- 1 -              Rev 2913/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2913/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u S., protiv tuženika J. D. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u S. i punomoćnik A. Č., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3893/16-2 od 2. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-521/14 od 25. veljače 2016., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 280.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u stavku II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 158.125,00 kuna.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže revizijskom sudu prihvatiti reviziju, pobijane nižestupanjske presude ukinuti u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije odnosno odbaci kao nedopuštena.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno navodima revizije nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama pa nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati čime nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 11. ZPP na koju revident ukazuje.

 

8. Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 7. i 8. ZPP.

 

8.1. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Kako je dakle, prema odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, to je u konkretnom slučaju teret dokazivanja osnovanosti zahtjeva na tužitelju koji je trebao priložiti dokaze kojima potkrjepljuje takvu svoju tvrdnju. Kako je prvostupanjski sud ocijenio da ne postoji ni jedan materijalnopravni dokaz koji bi potkrijepio navode tužitelja, a saslušanjem svjedoka koje je predlagao su u poslovnom odnosu sa strankama to je i prema shvaćanju ovog suda pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da se izvođenje takvih dokaza ukazuje suvišnim pa takvim postupanjem nižestupanjskih sudova nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

9. Nije također učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP na koju se sadržajno ukazuje u reviziji. U odnosu na navedene prigovore potrebno je prije svega naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza u pravilu pridržano za prvostupanjski sud koji prema svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, pa postupanje prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije cijenio sukladno shvaćanju tuženika, nižestupanjski sudovi nisu počinili navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se revizijom ukazuje.

 

10. Slijedom navedenog, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju se revizijom ukazuje.

 

11. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revizijski razlozi tužitelja kojima se osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu cijenjeni.

 

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 280.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, a sve na temelju raskida ugovora koji je imao s tuženikom na ime preuzimanja udjela u društvu D. g. d.o.o., a koji ugovor je suglasnošću stranka obnovljen na način da se tuženik obvezao tužitelju na ime navedene isplate predati u vlasništvo stanove u novogradnji u Z.

 

13. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da su stranke bile u poslovnom odnosu,

 

- da je taj poslovni odnos završio mnogobrojnim parničnim i kaznenim postupcima koji se vode između istih,

 

- da tuženik u vrijeme predmetne isplate, odnosno u vrijeme kada je navodno sklopljen ugovor o preuzimanju poslovnih udjela nije bio upisan kao osnivač/član društva, već je to bio Ž. D. dok osoba ovlaštena za zastupanje društva je bio D. B., a tuženik je kao jedini osnivač predmetnog društva upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu rješenjem tog suda poslovni broj Tt-08/13995-2 od 12. studenog 2008. (dakle više od godinu dana od izvršene uplate),

 

- da je D. B. tužitelju 25. veljače 2008. kao direktor D. g. d.o.o. izdao potvrdu u kojoj potvrdi nije naveden utuženi iznos (list 27 spisa),

 

- da je u priznanici o isplati (list 4/2 spisa) navedeno da je sastavljena 13. kolovoza 2007. i da se njome potvrđuje isplata ukupne ugovorene kupoprodajne cijene nekretnine prema ugovoru i aneksu ugovora između Š. M. (kao prodavatelja) N. U. (kao kupca) te da je kupac prodavatelju platio iznos 350.000,00 EUR na ime kupoprodaje nekretnine,

 

- da je prodavatelj od tog iznosa isplatio J. D. iznos od 260.000,00 EUR na ime podmirivanja svih međusobnih dugovanja prodavatelja i J. D. koja su bila povod zabilježbe na nekretnini na temelju tužbe broj P-396/07, da je primivši iznos od 260.000,00 EUR J. D. da se smatra namirenim za svoja potraživanja prema predmetnoj nekretnini,

 

- da ispod teksta stoje potpisi J. D., Š. M. i N. U., a nakon kojih je rukom nadopisano: "niže potpisani suglasno ističu da je J. D. preuzeo iznos od 280.000,00 EUR" ispod kojeg teksta je ponovno potpis N. U. i J. D., a kao svjedoci sklapanja predmetne priznanice navedeni su D. M., I. B. i I. Ć., da je uvidom u spis P-396/07 utvrđeno da je postupak pokrenut po tužbi J. D. (ovdje tuženika) protiv tuženika D. P. i Š. M. 22. veljače 2007. radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini u S., označena kao čest.zgr. 3883 i čest.zem. 623/1 upisane u zk.ul. 6897 k.o. S., a na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog s D. P., te nadalje uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno brisanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini s imena Š. M., a koje vlasništvo isti je upisao na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog s D. P. dana 9. ožujka 2005., da se u tužbi navodi kako je J. D. s D. P. sklopio ugovor na ime kojeg mu je isplatio iznos od 187.000,00 EUR, ali ugovor nije ovjeren tako da nije ni predan na uknjižbu, naknadno D. P. da je sklopio i ovjerio ugovor sa Š. M., koji je zajedno sa sinom D. M. kupoprodajnu cijenu trebao isplatiti J. D., a što isti nisu učinili,

 

- da je u spisu 16. kolovoza 2007. zaprimljena izjava tužitelja o povlačenju tužbe potpisana od strane J. D., a ovjerena kod javnog bilježnika M. P. pod poslovnim brojem OV-8975/07 16. kolovoza 2007., nakon čega je doneseno rješenje o povlačenju tužbe 18. rujna 2007. koje je postalo pravomoćno budući da se na isto stranke nisu žalile,

 

- da je uvidom u zaprimljeno rješenje prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Z-3243/07 12. travnja 2007. dopuštena zabilježba spora na predmetnim nekretninama, dok je po prijedlogu J. D. 19. rujna 2007. doneseno rješenje pod poslovnim brojem Z-10729/07 kojim se dozvoljava brisanje prethodno navedene zabilježbe spora.

 

14. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije dokazao da je tuženik utuženi iznos primio radi prijenosa svog poslovnog udjela na tužitelja, niti da je s tuženikom imao ugovor o preuzimanju poslovnih udjela u firmi D. g. d.o.o. odnosno da nije dokazao da bi s istim naknadno postigao sporazum o preuzimanju vlasništva nad stanovima u Z. Nadalje, pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da materijalni dokazi priloženi u spisu i okolnost cjelokupnog slučaja vezano za izdavanje priznanice ne upućuju na zaključak da bi tuženik utuženi iznos primio radi prijenosa svog poslovnog udjela na tužitelja, već upućuju na to da je navedeni iznos primio kako bi povukao tužbu i zabilježbe spora na predmetnoj nekretnini, a što je i navedeno na predmetnoj priznanici, odnosno da tužitelj nije dokazao da su predmetni ugovorni odnos obnovili na način da se tuženik obvezao tužitelju na ime uloženih (280.000,00 EUR) predati u vlasništvo stanove u Z., slijedom čega odbijaju tužbeni zahtjev.

 

16. Prema odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/5, 41/08 – dalje: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

 

16.1. Prema odredbi čl. 249. ZOO propisano je da volja za sklapanje ugovora može biti izjavljena riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave, a također i pomoću različitih komunikacijskih sredstava te ista mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

 

17. Odredbom čl. 368. st. 2. ZOO propisano je da u slučaju raskida ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, dok je stavkom 5. istog članka propisano da strana koja vraća dužna platiti kamate od dana kada je isplatu primila.

 

18. Prema odredbi čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 1111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 145/08, 137/09, 111/12, 125/12, 68/13, 110/15 – dalje: ZTD), propisano je da je za prijenos poslovnog udjela potreban ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik, a takav ugovor potreban je za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udjel.

 

19. Prema tome, imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i sadržaj odredbi čl. 249. i 368. st. 2. ZOO te čl. 412. st. 3. ZTD pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev jer tijekom postupka tužitelj nije dokazao činjenične navode u tužbi, a teret dokaza je upravo bio na tužitelju.

 

20. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja i riješiti kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 28. rujna 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.