Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1023/2020-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. T., OIB ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB ..., Z., koga zastupa punomoćnica B. I. S., odvjetnica u Z., zbog diskriminacije i uznemiravanja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-872/19-2 od 21. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4938/2018-100 od 21. ožujka 2019. ispravljena rješenjem istog suda broj Pr-4938/2018-106 od 9. svibnja 2019., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Ispravljenom presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
"I. Utvrđuje se da je tužiteljica D. T. iz Z., OIB: ..., u razdoblju između travnja 2015. i studenog 2015. uznemiravana za vrijeme rada kod tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ....
II. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: ..., isplatiti tužiteljici D. T. iz Z., OIB: ..., iznos od 30.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da je postupanjem tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ..., po Pritužbi radi zaštite dostojanstva radnika te zabrane uznemiravanja i diskriminacije koju je tuženiku 7. prosinca 2015. podnijela tužiteljica D. T. iz Z., OIB: ..., povrijeđeno pravo tužiteljice na jednako postupanje za vrijeme rada kod tuženika."
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da je tuženik C. o. d.d., Z., OIB: ... povrijedio pravo tužiteljice D. T. iz Z., OIB: ..., na jednako postupanje za vrijeme rada kod tuženika."
V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
"Zabranjuje se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: ... poduzimanje radnji kojima se krši pravo tužiteljice D. T. iz Z., OIB: ..., na jednako postupanje za vrijeme rada kod tuženika."
VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: ... da izvrši sve mjere i radnje kojima se uklanja nejednako postupanje prema tužiteljici D. T. iz Z., OIB: ..., za vrijeme rada kod tuženika."
VII. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
"Zabranjuje se tuženiku C. o. d.d., Z., , OIB: ... poduzimanje radnji kojima se uznemirava tužiteljicu D. T. iz Z., OIB: ..., za vrijeme rada kod tuženika."
VIII. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za isplatom iznosa od 20.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
IX. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 12.187,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
X. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.000,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
XI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 12.812,50 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
XII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 15.750,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."
2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:
"Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4938/18-100 od 21. ožujka 2019., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj Pr-4938/18-106 od 9. svibnja 2019., u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pod toč. I. i II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova postupka pod toč. IX. izreke i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za nadoknadom parničnih troškova pod toč. XII. izreke, i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužiteljica D. T. iz Z., OIB: ... u razdoblju između travnja 2015. i studenog 2015. uznemiravana za vrijeme rada kod tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ....
II. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: ... isplatiti tužiteljici D. T. iz Z., OIB: ... iznos od 30.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana."
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom parničnih troškova pod toč. IX. izreke koji glasi:
"IX. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 12.187,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana."
3. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku, povrh iznosa od 8.000,00 kn (toč. X. izreke), daljnje troškove u iznosu od 15.750,00 kn sa zateznom kamatom od 21. ožujka 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 8 dana.
II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje ista presuda u odluci o troškovima sadržanoj pod toč. XI. izreke.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova odgovora na žalbu."
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predložila je da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti podredno odbaciti istu.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Revidentica navodi da je pobijana presuda proturječna jer da je drugostupanjski sud ocijenio da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je upozoravanje na korištenje pauze uznemiravanje, a revidentica upozorava da je i sam prvostupanjski sud zaključio da upozoravanje na korištenje pauze nije uznemiravanje, pa je onda ocjena drugostupanjskog suda proturječna jer je zapravo prvostupanjski sud izrazio shvaćanje da upozoravanje na poštivanje pauze u zakonskim okvirima nije uznemiravanje koje je shvaćanje podudarno i ocjeni drugostupanjskog suda. Revidentica ističe da je pobijana presuda prepuna proturječnosti te se ne može ispitati slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.1. Međutim, nema navedene proturječnosti jer je prvostupanjski sud zaključio da iako upozoravanje na korištenje pauze u zakonskim okvirima nije uznemiravanje takvo upozoravanje na korištenje pauze uz konkretne opaske zakonske zastupnice tuženika predstavlja uznemiravanje u ovom sporu, dok je drugostupanjski sud ocijenio da ponašanje tuženika u cjelini, a kojeg je dio i upozoravanje na korištenje pauze, ne predstavlja uznemiravanje.
7.2. Naime prvostupanjski je sud zaključio da upozoravanje tužiteljice na korištenje pauze u zakonskim okvirima samo po sebi ne predstavlja uznemiravanje, ali upozoravanje na poštivanje pauze uz opasku da bi u suprotnom, odnosno nepoštivanje trajanja pauze zastupnicu tuženika moglo iziritirati, zatim prigovaranje zakonske zastupnice da se tužiteljica tijekom vikenda nije javila na službeni mobitel, opaske zakonske zastupnice da nema što tužiteljicu puštati na kavu od kada je u vezi, kao i vikanje na tužiteljicu i tjeranje iz ureda 16. studenog 2015., su ponašanja tuženika za koja je prvostupanjski sud zaključio da predstavljaju neželjeno ponašanje koje predstavlja povredu dostojanstva tužiteljice i koje uzrokuje strah. Drugostupanjski je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je za opisana ponašanja pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo zaključiti da ne predstavljaju uznemiravanje. Drugostupanjski je sud ocijenio da svađa od 16. studenog 2015. u uredu zakonske zastupnice tuženika predstavlja razgovor koji je prešao granice pristojne poslovne komunikacije na radnom mjestu i koji je razgovor neprimjerenim tijekom krenuo zbog opaski tužiteljice, a ne poslodavca.
7.3. Znači prvostupanjski je sud zaključio da navedena ponašanja tuženika predstavljaju uznemiravanje dok je drugostupanjski sud za ta ista ponašanja tuženika primijenivši odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 dalje: ZSD) ocijenio da ne predstavljaju uznemiravanje.
7.4. Slijedom iznesenog pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.5. Revidentica ističe i da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 373. toč. 3. ZPP jer da je utvrdio drugačije činjenično stanje nego prvostupanjski sud stoga u takvoj procesnoj situaciji nije mogao primijeniti odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP.
7.6. Neosnovano revidentica ističe da je drugostupanjski sud utvrdio drugačije činjenično stanje od prvostupanjskog suda. Drugostupanjski je sud na činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, koristeći ovlaštenja iz čl. 373. toč. 3. ZPP ocijenio da ponašanje tuženika, za koje je prvostupanjski sud zaključio da je uznemiravanje, ne predstavlja uznemiravanje u smislu ZSD i europskih direktiva.
7.7. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 373. toč. 3. ZPP.
7.8. Revidentica ističe i da je pogrešno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 20. ZSD jer da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu, a da nije pravilno ocijenio na kojoj je stranki teret dokazivanja. Revidentica ističe da je sukladno čl. 20. ZSD drugostupanjski sud trebao zaključiti da tuženik, na kojem je bio teret dokazivanja, nije dokazao da uznemiravanja na radnom mjestu nije bilo slijedom, čega je trebalo prihvatiti zahtjev tužiteljice.
7.9. Međutim odluka u ovom sporu ne ovisi o primjeni pravila o teretu dokazivanja i o tome na kojoj je stranki bio teret dokazivanja jer o tužbenom zahtjev nije odlučeno primjenom pravila o teretu dokazivanja. U ovom sporu nije sporno je li tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje diskriminacije odnosno uznemiravanja u kojem slučaju teret dokazivanja da istog nije bilo leži na protivnoj stranci (čl. 20. ZSD) već je za konkretno ponašanje tuženika, za koje nije sporno da se dogodilo, prvostupanjski sud zaključio da se radi o uznemiravanju na radnom mjestu dok je drugostupanjski sud zaključio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer navedeno ponašanje, kako je ocijenio drugostupanjski sud, ne predstavlja uznemiravanje u smislu odredbi ZSD.
8. Stoga nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP i čl. 20. ZSD.
8.1. Suprotno navodima revidentice drugostupanjski je sud ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP.
8.2. Slijedom iznesenog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
9. Predmet spora, u revizijskom stadiju postupka, je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je u razdoblju od travnja 2015. do studenog 2015. bila uznemiravana na radu kod tuženika i zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.
9.1. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev da je u postupku radi zaštite dostojanstva radnika i zabrane uznemiravanja i diskriminacije povrijeđeno pravo tužiteljice na jednako postupanje dok je zaključio da je upozoravanje tužiteljice na poštivanje pauze uz opasku da bi, u suprotnom, to zastupnicu tuženika moglo iziritirati, zatim prigovaranje zakonske zastupnice da se tužiteljica tijekom vikenda nije javila na službeni mobitel, opaske zakonske zastupnice da nema što tužiteljicu puštati na kavu od kada je u vezi, kao i vikanje na tužiteljicu i tjeranje iz ureda 16. studenog 2015. su ponašanja tuženika za koja je prvostupanjski sud zaključio da predstavljaju neželjeno ponašanje koje predstavlja povredu dostojanstva tužiteljice i koje uzrokuje strah. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica uznemiravana za vrijeme rada kod tuženika i dosudio tužiteljici naknadu od 30.000,00 kn.
9.2. Drugostupanjski je sud koristeći ovlaštenja iz čl. 373. toč. 3. ZPP ocijenio da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da se radi o uznemiravanju. Drugostupanjski je sud sukladno čl. 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 93/14) kojim je propisano da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od zakonom zabranjenih osnova koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, ocijenio da upozoravanje na korištenje pauze u zakonskim okvirima i obveza dostupnosti tijekom vikenda ne predstavljaju uznemiravanje na radnom mjestu, dok događaj koji se zbio u uredu zakonske zastupnice tuženika 16. studenog 2015. predstavlja razgovor koji je prešao granice pristojne poslovne komunikacije na radnom mjestu, a koji je tim tijekom krenuo zbog opaski tužiteljice, a ne poslodavca. Stoga je drugostupanjski sud preinačio pobijani dio prvostupanjske presude kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice na način da je odbio zahtjev tužiteljice da je bila uznemiravana na radu kod tuženika.
10. Revidentica navodi da drugostupanjski sud nije naveo materijalni propis temeljem kojeg je donio presudu. Međutim drugostupanjski se sud pozvao na ZSD kao i europske direktive (Rezolucija Europskog parlamenta o uznemiravanju na radnom mjestu iz 2001.) stoga su neosnovani navodi revidentice da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
11. Ostali navodi revidentice svode se na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja što nije dopušteno u reviziji (čl. 385. st. 1. ZPP).
12. Slijedom iznesenog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti sukladno čl. 393. ZPP i presuditi kao u izreci.
Viktorija Lovrić, v.r.