- 1 -              Kzz 37/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 37/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. P. zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19. – dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 17. rujna 2021. broj ZPP-DO-15/2021. podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku broj Pp P-255/2020 od 28. siječnja 2021., u sjednici održanoj 29. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Utvrđuje se da je zahtjev Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 17. rujna 2021. broj ZPP-DO-15/2021 osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj Pp P-255/2020 od 28. siječnja 2021. povrijeđen zakon u odredbi članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. – dalje: PZ) pa se ta presuda ukida i predmet vraća Općinskom sudu u Dubrovniku na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Dubrovniku pravomoćnom presudom broj Pp P-255/2020 od 28. siječnja 2021. proglasio je krivim okrivljenog I. P. zbog prekršaja iz članka 229. stavka. 7. ZOSPC-a te mu je izrekao novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 (pet tisuća) kuna.

 

2. Protiv te pravomoćne presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (dalje: državni odvjetnik) podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a, s prijedlogom da se utvrdi navedena povreda na štetu osuđenika te da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

4. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je Općinski sud u Dubrovniku počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a jer je izreka pobijane pravomoćne presude proturječna njezinom obrazloženju, a razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, zbog kojih nedostataka se pobijana presuda ne može, kako to ispravno ističe i podnositelj ovog izvanrednog pravnog lijeka, pravilno i zakonito ispitati.

 

4.1. Naime, činjeničnim opisom izreke pobijane presude okrivljenik je, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašen krivim što u ostavljenom roku od 15 dana nije dostavio Odsjeku za prometno redarstvo Grada D. vjerodostojne podatke o osobi koja je u vrijeme počinjenja prekršaja (20. studenog 2019.) upravljala vozilom u vlasništvu te pravne osobe.

 

4.2. S druge strane, u obrazloženju te prvostupanjske presude se navodi da je okrivljenik na zahtjev Odsjeka za prometno redarstvo Grada D. dostavio podatak o osobi odnosno pravnoj osobi kojoj je pravna osoba (društvo A. d.o.o.), u kojoj on ima svojstvo odgovorne osobe, inkriminiranog dana dala vozilo na upravljanje, navodeći kako se navedeno vozilo u tom trenutku nalazilo u najmu kod društva I. I. d.d., a što je i dokumentirao odgovarajućom poslovnom dokumentacijom (list 5-9 spisa predmeta). Međutim, unatoč tome nastavno se obrazlaže da navođenjem tog podatka okrivljenik nije dostavio vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala tim vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja. Stoga se u pobijanoj presudi navodi da je okrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi propustio u zakonskom roku ispuniti svoju obvezu davanja vjerodostojnih podataka pa je slijedom toga proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. ZOSPC-a.

 

4.3. Naime, prema članku 229. stavku 7. ZOSPC-a vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi, što je ovdje slučaj, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ako u roku od 15 dana ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja. Prema izričaju i smislu navedene zakonske odredbe vjerodostojan je onaj dokaz (podatak) koji upućuje na osobu, fizičku ili pravnu, kojoj je vlasnik vozila dao vozilo na upravljanje, bez obzira na to da li je davanje tih podataka, u ovom konkretnom slučaju Odsjek za prometno redarstvo Grada D., dovelo do one osobe koja je u trenutku počinjenja prekršaja upravljala vozilom koje je zatečeno u prekršaju. Takvo stajalište već je i ranije zauzeto u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Kzz 14/2019, Kzz 16/2019, Kzz 17/2019, Kzz 18/2019, Kzz 20/2019 i Kzz 28/2019).

 

4.4. Time što je okrivljenik, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je vlasnik vozila, u konkretnoj situaciji nadležnom Odsjeku za prometno redarstvo dostavio podatak o pravnoj osobi kojoj je vozilo dano u najam, postupio je u skladu s odredbom članka 229. stavka 7. ZOSPC-a. Pri tome treba napomenuti da i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi najprije navodi da je okrivljenik upravo tako i postupio, međutim unatoč tome u nastavku obrazloženja ove odluke obrazlaže da okrivljenik nije ispunio svoju zakonsku obvezu dostavljanja vjerodostojnog podatka o vozaču kojem je vozilo dano na upravljanje, čime je nadležnom upravnom tijelu onemogućio sankcioniranje prekršaja.

 

4.5. Prema tome, a imajući u vidu sve naprijed izneseno u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio citiranu postupovnu povredu jer je izreka pobijane presude proturječna njenom obrazloženju, a razlozi koji su dani o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

 

5. Slijedom navedenog, zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut u korist okrivljenika je osnovan pa je, na temelju članka 513. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

6. Stoga je, na temelju članka 513. stavka 1. ZKP/08., presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 29. rujna 2021.