- 1 -              Rev 1766/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1766/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB ..., iz Z., i D. M., OIB ..., iz Z., koje zastupa punomoćnik F. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Zadra, OIB ..., iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2504/15-2 od 28. ožujka 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-113/15 od 13. srpnja 2015., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva tužitelja na kčbr.3789/2 k.o. C., svakog u 9/20 dijela, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev prihvaćen po prvostupanjskom sudu je odbijen.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlažu da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Drugostupanjska presuda sadržajno donesena je na temelju odredbe 373.a st.1. ZPP, a ne kako se u presudi navodi na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP. Stoga je protiv presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP te je revizija kao takva i razmatrana.

 

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva dosjelošću.

 

8. Pošavši od utvrđenja

 

- da iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-90/79 proizlazi da je Š. J. K. djed tužitelja u trenutku smrti posjedovao utuženu nekretninu, a koja je tim rješenjem pripala njegovim sunasljednicima među kojima i ocu ovdje tužitelja sada pok. A. K.;

 

- da iz agrarne odluke oznake A-292/47 proizlazi da je Š. J. K. djed ovdje tužitelja spornu nekretninu stekao izvorno kao obrađivač stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnog odnosa feudalnog karaktera iz 1946. godine;

 

- da svjedok L. K. u bitnom iskazuje da je spornu nekretninu oduvijek, a što je njemu poznato još iz 50-tih godina prošlog stoljeća obrađivao djed tužitelja, a kasnije i otac tužitelja A. Z. T. i to u površini od 800 m2, a iz priče njegovih predaka mu je poznato da su se nekretnine na ovom području obrađivale kao agrarne, te da su njihovi prednici veleposjednicima davali dohodak;

 

- da svjedokinja I. Č. u bitnom iskazuje da o nekretnini neposredno zna od 1971. godine, a po čuvanju iz priče sa prednikom ovdje tužitelja da zna da su prednici tužitelja bili kmetovi, obrađivali zemlju i davali dohodak veleposjednicima, te je potvrdila postojanje dogovora o diobi između tužitelja i brata M.;

 

- da svjedok I. D. u bitnom iskazuje da je njegova majka bila iz obitelji K., te je i ona imala zemlju u neposrednoj blizini, a po čuvenju zna da su njihovi preci obrađivali zemlju kao težaci i davali dohodak veleposjednicima do II. Svjetskog rata, osobno je viđao oca tužitelja da obrađuje tu zemlju, a  stric ovdje tužitelja mu je pričao da su se podijelili, te je ocu tužitelja pripala ovdje sporna nekretnina, a bratu M. preko potoka;

 

- da iz izjava nasljednika pok. M. K., te majke tužitelja proizlazi da je dioba između nasljednika pok. Š. J. K. realizirana;

 

- da iz povijesti zemljišno-knjižnog upisa utužene nekretnine proizlazi da je na istoj bilo upisano kmetsko pravo u korist M. K. pok. Š., a iza njega, na temelju dosudnice iz 1914. godine kmetsko pravo je upisano na K. K., prednika ovdje tužitelja (kako se zvao otac, odnosno pradjed ovdje tužitelja), a koja je čestica u z.k. knjizi označena kao oranica druge klase (R.), pa prvostupanjski sud prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka kao istinite, a koji su sukladni sadržaju agrarne odluke utvrđuje da je spornu nekretninu u razdoblju do II. Svjetskog rata obrađivao i davao za to dohodak djed ovdje tužitelja Š. J. K., a čime je isti izvorno, temeljem Zakona stekao pravo vlasništva na ovoj nekretnini stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnog odnosa feudalnog karaktera iz 1946. godine, da su Š. J. K. temeljem rješenja o nasljeđivanju O-90/79 naslijedili sinovi i unuci, a otac tužitelja nasljeđivanjem svoga oca i diobom prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, a njega naslijedili tužitelji, prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji dokazali pravo vlasništva djeda tužitelja Š. J. K. na spornoj nekretnini, koji da je to pravo vlasništva stekao izvorno na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera iz 1946., i neprekinuti pravni slijed prijenosa tog prava na tužitelje.

 

9. Pritom prvostupanjski sud smatra neodlučnom činjenicu da je u postupku obnove zemljišne knjige iz 1986., budući da prednici tužitelja nisu odgovarajućom agrarnom odlukom dokazali da je upravio sporna nekretnina bila predmet kmetskog odnosa, ova nekretnina uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Z.

 

10. Drugostupanjski sud, međutim, smatra odlučnom okolnost vođenja postupka osnivanja zemljišne knjige za k.o. C. i donošenje rješenja u tom postupku.

 

11. Cijeneći sadržaj zapisnika od 8. rujna 1986. (list 49 do 51 spisa) iz kojeg proizlazi da su u tom postupku dostavljanjem odluke Gradske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Zadru broj A-292/47 od 17. siječnja 1948. prednici tužitelja dokazali svoje pravo na površini od 1700 m2 (od ukupne površine od 2861 m2 koja je bila predmet njihova zahtjeva); da nisu dokazali da bi i sporna kčbr. 3789/2 s 888 m2 bila obuhvaćena kmetskim pravom; da su upućeni u roku od 30 dana dostaviti dopunsko rješenje agrarne odluke boj A-2992/47, a u protivnom da će se izvršiti upis društvenog vlasništva u korist Općine Z. na čest. zem. 3611/3, 3710/3, 3789/2 i 3790/3; da je nakon pasivnosti prednika tužitelja po provedenom postupku obnove zemljišne knjige izvršena uknjižba prava društvenog vlasništva u korist Općine Z., drugostupanjski sud zaključuje da je navedenom uknjižbom, ako je i postojalo, prestalo izvanknjižno pravo vlasništva tužitelja i njihovih prednika, a iz stanja spisa da ne proizlazi postojanje činjenica na temelju kojih bi, nakon izvršene uknjižbe u korist Općine Z., tužitelji i njihovi prednici stekli pravo vlasništva.

 

12. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

13. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

14. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelji temelje na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da su razlozi drugostupanjske presude nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava. Pritom tužitelji konkretno ne navode u čemu bi se te proturječnosti sastojale.

 

15. Stoga ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

 

16. Pretežnim revizijskim navodima tužitelji osporavaju pravilnost ocjene izvedenih dokaza, dakle, iznose tvrdnju o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP počinjene po drugostupanjskom sudu. Tvrdnja o pogrešnoj ocjeni izvedenih dokaza u bitnom se svodi na pogrešnu ocjenu sadržaja zapisnika od 8. rujna 1986.

 

17. Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji  ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je  bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (čl. 354. st. 1. ZPP).

 

18. Nije osnovana tvrdnja revidenta o pogrešnoj primjeni čl. 8. ZPP vezano na sadržaj zapisnika od 8. rujna 1986. Navedena tvrdnja nije ni odlučna, zbog čega pogrešna primjena navedene odredbe ne bi bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, niti bi mogla dovesti do počinjenja bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

19. Naime, u situaciji kad je na temelju rješenja Komisije za obnovu zemljišne knjige k.o. C. izvršena u zemljišnim knjigama uknjižba društvenog vlasništva s pravom korištenja Općine Z., pri čemu nije ni došlo do brisanja uknjižbe prava vlasništva tužiteljevih prednika jer nisu bili knjižni vlasnici, učinci izvršene uknjižbe nastupaju samom uknjižbom, a svakako protekom roka iz pravnog pravila paragrafa 47. bivšeg Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga, koji je u primjeni pozivom na Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91), s obzirom na vrijeme vođenja postupka osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. C. Stoga, s obzirom na već izvršenu uknjižbu ocjena sadržaja zapisnika od 8. rujna 1986. (koji je prethodio izvršenoj uknjižbi) ne može biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

 

20. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

21. Odredbom paragrafa 38. st. 1. bivšeg Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga, koji se primjenjuje kao pravno pravilo, propisano je da će se uvođenje postupka za ispravljanje i dan, od kojeg će se osnutkom zemljišne knjige postupati kao s novom zemljišnom knjigom, objaviti proglasom (prvi proglas). Proglas mora sadržavati poziv da se podnesu prijave navedene u paragrafu 40., sud kojem treba podnijeti prijavu, i rok za podnošenje koji ne može biti kraći od šest mjeseci niti dulji od godine dana, te posljedice propuštanja roka - gubitak prava na ostvarivanje zahtjeva, koji se moraju prijaviti, prema trećim osobama, koje stječu knjižna prava u dobroj vjeri na osnovu upisa u novoj zemljišnoj knjizi, ukoliko ovi upisi nisu osporavani (paragraf 38. st. 2.). Prema odredbi paragrafa 40. st. 1.a) bivšeg Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga (dalje: bivši Zakon) propisano je da će se na podnošenje prijava proglasom pozvati sve osobe koje, na osnovi prava, stečenog prije otvaranja nove zemljišne knjige traže kakvu promjenu upisa u zemljišnoj knjizi, koja se odnosi na vlasničke ili posjedovne odnose. Ako pri prvoj raspravi ne dođe između učesnika do sporazuma, oni koji traže promjenu kojeg upisa, uputit će se na parnicu i odredit će im se radi podnošenja tužbe primjeren rok (pravno pravilo iz paragrafa 42. st.1. bivšeg Zakona). Upis izvršen na osnovi sporazuma učesnika djeluje kao zemljišnoknjižni upis (pravno pravilo iz paragrafa 44. st. 1. bivšeg Zakona); isti taj učinak imaju upisi koji u vrijeme otvaranja nove zemljišne knjige već postoje, ako u proglasnom roku nije prijavljen kakav zahtjev, koji je s tim upisom u proturječnosti, ili ako je rok za pobijanje upisa putem parnice propušten ili podignuta tužba pravomoćno odbačena (pravno pravilo iz paragrafa 44. st. 2. bivšeg Zakona).

 

22. Dakle, protekom roka za podnošenje pravnog lijeka, konkretno, tužbe u smislu paragrafa 42. st. 1. u vezi paragrafa 40. st.1. a) Bivšeg zakona, upis nastao obnovom zemljišne knjige stekao je značenje i snagu zemljišnoknjižnog upisa po Zakonu o zemljišnim knjigama.

 

23. Neosnovano tužitelji smatraju da izvršeni upis u odnosu na njih ne proizvodi učinke jer oni nisu bilu uredno upućeni na parnicu radi ostvarenja svoga prava.

 

24. Prema pravnom pravilu paragrafa 135. bivšeg Zakona o zemljišnim knjigama koji se kao pravno pravilo primjenjuje na temelju na Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91), činjenica da se dostava nije uredno ili nije nikako izvršila, ne daje pravo osporavati valjanost upisa.

 

25. Na utvrđeno činjenično stanje o izvršenoj uknjižbi društvenog vlasništva s pravom korištenja Općine Z. na temelju pravomoćnog rješenja donesenog u postupku obnove zemljišne knjige k.o. C. prema odredbama bivšeg Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga i nepostojanju činjenica koje bi nakon izvršene uknjižbe utjecale na promjenu vlasništva, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

 

26. Rješenje o nasljeđivanju veže samo stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku i, suprotno tvrdnji revidenata, ne proizvodi u pogledu vlasničkih prava učinke na treće osobe.

 

27. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

28. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 28. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.