opt. M..
16.3. S obzirom na takve iskaze svjedoka N. R. i S. L., prvostupanjski sud je osnovano prihvatio obranu opt. K. danu u istrazi, onu od 23. kolovoza 2011. danu u nazočnosti branitelja sve trojice optuženika, a osim toga ta obrana nije jedini dokaz na kojem se temelji pobijana presuda, a niti u pretežitom dijelu. Kasnija izmjena obrane opt. K., a s obzirom na iskaze svjedoka nema onaj značaj kojim mu nastoji dati žalba opt. M..
17. Iz svih razloga nije osnovana žalba opt. K. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj se poziva na izmijenjenu obranu tvrdeći da je obavio sva putovanja prema inkriminiranih 19 putnih naloga što prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio iz ranije navedenih razloga.
18. Zbog povrede kaznenog zakona žali se opt. K. navodeći da prvostupanjski sud nije utvrdio namjeru na počinjenje djela, ukazujući na taj način na tzv. posrednu povredu kaznenog zakona.
18.1. Protivno žalbenim navodima utvrđeno činjenično stanje nije omogućavalo drugačiju odluku o počinjenju kaznenog djela krivotvorenja službene isprave od one iz pobijane presude, u situaciji kada prvostupanjski sud utvrđuje da je opt. K. potpisivao putne naloge za putovanja koja nije obavio, kako je i sam naveo u obrani danoj u istrazi, čega je očigledno bio svjestan, pa stoga utvrđenje namjere na počinjenje djela nije s uspjehom osporeno žalbenim navodima.
19. Kako se druge povrede kaznenog zakona u žalbama ne ističu pobijana presuda je u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-19 i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
20. Žaleći se zbog odluke o kazni opt. M. u žalbi tvrdi da je izrečena "iznimno stroga i krajnje neprimjerena" kazna jer prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti na strani ovog optuženika, prije svega njegovu životnu dob i činjenicu da nikada ranije nije dolazio u sukob sa zakonom, već naprotiv bio je uzornog života i vladanja.
21. Optuženik K. se ne žali zbog odluke o kazni pa je pobijana presuda u odnosu na tog optuženika i odluku o kazni ispitana na temelju čl. 478. ZKP/08-19 jer žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.
22. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je opt. M. cijenio kao olakotno raniju neosuđivanost, da je počinjenje djela posljedica između ostalog i teških ekonomskih prilika u kojima se optuženik tada našao, a koje su posljedica lošeg poslovanja tvrtke P. P. d.d., a na što nije mogao utjecati, da su posljedica djela u međuvremenu anulirane, protek vremena od gotovo deset godina od počinjenja djela, njegovo uzorno držanje pred sudom, sudjelovanje u Domovinskom ratu, a opt. K. također raniju neosuđivanost, da su posljedice djela anulirane, da nije postupao u cilju pribavljanja imovinske koristi i da se on osobno nije okoristio, da se nalazio u podređenom položaju u odnosu na opt. M. kao direktora i opt. M. kao vlasnika, životnu dob i protek deset godina od počinjenja kaznenih djela, kao i držanje pred sudom, dok im otegotnih okolnosti nije našao, koja utvrđenja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a slijedom toga i utvrđene kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo iz toč. 1. izreke pobijane presude u odnosu na opt. M. i opt. K..
22.1. Na temelju tako utvrđenih olakotnih okolnosti, a druge se ne navode niti u podnesenim žalbama opt. M. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a opt. K. je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i obojici optuženika su izrečene uvjetne osude s rokom provjeravanja u trajanju od tri godine jer ovaj drugostupanjski sud smatra da počinitelji i bez izvršenja kazni više neće činiti kaznena djela, vodeći pri tome računa i o ličnosti počinitelja, njihovom prijašnjem životu, načinu počinjenja djela kao i proteku vremena od njihova počinjenja u kojem periodu optuženici nisu dolazili u sukob sa zakonom. Upravo takvim kaznenim sankcijama će se po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ostvariti svrha kažnjavanja predviđena zakonom.
22.2. Ukoliko bi došlo do opoziva uvjetne osude opt. M. će se u kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u pritvoru.
23. Iz navedenih razloga djelomično su prihvaćene žalbe opt. Z. M. i opt. I. K. zbog odluke o kazni u odnosu na toč. 1. izreke pobijane presude pa je u odnosu na tu točku na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08-19 odlučeno kao u izreci.