Poslovni broj: 32 Pž-2216/2021-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 32 Pž-2216/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja te Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv tuženika G. P., P., OIB …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-357/2020-79 od 15. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-357/2020-79 od 15. siječnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužitelj na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske, stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k.č. …/… zgr neplodno s 27193 m2, k.č. …/… zgr neplodno s 350 m2 i k.č. …/… pašnjak s 5005 m2, sve k.o. P., uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli da nakon pravomoćnosti presude izvrši brisanje tuženikovog prava vlasništva na tim nekretninama uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist i na ime tužitelja. Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 35.800,00 kn.

 

Tu je odluku prvostupanjski sud donio u ponovljenom prvostupanjskom postupku, nakon što je zaključio da su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 52/91; dalje: Uredba), u vezi s čl. 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZV).

 

Tuženik je protiv ove presude podnio žalbu zbog bitnih povreda postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi je naveo da presuda ima nedostataka zbog kojih je nije moguće ispitati. Pri tome je istakao da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije smio dopustiti preinaku tužbe. Nadalje, tuženik tvrdi da su nejasni razlozi o odlučnim činjenicama te da postoji proturječje između razloga u presudi i sadržaja sudskog spisa. Tuženik drži da je njegov pravni prednik, O. P., imala pravo upravljanja i raspolaganja spornim nekretninama, a tužiteljev dopis nije imao značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. Zakona o parničnom postupku. Činjenica da neki objekti nisu snimljeni u katastru i upisani u zemljišne knjige, ne znači da se radi o vojnoj imovini. Tuženik je raspolagao spornim nekretninama, a dokaz tome je i Elaborat o parcelaciji izrađen 1982., u vrijeme rekonstrukcije gradskog groblja i pristupnih prometnica, te je neposredno uz sporne nekretnine izgrađeno stambeno naselje, što je provedeno u katastru i zemljišnim knjigama. Tuženik drži netočnim utvrđenje suda da je nesporno kako je kompleks S. bio u posjedu JNA do napuštanja P. 1991. godine. Faktični posjed je bez značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, već je za primjenu Uredbe odlučno pravo upravljanja i raspolaganja nekretninama, a ono je pripadalo O. P. Uredba ne sadrži odredbe o prestanku prava korištenja O. P. Tuženik je predložio drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a podredno, da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tuženikova žalba nije osnovana.

 

Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Podneskom od 2. srpnja 2020., tužitelj nije izvršio preinaku tužbe u smislu čl. 191. ZPP-a, jer nije izvršio promjenu istovjetnosti zahtjeva, nije povećao postojeći zahtjev niti istaknuo drugi zahtjev uz postojeći. Tužitelj je time izvršio ispravak, odnosno dopunu zahtjeva, na način da je uz oznaku katastarskih čestica za nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva od samog početka ove parnice, naveo njihovu površinu i opis.

 

Predmet spora se odnosi na vlasništvo nad nekretninama za koje tužitelj tvrdi da je njihov vlasnik i da je vlasništvo stekao na temelju Uredbe.

 

Člankom 1. stavkom 1. Uredbe, propisano je da društvena sredstva na teritoriju Republike Hrvatske kojima kao sredstvima Federacije, upravljaju i raspolažu Jugoslavenska narodna armija i Savezni sekretarijat za narodnu obranu postaju vlasništvo Republike Hrvatske, pri čemu se sukladno st. 2. tog članka pod društvenim sredstvima smatraju i nekretnine.

 

Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je Republika Hrvatska danom stupanja na snagu Uredbe 3. listopada 1991., postala vlasnik predmetnih nekretnina, jer su one bile u društvenom vlasništvu, odnosno društvena sredstva kojima je upravljala i raspolagala JNA - kao i vojnim kompleksom S. Takav zaključak utemeljen je na rezultatima dokaznog postupka i prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tuženik u žalbi neosnovano upućuje. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice, izvedene dokaze je pravilno ocijenio, a presudu na pravilan način obrazložio.

 

Sama činjenica na koju ukazuje tuženik, da je Uredba prestala važiti 3. studenoga 1992., te da se tužitelj sada ne može pozivati na tu Uredbu, nije od utjecaja, jer je bilo potrebno ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje tužiteljevog prava vlasništva na dan stupanja na snagu te Uredbe. Uredba je u ovom slučaju pravni temelj stjecanja prava vlasništva, odnosno promjene stvarno pravnog ovlaštenika, pa je u tom slučaju nastupila i pretvorba društvenog vlasništva u vlasništvo pravne osobe - Republike Hrvatske - pretvorba spornih nekretnina iz društvenog vlasništva u vlasništvo pravne osobe. Za pravilno razrješenje sporne stvari bilo je potrebno ispitati tko je imao pravo upravljanja i raspolaganja kompleksom Senjak koji je nesporno bio u posjedu JNA do njezinog napuštanja P. 1991. godine i koristio se kao skladište naoružanja.

 

Prema stanju u zemljišnim knjigama, upisane su kao tuženikovo vlasništvo: - nekretnine oznake k.č. …/… i …/…, upisane su kao vlasništva tuženika 2007. godine, a do tada su se vodile kao društveno vlasništvo – korisnik O. P.. Te su nekretnine nastale 1982. godine uslijed cijepanja k.č. …, a u razdoblju od 1982. do 1999. u posjedovnom listu je kao posjednik bilo označeno: društveno vlasništvo – korisnik DSNO - Državni sekretarijat za poslove narodne obrane.  - na nekretnini oznake k.č. …/…, upisano je vlasništvo tuženika 2004. godine, a do tada se vodila kao društveno vlasništvo – korisnik O. P. s time što je prešla u društveno vlasništvo u razdoblju od 1955. do završno 1990. godine. Ta je nekretnina cijepanjem 1982. godine s time da se kao posjednik tada navodi: društveno vlasništvo: korisnik SO P.

 

Na temelju identifikacije mjerničnog vještaka A. H. na licu mjesta, na očevidu održanom 3. lipnja 2016., utvrđeno je da te nekretnine čine cjelinu i da su međusobno povezane, a u njihovom središnjem dijelu se nalazi stara utvrda S. J. (S. G.). Navedeno utvrđenje suglasno je identifikaciji Državne geodetske uprave Pula (str. 186. do 187. spisa) gdje se navedene čestice vode kao vojni objekt: S. – skladište.

 

Prvostupanjski sud je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaz saslušanjem svjedoka A. M., koji je posvjedočio da za vojsku obavlja poslove u P.. Bio je pripadnik Jugoslavenske ratne mornarice, a lokalitet S. bio je izdvojen objekt vojarne JNA Vladimir Gortan, kao dio kopnene vojske. U toj je tvrđavi bilo skladište naoružanja do 1991., dok JNA nije napustila ovo područje. Za upravljanje tog objekta bila je zadužena 657. Mornarička pozadinska baza koja je taj objekt održavala. Svjedok je dostavio i dokumentaciju, tzv. Pregled situacija po grupama objekata visokogradnje na sektoru VPS (Vojno pomorski sektor) iz koje je vidljivo da se u popisu objekata nalazi i predmetni objekt, te je priložio i presliku lista 211 na kojem je ucrtana tvrđava uz oznaku čestice 2200, a u legendi se navodi „magacin“. Svjedoku je poznato da je tuženik preuzeo vojarnu Vladimir Gortan, ali mu nije poznato je li preuzeo i taj objekt. Svjedok od 2008. obavlja poslove časnika za identifikacije vojnih objekata za područje G. P. i šire. U okviru toga postoji Popis 657. Mornaričke pozadinske baze u kojem su navedene sve nekretnine koje su bile u posjedu JNA, pa tako i predmetni objekt.

 

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo uzimajući u obzir odlučne činjenice da su JNA i SSNO na tim nekretninama imali pravo upravljanja i raspolaganja te da su ta prava aktivno izvršavali i kroz neposredan posjed tih nekretnina. Da je tome tako, proizlazi iz isprava u kojima je JNA taj kompleks vodila kao svoju imovinu, kao i iz činjenice što tvrđava S. J. nije ucrtana u katastru, već je vještak ručno ucrtao za potrebe vještačenja u ovom predmetu. Vještak je potvrdio da se vojni objekti nisu ucrtavali u katastarske planove. U slučaju da je objekt bio pod civilnom upravom bivše O. P. i samo u posjedu JNA, tada bi objekt bio ucrtan u katastru, kao što je to bio slučaj sa svim drugim objektima na kojima su civilne vlasti imale pravo upravljanja i raspolaganja.

 

Suprotno tuženikovim navodima, prvostupanjski sud je prihvatio pisano očitovanje Ministarstva obrane, Uprava za materijalne resurse, Služba za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša, od 27. siječnja 2012. (str. 11. spisa) iz kojeg također proizlazi da se sporne nekretnine nalaze u obuhvatu vojnog skladišta „S.“ te da su na dan stupanja na snagu Uredbe bile na upravljanju i raspolaganju JNA (Jugoslavenske narodne armije), odnosno SSNO (Savezni sekretarijat za narodnu obranu). Ministarstvo obrane u svojim evidencijama kao nekretnine koje se nalaze na vojnim lokacijama ima i skladište Senjak u Puli, ukupne površine 62.204 m2.

 

Zato i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o tome da je JNA imala pravo upravljanja i raspolaganja nad nekretninama koje čine vojni kompleks – skladište S., do njegova napuštanja 1991. te da je imala i posjed tih nekretnina koje su se u službenim vojnim evidencijama vodile kao imovina JNA. Cijeli taj kompleks tretirao se kao vojna imovina i nije bio ucrtan u katastru.

 

Odredbom čl. 129. ZV-a, propisano je da onaj tko je stekao pravo vlasništva temeljem zakona, stječe to pravo u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki, a stjecanjem prava vlasništva na takav način prestaju stvarna prava koju su do tada postojala na odnosnoj stvari.

 

 

Odluci o parničnim troškovima tuženik nije određeno prigovorio, a prvostupanjski sud je i tu odluku pravilno i detaljno obrazložio.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 28. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović