Broj: Revr 204/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice D. K., OIB …, iz G. S., koju zastupaju punomoćnici M. M. i D. B., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. Z., protiv tuženika Sveučilište u Z., Prirodoslovno-matematički fakultet, OIB: …, u Z., kojeg zastupa punomoćnica N. Ć., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1936/15-2 od 1. listopada 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9542/14-12 od 11. lipnja 2015., u sjednici održanoj 19. rujna 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici 11.035,02 kn s pripadajućim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže označeno u izreci prvostupanjske odluke te naknaditi troškove parničnog postupka od 6.250,00 kn.

 

Presudom drugostupanjskog suda djelomično je preinačena prvostupanjska presuda odbijanjem dijela zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći, dok je u preostalom dosuđujućem dijelu prvostupanjska presuda potvrđena. Odbijen je zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv dijela drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/1157/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na temelju čl. 382. st. 3. ZPP-a u izvanrednoj reviziji stranka je dužna ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose već mora i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP-a).

 

Tužiteljica je u reviziji postavila sljedeće pravno pitanje:

 

"Pripadaju li tužitelju od naplaćenog iznosa novčanog potraživanja i kamate na dosuđeni bruto iznos plaće pa tako i zatezne kamate na predujam poreza i prireza?"

 

Obrazlažući razlog važnosti zbog kojeg je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revidentica upozorava na različitu praksu Županijskog suda u Zagrebu i dostavlja odluke broj Gžr-1694/11 od 24. veljače 2015. i broj Gžr-1914/14 od 24. ožujka 2015.

 

Prema ocjeni ovog suda materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu 11.035,02 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime mjesečnog dodatka na plaću u razdoblju od studenog 2012. do travnja 2014. koju tužiteljica potražuje od tuženika na ime obavljanja poslova radnog mjesta sa posebnim uvjetima u smislu odredbi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.

 

Pobijanom presudom kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda tužiteljici je dosuđen utuženi iznos na ime mjesečnih dodataka na bruto plaću u predmetnom razdoblju sa zateznom kamatom, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći u kojem dijelu je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, pri čemu je izraženo pravno shvaćanje da porez na dohodak i prirez na dohodak, a koji uz neto plaću i doprinos čine dijelove bruto plaće dospijevaju tek s naplatom, zbog čega se na te iznose (porez na dohodak i prirez na dohodak) zatezna kamata ne obračunava.

 

Suprotno takvom pravnom shvaćanju, Županijski sud u Zagrebu je u presudi Gžr-1694/11 od 24. veljače 2015., a čiji predmet spora je također bila isplata dodatka na plaću, izrazio pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na čitav dosuđeni iznos bruto plaće.

 

Kako je već prethodno navedeno pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatražena zatezna kamata na dosuđenu razliku plaće tužitelju u bruto iznosu u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i na prirez na bruto dohodak sadržane u bruto plaći, s obrazloženjem da ovi dospijevaju tek isplatom plaće (u ovom slučaju dodatka na plaću) što znači da dok nisu dospjeli – isplaćeni, nema ni pretpostavki za dosuđenje zatezne kamate na iste.

 

U davanju odgovora na postavljeno pitanje potrebno je poći od:

 

- odredbe čl. 83. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje: ZR) koji se primjenjuje na ovaj spor, a prema kojoj plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna primanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, te

 

- odredbe čl. 84. ZR-a prema kojoj se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, plaća i naknada plaće isplaćuje se u novcu, ako Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, za prethodni mjesec se isplaćuje najkasnije do 15.-og u mjesecu, a u smislu tog zakona plaća i naknada plaće su plaća i naknade plaće u bruto iznosu, kao

 

- odredbe čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04), a prema kojoj se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužitelju dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelju ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužitelju ne pripada pravo potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.

 

Slijedom navedenog, a kako je djelomičnim odbijanjem zahtjeva tužitelja materijalno pravo pravilno primijenjeno, trebalo je odbiti reviziju kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 19. rujna 2017.