Broj: Revr 205/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz Z. M., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima M. M. i D. B., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. u Z., protiv tuženika Sveučilište u Z., , Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima N. Ć. i A. D., odvjetnicima u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1811/14-2 od 22. rujna 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3758/12-25 od 27. svibnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja I. K. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1811/14-2 od 22. rujna 2015. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-3758/12-25 od 27. svibnja 2014. naložio je tuženiku isplatiti tužitelju 11.375,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedini mjesečni iznos od 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate (točka I. izreke) te je naložio tuženiku na ime parničnih troškova isplatiti tužitelju iznos 10.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 27. svibnja 2014. do isplate (točka II. izreke).

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1811/14-2 od 22. rujna 2015. djelomično je preinačena prvostupanjska presuda odbijanjem dijela zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći i dosuđivanjem tužitelju daljnjeg parničnog troška u iznosu 625,00 kuna, dok je u preostalom dosuđujućem dijelu prvostupanjska presuda potvrđena, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dodatak na plaću tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

 

"Pripadaju li tužitelju od naplaćenog iznosa novčanog potraživanja i kamate na dosuđeni bruto iznos plaće pa tako i zatezne kamate na predujam poreza i prireza?"

 

smatrajući da o rješenju tog pitanja ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da o tom pitanju postoji različita praksa Županijskog suda u Zagrebu (presuda Gžr-1694/11 i Gžr-1914/14). Predloženo je stoga preinačenje drugostupanjske presude prihvaćanjem u cijelosti tužbenog zahtjeva tužitelja, podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje uz nalaganje tuženiku naknade troškova sastava revizije tužitelju u iznosu 1.875,00 kuna.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je dopuštena ali nije osnovana.

 

Obzirom na vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela presude, protiv iste nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13), u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu,

 

time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet ovog spora je isplata iznosa 11.375,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime mjesečnog dodatka na plaću u razdoblju od listopada 2010. – svibnja 2013., koji tužitelj potražuje od tuženika na ime obavljanja poslova radnog mjesta sa posebnim uvjetima u smislu odredbi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.

 

Pobijanom presudom kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda tužitelju je dosuđen utuženi iznos na ime mjesečnih dodataka na bruto plaću u promatranom razdoblju sa zateznom kamatom, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći u kojem dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, pri čemu je izraženo pravno shvaćanje da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koji uz neto plaću i doprinos čine dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom plaće, zbog čega da se na te iznose (porez na dohodak i prirez porezu na dohodak) zatezna kamata ne obračunava.

 

Suprotno takvom pravnom shvaćanju, Županijski sud u Zagrebu je u presudi Gžr-1694/11 od 24. veljače 2015., a čiji predmet spora je također bila isplata dodatka na plaću tužitelju, izrazio pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na čitav dosuđeni iznos bruto plaće.

 

Kako dakle na razini Županijskog suda u Zagrebu postoji neujednačeno pravno shvaćanje o tome pripada li tužitelju – osobi koja potražuje dodatak na bruto plaću i zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i na prirez porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, to je, a polazeći od odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, ocijeniti da je ovako podnesena revizija dopuštena, jer ista sadrži sve zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost: postoji određeno naznačeno pravno pitanje, rješenje kojeg je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o tom pitanju postoji neujednačena praksa Županijskog suda u Zagrebu, a svrha je revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ujednačavati praksu sudova od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u cilju osiguranja jedinstvene primjene prava za sve građane.

 

U smislu prednjeg, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.

 

Kako je već prethodno rečeno pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatražena zatezna kamata na dosuđenu razliku plaće tužitelju u bruto iznosu u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i na prirez porezu na dohodak, koji su sadržani u bruto plaći, s obrazloženjem da ovi dospijevaju tek isplatom plaće (u ovom slučaju dodatka na plaću) što znači da dok nisu dospjeli, nema ni pretpostavki za dosuđenje zatezne kamate na iste.

 

U davanju odgovora na postavljeno pitanje potrebno je poći od:

 

- odredbe čl. 83. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje: ZR) koji se primjenjuje na ovaj spor, a prema kojoj plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna primanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, te

 

- odredbe čl. 84. ZR-a prema kojoj se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, plaća i naknada plaće isplaćuje se u novcu, ako Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, za prethodni mjesec se isplaćuje najkasnije do 15.-og u mjesecu, a u smislu tog zakona plaća i naknada plaće su plaća i naknade plaće u bruto iznosu, kao

 

- odredbe čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04), a prema kojoj se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika, da isplati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dodatak na plaću tužitelju, dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelju ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužitelju ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće, a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

 

Slijedom navedenog, a kako je djelomičnim odbijanjem zahtjeva tužitelja materijalno pravo pravilno primijenjeno, trebalo je odbiti reviziju kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 26. rujna 2017.