Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
1 P-1273/2019-12
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
Kralja P. Krešimira IV br.2.
21300 Makarska P-1273/2019-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Marijani Visković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad.1/ J. L. iz Z., OIB:…, ad.2/ N. L. iz Z., OIB…, ad.3/ D. B. iz Z., OIB:…, ad.4/ D. L. iz T., OIB:… i ad.5/ A. L. iz T., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku S. V., odvjetniku u S., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba Makarska, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave dana 25. kolovoza 2021. godine, u nazočnosti pun. tužitelja S. V., odvjetnika u S., te ZZ tuženika P. J., zamjenika općinske državne odvjetnice u S., na ročištu zakazanom radi donošenja i objave odluke, dana 28. rujna 2021. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja ad.1/, ad.2/, ad.3/, ad.4/ i ad.5/, koji glasi:
"Utvrđuje se da su tužitelji J. L., OIB:…, N. L., OIB:…, D. B., OIB:….D. L., OIB:… i A. L., OIB:…, suvlasnici za cijelo nekretnine označene kao čest. zem 33, upisane u Zemljišnoknjižni odjel M., K.O. K., u Z.U. 1254, a što čini dio kat. čest. 5229 površine 11 m2, dio kat. čest. 5238, površine 39 m2, dio kat. čest. 5245 površine 2296 m2 i dio kat.čest. 5253 površine 39 m2, sve upisano u PUK S., Ispostava za katastar nekretnina M. u k.o. M.-M., prikazano na skici vještva vještaka P. P., stalni sudski vještak za geodeziju od 27. travnja 2021.g., označeno likom A-B-C-D-E-A – obojana zelenom bojom, u naravi poravnati plato koji se prema sjeverozapadu sužava i završava u točki A, ukupne površine 2385 m2, i to J. L., OIB:…. za ¼ dijela cjeline, N. L., OIB: … za ¼ dijela cjeline, D. B., OIB:… , za ¼ dijela cjeline, D. L., OIB:… za 1/8 dijela cjeline i A. L., OIB:… za 1/8 dijela cjeline, pa su ovlašteni temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime za svoj suvlasnički udio uz istovremeno brisanje navedenog prava u cijelosti s imena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587.“
Obrazloženje
1. Tužbom zaprimljenom kod tadašnjeg Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj (sada Općinskog suda u Makarskoj) dana 06. veljače 2018. godine tužitelji ad.1/ J. L., ad.2/ N. L., ad.3/ D. B. i F. L. (prije ad.4/), ustali su tužbenim zahtjevom naspram tuženika Republike Hrvatske, radi utvrđenja. U tužbi navode, da je u Odjelu za zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine označene sa č. zem. 33, zk.ul. 1254 za k.o. K., upisan tuženik, no da je navedeni upis pogrešan jer su tužitelji stvarni suvlasnici predmetne nekretnine. Naime, Odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u M. broj … od 22.03.1948. godine obrađivaču L. M. i njenom sinu A., prednicima tužitelja, priznate su u vlasništvo nekretnine označene kao č.zem. 32/1, 32/2 i 33 k.o. K.. Tužitelji također navode da su predmetne nekretnine, pa tako i sporna nekretnina označena kao k.č. 33, položena u k.o. K., u nesmetanom i samostalnom posjedu tužitelja, odnosno njihovih prednika još od 1948. godine. Pok. L. M., naslijedila je njena nevjesta L. N. ž. I. R. o nasljeđivanju Kotarskog suda u M., dana 29.02.1956. godine, pod posl. brojem O-98/55-10, dok su njenog sina, L. A., naslijedili supruga L. N. te djeca L. S., L. I., B. D., tužiteljica ad.3/, i L. F., Rješenjem o nasljeđivanu Općinskog suda u Makarskoj, pod posl. brojem O-129/76. Pok. L. N. naslijedili su njena djeca, L. S., L. I., B. D., tužiteljica ad.3/, i L. F., Rješenjem o nasljeđivanu Općinskog suda u Makarskoj, pod posl. brojem O-118/96. Pok. S. L. su naslijedili, temeljem Rješenja o nasljeđivanju donesenog od javnog bilježnika Ž. H. P. iz Z., pod posl. brojem O-1008/08, supruga L. J., tužiteljica ad.1/, te djeca B. N. i L. J., a koja su vlasnička prava na predmetnim nekretninama prepustili svojoj majci L. J. u izjavi ovjerenoj kod javnog bilježnika V. Z. iz Z., pod posl. brojem OV-8033/17. Pok. L. I. su naslijedili, temeljem Rješenja o nasljeđivanju donesenog od javnog bilježnika L. V. Č. iz Z., pod posl. brojem O-3638/15, njegova supruga L. N., tužiteljica ad.2/, te djeca L. I. i L. I., koja su vlasnička prava na predmetnim nekretninama prepustili svojoj majci L. N., tužiteljici ad.2/ u izjavi ovjerenoj kod javnog bilježnika I. P. iz Z., pod brojem OV-6634/17. Kako tužitelji žele uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem, to isti ustaju ovom tužbom i predlažu donošenje presude kao u izreci.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu, pravovremeno podnesenim, se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja, navodeći da iz tužbe i priloženog ne proizlazi dokazanost pravnog osnova stjecanja. Isti se ne protivi provođenju dokaza predloženih po tužbi.
3. U tijeku postupka, prvotni tužitelj ad.4/ F. L., preminuo je, te je u odnosu na istog prekinut postupak, te su kao nasljednici preminulog F. L., ad.4/ D. L. i ad.5/ A. L., preuzeli postupak.
4. Sud je u provedenom postupku pružio strankama mogućnost izjašnjavanja, te je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u M., broj 2517 od 22.03.1948. godine, pregledom Rješenja o nasljeđivanju donesenog od javnog bilježnika L. V. Č., sa službenim sjedištem u Z., O-3638/15, Rješenja o nasljeđivanju donesenog od javnog bilježnika Ž. H. P., sa službenim sjedištem u Z., O-1008/08, Rješenja o nasljeđivanju doneseno od Općinskog suda u Makarskoj, O-118/96, Rješenja o nasljeđivanju donesenog od Općinskog suda u Makarskoj, O-129/76, Rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Makarskoj, O-98/55-10, pregledom Izjave I. L. i I. L., ovjerenog od strane javnog bilježnika I. P., sa službenim sjedištem u Z., OV.6634/17, Izjave J. L. i N. B., ovjerene od strane javnog bilježnika V. Z., sa službenim sjedištem u Z., OV-8033/17, pregledom Sporazuma zaključenog između HTP „M. R.“ OOUR H. „T.“ – T. i F. L. od 6.06.1986. godine, pregledom Povijesti promjena na katastarskim česticama č.z. 33. K., RH, D. G. uprava, područni ured S., Ispostava M., klasa: 936-02/18-05/466, od 15.11.2018. godine, pregledom Povijesnih izvadaka ZK odijela M. od 15.11.2018. godine, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. P., pregledom Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka P. P. od 28. rujna 2020. Godine kao i dopune Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka P. P. od 27. travnja 2021. godine, pregledom Rješenja o nasljeđivanju donesenog od strane javnog bilježnika A. P., sa službenim sjedištem u M., pod posl brojem O-525/20, te saslušanjem svjedoka Č. G. i A. M., kao i saslušanjem tužiteljica ad.2/ N. L. i ad.4/ D. L..
5. Ostali predloženi dokazi odbijeni su kao suvišni.
6. Nakon svih izvedenih dokaza, sud je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
7. Stranke nisu popisale trošak parničnog postupka.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao čest.zem. 33, položene u k.o. K., na način koji je pobliže označen u izreci ove presude, te za uknjižbu brisanja prava vlasništva s imena tuženika.
9. Spornim se ukazalo i valjalo je raspraviti jesu li, neovisno o stanju u zemljišnim knjigama, na strani tužitelja ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđenje prava vlasništva, odnosno suvlasništva na predmetnoj nekretnini.
10. Odredbom članka 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZV), propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
11. Odredbom članka 389. st. 1. ZV-a propisano je da se stupanjem na snagu ovog Zakona ne dira u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari, s druge strane.
12. Odredbom članka 114. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Stavkom 2. istog članka određeno je da je pravo vlasništva stečeno kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.
13. Pregledom Odluke Kotarske komisije za Agrarnu reformu i kolonizaciju u M. broj A 2517 od 22.03.1948. (list 9 i list 10 spisa) utvrđeno je, da je tom Odlukom priznato obrađivaču L. M. ž. I. i članovima njene porodice sinu A. vlasništvo na jednake dijelove zemlje označene kao č.zem. 32/1, 32/2, 33 D. biće 4., 5., 6. z.u. 243 k.o. K., u površini od 5.215 m2 kulture vinograd i maslinjak, a koje nekretnine su uknjižene kao vlasništvo državnog erara. Iz obrazloženja je razvidno da je na osnovu provedenog postupka Komisija utvrdila da postoji odnos feudalnog karaktera, osobito stoga što je odnos neprekidnog i trajnog obrađivanja sve do danas, od (nečitka godina) uz dužnost davanja dohotka u naravi, te što je zemlja zasađena lozom. Odluka je dostavljena obrađivaču L. M. ženi I., kao vlasniku Financijski odjel Kotarskog odbora M., Oblasnoj komisiji za agrarnu reformu i kolonizaciju u S., Ministarstvu …, Odjelu za agrarnu reformu i kolonizaciju u Z. i Javnom tužilaštvu u M.. Odluka je pravomoćna i izvršiva.
14. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. L., O-98/55-10 (list 27 spisa), kao njezina nasljednica utvrđena je L. N. žena A..
15. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju iza pok. A. L., O-129/76, te dopuna istog (list 20 do list 26 spisa), kao njegovi nasljednicu utvrđeni su L. N. ud. A., B. D., L. S., L. I. te L. F..
16. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju iza pok. N. L., O-118/96 (list 18 i list 19 spisa), kao njezini nasljednici utvrđeni su L. S., L. I., B. D. te L. F..
17. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju iza pok. S. L., O-1008/08 (list 16 i list 17 spisa), kao nasljednici su utvrđeni L. J., B. N. i L. J..
18. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju iza pok. L. I., O-3638/15 (list 12 i list 13 spisa), kao nasljednici su utvrđeni L. N., L. I. i L. I..
19. Pregledom Izjave J. L. i N. B., ovjerene pod posl. brojem OV-8933/17, ovjerene od strane javnog bilježnika V. Z. iz Z. (list 14 i list 15 spisa), utvrđeno je da su iste izjavile da ne polažu vlasnička prava na spornoj nekretnini, već da je stvarni vlasnik iste L. J..
20. Također, pregledom izjave I. L. i I. L., ovjerene pod posl. brojem OV-6634/17, ovjerene od strane javnog bilježnika I. P. iz Z. (list 11 spisa), utvrđeno je da isti izjavljuju da ne polažu vlasnička prava na spornoj nekretnini, već da je stvarni vlasnik L. N..
21. Pregledom Sporazuma zaključenog između HTP „M. R.“ OOUR H. „T.“ – T. i F. L. od 6.06.1986. godine (list 34 spisa), utvrđeno je da F. L. pok. A. ustupa OOUR-u hoteli „T.“ – T. svoje zemljište označeno kao č.z. 32/1, k.o. K., za uređenje i korištenje parking prostora, dok pun. tužitelja navodi da upravo ta čestica zajedno s č.z.32/2 i predmetnom č.z. 33, k.o. K., predstavlja kompleks predmetnog parkirališta.
22. Pregledom Povijesti promjena na katastarskim česticama č.z. 33. K., RH, D. Geodetska uprava, područni ured S., Ispostava M., klasa: 936-02/18-05,466, od 15.11.2018. godine (list spisa 38), utvrđeno je da je č.z 33 površine 2385 m2, k.o. K., upisana u Posjedovnom listu na ime A. L., pok. I. „I.“, dok je novom izmjerom koja je stupila na snagu 1975. godine, prema kojoj bi predmetna čestica po novom premjeru odgovarala č. zem 5245 površine 3634 m2, položene u k.o. M.-M., upisane u Posjedovnom listu broj 1635 na ime A. L., te da je takav upis i danas.
23. Pregledom Povijesnog izvatka ZK odjela M. od 15.11.2018. godine (list 43 – list 52 spisa), utvrđeno je da je k.č. 33 , k.o. K., označeno kao „V. u D.“, upisana na ime pravnih prednika Republike Hrvatske.
24. Pregledom Povijesnog izvatka ZK odijela M. od 15.11.2018. godine (list 39 – list 42), utvrđeno je da je k.č. 33, upisana u ZU 1254, k.o. K., zemljište označeno kao vinograd, upisana na ime Republike Hrvatske, temeljem upisa iz 2009. godine.
25. Očevidom na licu mjesta u K., neposrednim opažanjem se utvrđuje da su jedni dijelom vidljive međe predmetne nekretnine oznake čest. zem. 33, k.o. K., i to na način da sjevernu među, po kazivanju tužitelja, predstavlja kameni zid, na što vještak P. izjavljuje da se predmetna nekretnina ne bi protezala do samog zida jer da postoji pored zida uski makadamski pješački put, koji na terenu nije vidljiv, a postoji u katastarskim mapama. S jugozapadne strane je granica potok, ali ne cijelom dužinom. Nekretnina je dijelom očišćeni teren-zemljište, dijelom ima borove šume te su na jednom dijelu parkirana 3 stara vozila i jedan bager, veća količina crijepova i nešto građevinskog materijala.
26. Stalni sudski vještak za geodeziju P. P. dostavio je Nalaz i mišljenje dana 28.09.2020. godine (list. 75 do list 78 spisa), u kojem je prikazao predmetnu nekretninu, koja se nalazi u M., na predjelu zvanom D., te da ista nema vidljivih granica. Ista je u naravi poravnati plato. Vještak je sastavne dijelove nekretnine prikazao u tablici (list 76 spisa) i na skici (list 77 spisa)
27. Naveo je da su granice predmetne nekretnine definirane na sljedeći način:
-sjeveroistočna međa nije vidljiva na terenu već je prenesena s katastarskog plana od točke A do točke B
- jugoistočna međa nije vidljiva na terenu već je prenesena s katastarskog plana od točke B preko točaka C i D do točke E
- jugozapadna međa nije vidljiva na terenu već je prenesena s katastarskog plana od točke E do točke A.
28. Zam. pun. tužitelja navodi, s obzirom da je vještak predmetnu č. zem 33 k.o. K. u Nalazu i mišljenju označio kao dio č. zem 33 u površini od 2385 m2 te na dostavljenoj skici lica mjesta slovima A-B-C-D-E-A, da nije dovoljno jasno radi li se o cijeloj čestici ili o dijelu predmetne čestice.
29. Vještak je dana 27.04.2021. godine, dostavio dopunu Nalaza i mišljenja, u kojemu je navedeno ispravljeno. Stranke nemaju primjedbi na isti.
30. Pregledava se i Rješenje o nasljeđivanju iza pok. F. L., O-525/20 (list 97 do list 99 spisa), te je utvrđeno da su istoga naslijedili supruga D. L. (ad.4/) i sin A. L. (ad.5/), koji su preuzeli postupak u ovoj pravnoj stvari.
31. Sud je u ovom postupku saslušao dvoje svjedoka.
32. Svjedok Č. G., rođ. 1930. godine, u svom iskazu je naveo, nakon što mu je sud predočio skicu i fotografije predmetne nekretnine, da se ne može izjasniti prema istima jer slabo vidi, no navodi kako zna da se predmetna zemlja nalazi poviše H. J., u k.o. K. te se pučki zove „U. docin“, i da se ista nalazi 100-tinjak metara od njegove zemlje. Dalje navodi da je ova zemlja sada poravnata ledina, al da su puno ranije, negdje oko II. svjetskog rata, možda i kasnije tu bili loza, smokve i masline koju su obrađivali A. L., otac pok. F. L., a kasnije i pok. F. L. i njegova obitelj. Navodi i da zna tko je M. L., da je ona bila majka od pok. A. L. i da je njena obitelj to radila. Također navodi i da je pokraj ove zemlje i pješački put prema M.. Navodi i da sada tu zemlju koriste nasljednici pok. F. L., ali ne zna točno što i koliko tko koristi.
33. Svjedok A. M., rođ. 1944. godine, u svom iskazu je naveo, nakon što mu je sud predočio skicu i fotografije, da zna da se ova zemlja nalazi poviše H. J., odnosno poviše trafostanice, te da su vlasnici bili tri brata – I., A. i F. L.. U vrijeme kad su bili mali, tu su bile masline i pokoja smokva, a sada više nema maslina nego je nasuta površina. Također navodi da zna da je dežurao s njim od pok. F. – A. L., držao je rampu i naplaćivao parking, a sada ne zna tko je u kojem dijelu vlasnik.
34. Sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka Č. G. i A. M., te ih je ocijenio kao logične, životne i uvjerljive. Radi se o osobama koje imaju neposrednih saznanja o posjedovanju predmeta spora, s obzirom da Č. G. ima svoju nekretninu u blizini sporne nekretnine, a A. M. je u daljnjem srodstvu s tužiteljima te se poznaju od djetinjstva. Svjedoci su svoje iskaze dali suglasno i u skladu s dokazima izvedenim tijekom postupka.
35. Tužiteljica ad.2/ N. L., u svom iskazu je dodatno navela, da se ova zemlja još od 1972. godine koristila na način da su se sjekla drva, a još prije su bili i vinogradi, te navodi da j negdje u drugoj polovici 80. godine potpisan Sporazum između hotelskog T. i F. L., te se na taj način dopustilo hotelu da koristi tu zemlju kao parking. Navodi i da se sada nekretnina koristi povremeno kao parking, kojeg drži sin tužiteljice ad.4/ A. L., ovdje tužitelj ad 5./.
36. Tužiteljica ad.4/ D. L., u svom iskazu je dodatno navela da se pridružuje svemu onome što je navela tužiteljica ad.2/.
37. U odnosu na č. zem 33, k.o. K. valja navesti slijedeće:
Kao što je već naprijed navedeno, Odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj 2517 od 22.03.1948. godine, obrađivaču L. M. i njezinom sinu A. priznato je vlasništvo predmetne čestice zemlje, kulture vinograd i maslinjak.
38. Tužitelji su u tužbi naveli da je pok. M. L. naslijedila nevjesta, sada pok., N. L., te da su pok. A. L. naslijedili supruga, sada pok., N. L., sinovi, sada pok. S. L., sada pok. I. L. i sada pok. F. L., te kći D. B.. Pok. N. L. su naslijedili njena djeca, sada pok. S. L., sada pok. I. L. i sada pok. F. L., te kći D. B.. Pok. S. L. su naslijedili supruga J. L., te kćeri N. B. i J. L., a koje su ovjerenom izjavom izjavile da ne polažu vlasnička prava na predmetnoj nekretnini jer je stvarni vlasnik njihova majka J. L.. Pok. I. L. su naslijedili supruga N. L., te sin I. L. i kći I. L., a koji su ovjerenom izjavom izjavili da ne polažu vlasnička prava na predmetnoj nekretnini jer je stvarni vlasnik njihova majka N. L.. Pok. F. L., preminulog u tijeku postupka, naslijedili su supruga D. L. i sin A. L..
39. Nadalje, svjedoci potvrđuju, da su predmetnu zemlju koristili od davnina, ono što se oni mogu sjetiti, pok. M. L. i pok. A. L. – otac pok. F. L. i njihova obitelj. Tako je i u odluci Kotarske komisije naznačeno, da se ova zemlja daje u vlasništvo obrađivaču L. M. i njezinom sinu A..
40. Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije Pokrajine Dalmacije, te Naredbom o provođenju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije (objavljeni 4. prosinca 1930.g.) raskinut je odnos između državnog erara kao vrhovnog i feudatara kao koristotivnog vlasnika. Težaci koji su obrađivali to zemljište najmanje 30 godina do stupanja na snagu tog zakona, mogli su postati vlasnici zemljišta ako mu obitelj nije brojila više od šest članova, odnosno na svakog daljnjeg člana po jedan hektar. Ovim osnovom, prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama i brisanje upisanih tereta obavljao se po službenoj dužnosti nakon pravomoćnosti presude, a ako se obrađivač nije poslužio pravom iz navedenog zakona, i nije podnio prijavu za razrješenje odnosa, njegov daljnji odnos tretirao se kao zakupna pogodba u okvirima općih načela građanskog prava.
41. Tek Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa ex lege su ukinuti agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja na način, da je zemlja prešla u vlasništvo obrađivača.
42. Dakle, agrarni odnosi na našem području bili su regulirani Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije Pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930.g. i Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa. Pri tom valja istaknuti, da se agrarni odnos sukladno zakonu iz 1930.godine razrješavao isključivo donošenjem konstitutivnog akta nadležnog tijela, dok se agrarni odnos sukladno Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa razrješavao ex lege.
43. Prema mjerodavnim materijalno-pravnim odredbama iz članka 1. i članka 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, s tim da pod udar tog zakona dolaze i livade, pašnjaci i strane, koje su bile dakle na uživanje povodom osnivanja navedenih odnosa (kmetski, težački) i s posjedom obrađivača čine jednu gospodarsku cjelinu.
44. Zakon o ukidanju agrarnih odnosa na području Dalmacije i Hrvatskog primorja objavljen je u Službenim novinama br. 138/46 i 11/47.
45. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi nedvojbeno utvrđenje, kako su prednici tužitelja koristili predmetnu nekretninu kao gospodarsku cjelinu, te stekli pravo vlasništva temeljem ranijeg Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. godine.
46. U odnosu na č. zem 33, k.o. K. valja navesti slijedeće:
Prema pravnom pravilu Paragrafa 1468. Općeg građanskog zakonika (OGZ-a) koji se primjenjuje temeljem odredbe iz članka 4. Zakona o nadležnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.g. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list" br.84/46), koje pravno pravilo je dopunjeno načelnim mišljenjem opće sjednice Saveznog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960.g., rok za dosjelost za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe, bio je dvadeset godina.
47. Naime, dosjelost kao vlasničko pravni institut u okviru kojeg normativnog sadržaja odlučuje ovaj sud o zahtjevu tužitelja, je originarni način stjecanja prava vlasništva gdje se vlasništvo stječe protekom vremena potrebnog za dosjelost. U tom smislu valja uzeti u obzir da se prema odredbi članka 159. ZV dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom nekretnine, ako on ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.), s time da "samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina od neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 2.), dok samostalni posjednik nekretnine kojem mu je posjed barem pošten, stječe dosjelošću vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 3.). Prethodno je odredbom članka 28. st.2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 – dalje: ZOVO) bilo propisano, da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar protekom 10 godina, a odredbom članka 4. istog zakona, da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvari dosjelošću protekom 20 godina.
48. Prema odredbi članka 11. st.1. ZV, ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), a poštenje (stavak 3. istog članka) ako posjednik koji ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnost imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time da prema stavku 5. posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, dok je odredbom članka 72. ZOVO bilo propisano, da je posjed zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi, pa je potrebna za stjecanje prava vlasništva, i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a u stavku 2. propisano je, da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati, da stvar koju posjeduje nije njegova, a u stavku 3. savjesnost posjeda se pretpostavlja. Dakle, posjednik treba vjerovati (živjeti u uvjerenju) da je vlasnik stvari da bi se mogao smatrati poštenim posjednikom. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastaju po samom zakonu istekom potrebno vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ako su se ispunili ostali uvjeti koje propisuje Zakon o stjecanju prava vlasništva dosjelošću.
49. Imajući u vidu utvrđenja ovog suda, obzirom na vremensko trajanje potrebno za originarno stjecanje prava vlasništva, na koje se pozivaju tužitelji u svojoj tužbi, može se zaključiti da prednici tužitelja predmetnu nekretninu drže u posjedu preko 100 godina, jer su ju držali u posjedu njihovi prednici – L. S., suprug L. J., L. I., suprug L. N., L. F., suprug L. D., odnosno otac L. A., te njihovi roditelji L. N. i L. A., kao i majka L. A. – L. M.. Naime, ovaj sud je cijenio iskaze saslušanih svjedoka, te su isti potvrdili navode tužitelja, a dovodeći u svezu iskaze svjedoka sa neposrednim očevidom na licu mjesta, ovaj sud zaključuje, da su tužitelji, kao i njihovi prednici, koristili predmetnu nekretninu, da su na istoj prije bile obrađivane masline, smokve i loza, a kasnije je korištena u svrhe parkinga, što sve ukazuje da su prednici tužitelja bili pošteni posjednici, a sami tužitelji su stekle pravo vlasništva dosjelošću, jer nisu znali, niti su mogle znati, da nekretnina koju posjeduju eventualno ne bi bila njihova.
49.1. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
50. Odluka o parničnom trošku izostavljena je kao suvišna, obzirom da tužitelji nisu popisali trošak.
U Makarskoj, 28. rujna 2021.
S U D A C
Marijana Visković, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.