- 1 -              III Kr 116/2021-3

Broj: III Kr 116/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. N., zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 5. ožujka 2021. broj K-96/2021-8 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 23. travnja 2021. broj Kž-223/2021-4, u sjednici održanoj 29. rujna 2021.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. N. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. N. N. je zbog kaznenog djela kaznenog djela dovođenja u opasnost živote ljudi i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude putem braniteljice J. Š., odvjetnice iz S. B., zbog povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom da se njegov zahtjev prihvati i ukinu uvodno citirane prvostupanjska i drugostupanjska odluka, odnosno podredno, da se preinači pravomoćna presuda na način da mu se izrekne blaža kazna i da ga se oslobodi od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik uvodno u zahtjevu kao osnove pobijanja pravomoćne presude citira sve osnove iz čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08 iz kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi, međutim, u obrazloženju tvrdi da mu drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene prigovore iz čega slijedi da se obrazlaže samo prigovor iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 u vezi povreda u žalbenom postupku koje su mogle utjecati na presudu, dok se ostali istaknuti prigovori iz čl. 517. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 ne obrazlažu.

6.1. Dakle, osuđenik tvrdi da mu drugostupanjski sud nije odgovorio na njegove prigovore iznesene u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude o povredama kaznenog zakona i povreda odredaba kaznenog postupka u pogledu odluke o kazni, odluke o izrečenoj sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka. Tvrdi da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge kojima se rukovodio pri izboru vrste i mjere kazne, da nije iznio razloge za izricanje mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenje od ovisnosti, niti je odredio trajanje tih mjera, te da nije obrazložio odluku o troškovima, što je sve u žalbi koju je podnio protiv prvostupanjske presude naveo. Međutim, kako se o tim žalbenim prigovorima sud drugog stupnja u svojoj presudi nije očitova time je po mišljenju osuđenika žalbenom postupku povrijedio odredbe kaznenog postupka koje su utjecale na zakonitost presude.

7. Međutim, protivno ovim tvrdnjama osuđenika, drugostupanjski je sud na sve ove njegove žalbene navode odgovorio na način da je u toč. 13. obrazloženja presude naveo zašto ne prihvaća prigovore iz osuđenikove žalbe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. ZKP/08 (u žalbi se ne konkretizira koja je od propisanih povreda počinjena, ali se smjera na onu iz st. 1. toč.11. tog propisa) o izostanku razloga o odluci o kazni, a u toč. 15. je iznio razloge zašto je isti postupovni prigovor osuđenika neosnovan u pogledu odluke suda prvog stupnja o troškovima kaznenog postupka. U obje točke obrazloženja svoje presude drugostupanjski sud je naveo da su razlozi o ovim odlučnim činjenicama iz prvostupanjske presude ispravni i dostatni te da se ne radi o navedenoj postupovnoj povredi.

7.1. U odnosu na izricanje sigurnosnih mjera drugostupanjski je sud u toč. 16. obrazloženja iznio razloge zašto je zbog povrede kaznenog zakona koji je sud prvog stupnja počinio na osuđenikovu štetu djelomično prihvatio osuđenikovu žalbu te preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odlučio da sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11 i sigurnosno mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 69. KZ/11 koje su osuđeniku izrečene prvostupanjskom presudom mogu trajati samo do prestanka izvršenja kazne zatvora. Prema tome, i u odnosu na ove odlučne činjenice drugostupanjski je sud odgovorio na osuđenikove žalbene prigovore na način da je prihvatio kao ispravna utvrđenja suda prvog stupnja i razloge iz obrazloženja prvostupanjske presude (str. 22., 5. odlomak) o postojanju zakonskih uvjeta da se osuđeniku kao psihijatrijskom bolesniku i ovisniku o drogama zbog opasnosti od budućeg činjenja težih kaznenih djela one izreknu, ali je njihovo trajanje opisanom preinakom prvostupanjske presude, pravilnom primjenom zakona, ograničio za vrijeme trajanja izdržavanja kazne zatvora.

7.2. Prema tome, osuđenik neosnovano u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude tvrdi da drugostupanjski sud nije odgovorio na ove žalbene prigovore tako da je neutemeljen prigovor o počinjenju povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

8. U biti, osuđenik kroz ove prigovore pobija pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja koja se odnose na odluku o kazni jer smatra da mu je izrečena prestroga kazna, pobija odluku o izrečenim sigurnosnim mjerama navodeći da je sud pogrešno utvrdio da su ispunjeni zakonski uvjeti za izricanje navedenih sigurnosnih mjera te pobija odluku o troškovima kaznenog postupka tvrdeći je neosnovano presuđen na plaćanje troškova kaznenog postupka. Dakle, u suštini se radi o prigovorima koji se odnose na odluku o kazni i o činjeničnim prigovorima kojima se nastoje dovesti u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja. O ovim potonjim prigovorima je riječ i kada osuđenik u zahtjevu tvrdi da je sud prvog stupnja trebao prihvatiti njegove dokazne prijedloge i provesti novo psihijatrijsko vještačenje kojim bi se utvrdilo da je on u trenutku počinjenja djela bio neubrojiv jer da je ono koje je proveo vještak D. M. manjkavo, da je trebalo provesti rekonstrukciju događaja kako bi se utvrdio točan broj hitaca, lokacije zrna i sl., te da je na okolnost komunikacije osuđenika u trenutku počinjenja djela trebalo ispitati svjedoka S. O. I to su činjenični prigovori kojima se osporava ispravnost utvrđenja iz pravomoćne presude.

8.1. Međutim, kako se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog odluke o kazni (osim ukoliko bi sud kod odlučivanja o kazni prekoračio ovlasti koje ima po zakonu u smislu čl. 469. toč. 5. ZKP/08, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi) temeljem kojih prigovora je ovaj zahtjev u biti podnesen, već samo zbog taksativno propisanih osnova iz čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08, to je na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 29. rujna 2021.

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.