REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

Poslovni broj: Ref 30 P : P-2067/2019-24

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljani Mustapić, u pravnoj stvari
tužitelja ad.1.S. B., T. 12,K. S.,OIB:...,ad.2. E. B., Z.-F. 18, K. S. ,OIB:…,oboje zastupani po punomoćnicima D. R. i A. R., odvjetnicima u O.R.&R., u S., protiv tuženika W. o. V. I. G.
d.d.,OIB:…, zastupan po punomoćniku OD V., J. i dr. u R.,radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 26. kolovoza 2021 g. presudom donesenom i objavljenom 28. rujna 2021 g.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:"Proglašava se nedopuštenom
ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Splitu br. OVR-2947/16 od 11. svibnja
2016 godine."

II Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kuna.

Obrazloženje

1.U tužbi tužitelj navodi rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-2947/16 od dana

5.10.2016 godine sud je uputio tužitelje da pokrenu parnični postupak, a sve radi
proglašenja da je ovrha nedopuštena. Nije prijeporno da je rješenje o ovrsi u
predmetu br. OVR-2947/16 doneseno dana 11.05.2016 godine isto tako, za tužitelje
nije prijeporno da je upravo ta ovrha predložena temeljem ovršne isprave-
pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Kaštel Lukšiću poslovni broj Ovrv-
622/05 od 3.6.2005 godine. U ovršnom postupku (žalba od 23.5.2016 g ) ovršenici
ovdje tužitelji S. B. i E. B. istakli su prigovor visina
vrijednosti njihovog nasljednog dijela manja je od potraživanja koje je navedeno u
pobijanom rješenju, odnosno isti navode kako su već podmirili dugove koji
predstavljaju njihovu vrijednost naslijeđene imovine iza smrti sada pok.T.
B. (sina i brata ovdje tužitelja).

Poslovni broj: Ref 30 P : P-2067/2019-24

Imovinu pok. T. B. sačinjavaju prava i to baš poslovni udjel u društvu
B. d.o.o. K. S., i pokretnine-autobus marke"Auwarter neoplatn, tip
vozila cityliner, model vozila N-116 godina proizvodnje 1996 reg. Oznake ST…,
te novčani depozit kod S.g.G.S.b. d.d. račun br….

Stoga, tužitelji ovdje ističu kako su dana 5.6.2009 godine, zajedno sa
svojim bračnim drugom prodali autobus marke "Auwarter neoplan", tip vozila cityliner,
model vozila N 116, godina proizvodnje 1996 reg. Oznake ST… i to za iznos od

30.000,00 Eura. Dobivenim novcem od prodanog autobusa nasljednici E.
B. (ovdje tužiteljica pod 2 i A. B., ovdje tužitelj pdo 1) su platili
dugove ostavitelja M. B. iznos od 70.000,00 kuna. D. Š. iznos od

7.500,00 kuna, D. B. i S. V. iznos od 19.500,00 kuna, M.
R. iznos od 5.000,00 kuna S. L. iznos od 10.000,00 kuna (trebaju mu još
platiti iznos od 12.000,00 kuna), dug koji je pokojni T. B. imao prema
S. b. i to na iznos od 21.580,00 kuna, zatim I. B. iznos od 55.000,00
kuna, dug trgovačkog društva B. d.o.o. K. S. i to na iznos od

1.964,88 kuna, te iznos od 3.215,86 kuna na ime zatvaranja duga prema E. B.
d.d. Zbrojem gore navedenih uplata razvidno je da su tužitelji uplatili sveukupan iznos
od 215.410,09 kuna. stoga ističu prigovor da je visina vrijednosti njihovog nasljednog
dijela manja od potraživanja koje je navedeno u pobijanom rješenju odnosno ističu da
su već podmirili dugove koji predstavljaju njihovu vrijednost naslijeđene imovine iza
smrti sada pok. T. B. I. u vidu sve činjenice koje su iznijete u
ovoj tužbi, a koje su detaljno istaknute i opisane u žalbi, imovinu pok.T.
B. sačinjavaju poslovni udjel u trgovačkom društvu B. d.o.o.
K.S., a koje društvo nema nikakvu imovinu, zatim autobus star 15 godina
koji je prodan za 30.000,00 Eura i od dobivenog novca tužitelji su vratili dugove
ostavitelja u visini svog nasljednog dijela, kao i novčanii depozit na banci koji je bio u
minusu, ali su ga tužitelji vratili i isti račun zatvorili.Ističu prigovor zastare
potraživanja.Rješenje doneseno dana 26.4.2016, temeljem prijedloga ovrhovoditelja
koje se zasniva na pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi br.Ovrv-622/05 od

3.6.2005 god. Naime, članak 233 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima glasi:"Sve
tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga
nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom,
odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina pa i one za koja
zakon inače predviđa kraći rok zastare.Kako tuženik ovrhovoditelj svoje rješenje o
ovrsi temelji na ispravi od 3.6.2005 godine, a neprijeporno je da je rješenje o ovrsi
br. OVR-2947/16 doneseno 11.5.2016 godine, to jasno proizlazi da je isto doneseno
izvan desetogodišnjeg roka, a zbog čega je nastupila zastara potraživanja, sve
sukladno članu 233 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima, pa je upravo zbog toga
ovrha br. OVR-2947/16 je nedopuštena.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi tužbeni zahtjev nije osnovan.Iz privitaka
koje je tuženik primio uz tužbu nije razvidno da li su tužitelji tužbu podnijeli
pravovremeno. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari treba istaknuti kako je ovrha u
ovoj pravnoj stvar pokrenuta 2005. godine protiv prednika tužitelja, kako je riječ o
istom postupku koji su tužitelji preuzeli kao nasljednici ranijeg ovršenika, te kako
rješenje Općinskog suda u Kaštel Lukšiću iz 2005 godine nije ovršna isprava nego

2

Poslovni broj: Ref 30 P : P-2067/2019-24

rješenje o ovrsi. Dakle, ne radi se o novom postupku, radi se o istom postupku i
prigovor zastare u tom smislu nije osnovan".Tuženik u cijelosti osporava visinu
vrijednosti naslijeđene imovine prelazi vrijednost potraživanja tuženika u ovršnom
postupku, a pogotovo se osporava da bi tužitelji iz ostavinske imovine plaćali
nekakve ostaviteljeve dugove budući da na takvu tvrdnju ne pružaju niti predlažu bilo
kakav dokaz. Osporava se da je predmetni autobus prodan za u tužbi označeni iznos
da bi iz navedenog iznosa bili plaćeni dugovi ostavitelja, a osporava se da bi takvi
dugovi prema osobama označenim u tužbi uopće postojali, da bi dugovi ostavitelja
postojali u svotama koje se navode., poslovni udjeli u naslijeđenim trgovačkom
društvu nemaju nikakvu vrijednost. osporava se da su tužitelji iz naslijeđene imovine
fizičke osobe vratili bilo kakve dugove trgovačkog društva, a ako su ih i vratili, to
svakako nisu niti morali niti smjeli učiniti. O prigovoru zastare tuženik se je već
očitovao ovršni postupak pokrenut je 2005 godine i vodi se kontinuirano, zastara nije
mogla nastupiti.

3.Podneskom od 20. svibnja 2019.godine tužitelj dostavlja dokumentaciju iz
koje proizlazi da su tužitelji već podmirili dugove ostavitelja i to u visini koja prelazi
ukupnu vrijednost naslijeđene imovine. Općinski sud u Kaštel Lukšiću, po sudskom
povjereniku javnom bilježniku J. D. S., je donio dana 5.5. 2009
godine u predmetu br. O-701/09 (UPP/OS-106/09) Rješenje o nasljeđivanju iza smrti
pk. T. B., a koje rješenje je postalo pravomoćno dana 6.5.2009 godine
Gore citiranim Rješenjem o nasljeđivanju kao nasljednici tužitelja određeni A.
B. i E. B., a u pogledu ostavinske imovine to je utvrđeno da
imovinu ostavitelja sačinjavaju:Prava poslovni udjel u društvu B. d.o.o. za
prijevoz i usluge sa sjedištem u K.S., MBS … (prema
ispisu iz sudskog registra od 14.4.2009).Pokretnine autobus marke "Auwarter
neoplan", tip vozila:Cityliner, model vozila; N-116, broj šasije:"AG 201162 tps 24406,
proizvodnje 1996,država proizvodnje,Njemačka, registarske oznake ST…
(prema prometnoj dozvoli broj …).novčani depozit kod S. G.
G.-S. b. d.d. na računu broj … (prema izvješću banke od

24.4.2009).Uvidom u gore navedenog to je razvidno što predstavlja ostavinsku
imovinu sada pok. T. B.. U međuvremenu i to baš dana 30.7.2014
godien preminuo A. B. te je njegovim nasljednikom određen S.
B. uslijed ustupa njegove majke E. B..Članak 139 stavak 3 i
stavak 4 Zakona o nasljeđivanju propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve
dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine s time da na visinu vrijednosti
naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio
sud pazi samo na prigovor nasljednika. U konkretnom slučaju, to su prednik tužitelja
pod 1 ( sada pok. A. B.) te tužitelj pod 2 E. B. su prodanim
novcem dobivenim od imovine koje su naslijedili autobus vratili dugove ostavitelja
sada pok. T. B. tako da nakon toga iznosa isti ne odgovaraju za
nikakve njegove dugove, pa tkao niti za njegov dug koji je proistekao iz ovršnog
predmeta br. Ovrv-328992/08 od 22.7.2008 godine, a slijedom čega ovrhu koja je bila
određena rješenjem Općinskog suda u S. br. OVR-5891/16 treba u cijelosti
proglasiti nedopuštenom.Naime, A. B. i E. B., kao
prodavatelji, su dana 16.6.2009 godine zaključili sa S. B., vlasnikom
prijevozničkog obrta "B." kao kupcem Ugovor o kupoprodaji motornog vozila sa
sporazumom o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva pokretnine, a kojim

3

Poslovni broj: Ref 30 P : P-2067/2019-24

ugovorom su isti prodali autobus (marke"Auwarter neoplan", tip vozila: Cityliner,
model vozila, broj šasije N-116, WAG201162 tps24406, proizvodnje 1996, država
proizvodnje Njemačka) koji su naslijedili na temelju pravomoćnog Rješenja o
nasljeđivanju broj O-701/09 (UPP/OS-106/09), a sve to u iznosu od 30.000,00 EUR-a
u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Stranke su
dogovorile da se ovaj novčani iznos od strane S. B. uplaćuje na račun
S. B. sina A. B. i E. B. a sve iz razloga što
su istog opunomoćili za to kako bi sa tim novcem mogao vraćati dugove njihovog
drug sina pok. T. B. S. B., vlasnik prijevozničkog obrta "B."
je isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu za gore navedeni autobus i to baš u
ukupnom iznosu od 216.179,10 kuna.Sa gore dobivenim novčanim iznosom od
prodaje autobusa (216.179,10 kuna) to je S. B. (u ime i po nalogu
svojih roditelja A. B. i E. B.) te A. B. i E.
B. isplatili iznos od 23.615,04 kune E. b. d.d. (preko njihovog računa i
računa firme koji je bio u blokadi temeljem naloga te banke), a sve sukladno Ugovoru
o pristupu dugu broj 53001111429 od 7.7.2009 zbog potraživanja banke prema
društvu B. d.o.o. temeljem Ugovora o kreditu broj …. Iznos od

3.215,86 kuna E. b. d.d., a sve sukladno Ugovoru o pristupu dugu broj
1100281292 od 7.7.2009 zbog potraživanja banke prema društu B. d.o.o.
temeljem Ugovora o otvaranju i vođenju poslovnog računa broj …
od 7.7.2009, zbog potraživanja banke prema društvu B… d.o.o. temeljem
Ugovora o otvaranju i vođenju poslovnog računa broj 2402006-1100281292, iznos od

21.580,00 kuna S. G.-S. b. d.d. ito baš na ime podmirenja duga
pok.T. B. prema toj banci a sve sukladno njegovom dugovanju iz
osnova tekućeg računa, iznos od 55.00,00 kuna g. I. B., as ve na ime duga za
korištenje parkinga i garaže za autobus pok.T. B. i to baš dana

30.6.2009.godine novčani iznos od 30.000,00 kuna te dana 14.12.2009 godine
novčani iznos od 25.00,00 kuna, iznos od 22.000,00 kuna g. S. L. na ime
duga na ime osobnog dohotka koje je S. L. ostvario radeći u društvu
B. d.o.o., iznos od 8.000,00 kuna g. D. B. kao jamcu po kreditu
ostvarenom kod S.. b. d.d. te iznos od 11.500,00 kuna g. S.
V. kao jamcu po kreditu ostvarenom kod P. b. Z. d.d., iznos
od 7.500,00 kuna g. D. Š. na ime podmirenja koje je isti imao prema T.
B., a sve iz osnova rada za njega (D. Š. je bio vozač autobusa), iznos
od 5.000,00 kuna g. M. R. na ime podmirenja koje je isti imao prema pok.
T. B. a sve iz osnova rada za njega M. R. je bio vozač autobusa)
iznos od 70.000,00 kuna g. M. B. na ime podmirenja njegovog potraživanja
koji je imao prema pok.T. B. iz osnova pozajmice za gorivo za autobuse.

4.Podneskom od 31. rujna 2019.godine tuženik navodi nije sporno da su
tužitelji izravno ili po načelu reprezentacije nasljednici svog prednika, dužnika ovdje
tuženika,odnosno da su naslijedili imovinu koja se navodi.Tuženik se ne protivi
pribavi predloženih ostavinskih predmeta Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u
Kaštel Lukšiću, tuženik ne spori sadržaj odredbe Zakona o nasljeđivanu na koju se
tužitelji pozivaju. Međutim, tuženik spori da su tužitelji osnovano vraćali dugove
pok.ostavitelja, pa da bi slijedom navedenog zahtjev tuženika u ovršnom postupku
bio nedopušten:naime,ti se dugovi ili ne odnose na ostavitelja ili nisu ničim ozbiljnim
dokazani. Potvrde koje se prilažu može potpisati svatko, njima se ne dokazuje osnov

4

Poslovni broj: Ref 30 P : P-2067/2019-24

potraživanja prema ostavitelju, sve se svodi na puke tvrdnje.Tuženik ne spori prodaju
autobusa za cijenu navedenu u ugovoru iako drži da je mogla i trebala biti ostvarena
viša cijena, no nema dokaza da je ista dobivena pa, kako je dokazivanje suprotnog
više nego tegotno i skupo, a samim tim neisplativo, prihvaća cijenu iz ugovora. Sve
ostalo iz navoda tužitelja itekako je sporno.Tužitelji tvrde da su vratili dug E. B.
s naslova potraživanja B. prema trgovačkom društvu B. d.o.o. Međutim,
B. d.o.o. samostalni je pravni subjekt, nipošto identičan osobi pok. T.
B., i tužitelji, što se ostavinske imovine tiče, nisu imali nikakvu obavezu
namirivati taj dug. To nije bio dug pok. ostavitelja već treće osobe i ni na koji način
plaćanje tog duga ne pripada obvezi namirenja na koje se tužitelji pozivaju. Jednako
tako tužitelji su mogli plaćati dug brodogradilišta ili I., to nikakav učinak u smislu
odredbe članka 139 Zakona o nasljeđivanju nema i zašto se tužitelji na tu isplatu
pozivaju. Tužitelje nitko nije tjerao da pristupaju dugu niti to ima veze s tražbinom iz
ovrhe.B. d.o.o. ionako je brisan iz sudskog registra i plaćanja njegovih
dugova nije bila obveza tužitelja. Notorno je što je društvo ograničene odgovornosti i
iz koje se imovine neplaćaju njegovi dugovi.Iz priložene uplatnice doista nije razvidno
zašto je i temeljem čega izvršena navedena uplata. Teret dokaza je na tužiteljima.
Osporava se da bi postojao takav dug pok. ostavitelja Nije jasno kako je nastao taj
navodni dug, o kakvom se pravnom poslu radi, tko ga je zaključio i kada, da li je
zastario, a simptomatična je je potvrda kod javnog bilježnika potpisana i ovjerena
devet godina nakon navodno izvršene isplate. Tuženik ovo plaćanje osporava u
potpunosti tužitelji kažu da je S. L. imao potraživanje prema B.
d.o.o.. Dakle, ako je isplata i izvršena, nije trebala biti jer g. L. nije ništa
potraživao od pok. B. kao fizičke osobe.Tužitelji ne dokazuju o kakvoj se je
isplati radilo, čiji je bio taj dug, da li su ga navodni jamci plaćali umjesto ostavitelja niti
bilo što slično,nikakav ugovor nije dostavljen.Na ovaj način može se "uspostaviti"
svaki dug. Osporava se u cijelosti da bi se radilo o dugu pok. ostavitelja. Tako je bio
dužan vozačima, kod koga su bili u radnom odnosu, na što se dug odnosi, u koje
vrijeme (zastara)… Iz priloženih se potvrda ništa od toga ne vidi…Isto vrijedi i za ovu
točku. Kakav dug, temeljem čega, koje gorivo, kome je prodano, kada, da li je dug
bio zastario. Ništa se od toga iz potvrde ne vidi...Dakle, ili je riječ o dugovima koji nisu
teretili pok. ostavitelja nego treće osobe (njegovo trgovačko društvo koje nije
ostavitelj) ili je riječ o "dugovima" za koje se ne zna kako su izostali, pa kom osnovu,
prema kome, kada… A sve se dokazuje potvrdama da je nešto nekome plaćeno koje
ne znače ništa. Osporava se tužba u cijelosti, predlaže odbijanje.

5.Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju,spis Ovrv-2947/2016 saslušao tužitelja ad1.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,
Rješenjem o ovrsi poslovnog broja Ovr-2947/16 od dana 11.svibnja 2016 godine
određena je ovrha na temelju ovršne isprave–pravomoćnog i ovršnog rješenja
Općinskog suda u Kaštel Lukšiću posl. br.Ovrv-622/05. Obzirom da je ovršna
isprava podobna za ovrhu u smislu određenosti u naznaci vjerovnika, dužnika i
obveze sukladno čl.29 st.1 OZ-a sve dok potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nisu
pravomoćno ukinute ovršni sud je dužan postupati u određivanju i provođenju ovrhe.

5

Poslovni broj: Ref 30 P : P-2067/2019-24

8.Ovršni sud zbog načela formalnog legaliteta nije ovlašten preispitivati
zakonitost postupka iz koje proistječe ovršna isprava, kao ni materijalno–pravnu
pravilnost same ovršene isprave. Tužitelj kao razloga pokretanja predmetnog
postupka navode prigovor vrijednosti nasljeđene imovine ističući da je visina
nasljednog dijela koji su naslijedili iz pok T. B. manja od potraživanja
koje je predmet ovog postupka i zastaru.

9.Odredbom čl.5 st.3 Ovršnog zakona ( NN 112/12 ) propisano je kako
ovrhovoditelj može, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na
određenom predmetu ne može provesti radi namirenja iste tražbine predložiti novo
sredstvo ili predmet ovrhe. Nadalje odredbom čl.5 st.4 OZ propisano je kako će se
ovrha obustaviti ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o
nemogućnosti ovrhe ne podnese prijedlog iz čl.5 st.3 OZ.

10.Prema odredbi čl.233 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05)
određeno je zastarni rok počinje teći danom pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Rješenje
poslovnog broja Ovr-1485/16 od dana 11. ožujka 2016.godine doneseno je temeljem
pravomoćnog i ovršnog rješenja ovog suda Ovrv-622/05 od dana 3. lipnja 2005
godine,( pok. ovršenik je preminuo 20 siječnja 2009 g utvrđen je prekid postupka,
postupak je nastavljen ) Budući od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do podnošenja
prijedloga temeljem kojega je doneseno rješenje o ovrsi Ovr-2947/16 od dana 11.
svibnja 2016 g. nije proteklo zakonom propisano vrijeme nije nastupila zastara
tuženikovog potraživanja.

11.Nedopuštenost ovrhe određena je prema čl.50.Ovršnog zakona, o
navedenom, odlučuje žalbeni sud u ovršnom postupku Pregledom Rješenje o
nasljeđivanju utvrđeno je sljedništvo tuženika, razlozi o kojima se može odlučivati u
parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, propisane su odredbom čl.52 Ovršnog
zakona, čl.50 propisani su razlozi zbog kojih se može tvrditi da pojedina ovrha nije
dopuštena.

12.Tužitelji ne ističe nezakonitosti u postupku čiju nedopuštenost predlažu
utvrditi, nego u postupku Ovr-2947/16 stoga sud u ovom postupku nije ovlašten
prosuđivati pravilnost odluka donesenih u tom ovršnom postupku. Ovrhovoditelj, je
pravno sljedništvo ranijeg ovršenika dokazao rješenjem o nasljeđivanju. Prilaganjem
dokaza ( list 40-48 spisa) tužitelji nisu dokazali da su ispunjene zakonske
pretpostavke u smislu odredbe 139 Zakona o nasljeđivanju.( čl 219 ZPP –a)

13.Prema sudskoj praksi izraženoj u odlukama Vrhovnog suda Republike
Hrvatske br. Rev-212/2007 Rev-1683/2013 i Rev-2746/2016 te točki 1 Zaključak
pravnog shvaćanja Građanskog odijela tog suda broj:Su IV -4 /18-7 od 26 ožujka
2018 put pravne zaštite po tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom propisan je
samo u okviru pravnih lijekova u ovršnom postupku i predviđena je samo kad su u
ovršnom postupku odluči da ovršenika uputi u parnicu, pa se u parnici, na koju je
ovršenik upućen ne mogu raspravljati sva sporna pitanja o kojima odlučuje sud u
ovršnom postupku jer predmet spora može biti samo ono na što je ovršenik upućen u
parnicu.

6

Poslovni broj: Ref 30 P : P-2067/2019-24

14.Radi se o procesnim pretpostavkama o dopuštenosti tužbe u primjeni
Ovršnih zakona do 2012 što je sada izričito propisano u čl.52.st.5 u svezi čl.53 st.4
OZ-a Prema odredbi čl.52 OZ-a ovršenik se upućuje na parnicu ako je žalba
izjavljena iz razloga propisanog u čl.50. u konkretnom slučaju iz toč.10 i 11. Stoga je
pozivom na citirane zakonske odredbe odlučeno kao u izreci.

15.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.155 i 154 st.1 ZPP-a
pa je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na dva ročišta
po 1.000,00 kn, pristupa na tri ročišta po 500,00 kn, šest podnesaka po 250,00 kn
uvećano za PDV iznosi 6.250,00 kn koliko je tuženiku dosuđeno, tuženiku nije priznat
trošak pristojbe odgovora na tužbu jer spisu ne prileži dokaz u uplati.

U Splitu, dana 28. rujan 2021. god.

SUDAC

Ljiljana Mustapić v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti
žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka
pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se
presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije
pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište
na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na
kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom
zaprimanja pisanog otpravka iste.

7