Baza je ažurirana 09.02.2026. zaključno sa NN 129/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 4141/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4141/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. S., OIB ..., iz V., L. G., OIB ..., iz S.1, i N. J., OIB ..., iz S.2, svi zastupani po punomoćniku M. A., odvjetniku u V., protiv tuženika V. M. iz S.1, kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S.1, M. M. i P. M., nepoznatog prebivališta u SAD-u, koje zastupa privremeni zastupnik V. D., odvjetnik u S.1, G. K. iz D., kojeg zastupa punomoćnik B. D., odvjetnik u S.1 i E. F. iz S.1, koju zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S.1, te A. F., nepoznatog prebivališta u I., koju zastupa privremeni zastupnik V. D., odvjetnik u S.1, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika V. M., M. M., P. M. i E. F. i prijedlogu tuženika G. K. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj -330/2020-2 od 11. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4390/19 od 29. studenoga 2019., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Prijedlozi tuženika V. M., M. M., P. M. i E. F. i A. F., te prijedlog tuženika G. K. za dopuštenje revizije se odbacuju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženici V. M., M. M., P. M., E. F. i A. F., kao i tuženik G. K. podnijeli su zasebne prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj -330/2020-2 od 11. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4390/19 od 29. studenoga 2019.

 

2. Odgovor na navedene prijedloge tuženika nije podnesen.

 

3. Prijedlozi su nedopušteni.

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu tuženika V. M., M. M., P. M., E. F. i A. F. za dopuštenje revizije postavljena slijedeća pravna pitanja:

 

              1. Može li sud u odnosu na istu nekretninu u jednom sudskom predmetu utvrditi da je nekretnina nacionalizirana i postala društveno vlasništvo, odnosno danas vlasništvo Republike Hrvatske, da je dio predmetne nekretnine mogao biti predmet kupoprodajnog ugovora između fizičkih osoba te da je danas u vlasništvu fizičke osobe, a ne Republike Hrvatske, a u drugom sudskom predmetu u odnosu na istu nekretninu utvrditi da je riječ o privatnom vlasništvu te da je dio predmetne nekretnine mogao biti predmet kupoprodajnog ugovora?

 

              2. Je li dopušteno prihvatiti tužbeni zahtjev osoba koje svoje pravo vlasništva ostvaruju tužbom protiv osoba upisanih u zemljišne knjige, a koje osobe su to pravo stekle u dobroj vjeri i zaštiti povjerenja u zemljišnoj knjizi?“

 

5. Kao razlog važnosti navedenih pitanja navode presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2087/2019 od 25. svibnja 2020., tvrdeći da je u tom postupku po tužbi grada V. radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini donesena presuda u kojoj izneseno pravno shvaćanje da tužbeni zahtjev grada V. nije osnovan iz razloga što pravo vlasništva ne pripada tužitelju gradu V. već Republici Hrvatskoj, a sve iz razloga što je predmetna nekretnina nacionalizirana i postala društveno vlasništvo, a da je u pobijanoj presudi pravo vlasništva priznato tužiteljima smatrajući da je njihova pravna prednica predmetnu nekretninu osnovano prodala tužiteljima.

 

6. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika G. K. postavljena su slijedeća pravna pitanja:

 

              1. Može li se u svezi primjene odredbi članka 122. stavak 3. ZV nedostatak dobre volje može predbaciti nekome (ovdje tuženiku ad. 37 G. K.) samo iz razloga što nije istražio izvanknjižno stanje?

 

              2. Može li se u svezi primjene odredbi članka 123.,124. i 127. stavak 2. ZV-a, vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda nije bilo upisano?“

 

7. Kao razlog važnosti navedenih pitanja navodi presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2087/2019 od 25. svibnja 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj -491/2021 od 3. svibnja 2021., tvrdeći da se u tom postupku radi o potpuno istoj nekretnini, te da je u tim presudama utvrđeno da se radi o nekretnini koja je u vlasništvu Republike Hrvatske i da je ista bila nacionalizirana.

 

8.1. Za postavljena pitanja tuženici, V. M., M. M., P. M., E. F. i A. F., a za koje smatraju da su važna, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a se nisu pozvali niti na jednu odluku drugostupanjskog suda niti revizijskog suda, koji bi navedenim pitanjima dali razloge važnosti, već u podnesenom prijedlogu osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava, odnosno zakonitost postupanja nižestupanjskih sudova, a prvostupanjska odluka nije razlog važnosti već samo odluka drugostupanjskog suda ili revizijskog suda.

 

8.2. Osim toga, u navedenoj prvostupanjskoj odluci nije izneseno pravno shvaćanje koje bi dalo odgovor na postavljena pitanja tih tuženika. Pri tome se, vezano za prijedlog tuženice A. F. ističe, da ona nema ni pravni interes za podnošenje prijedloga protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj -330/2020-2 od 11. svibnja 2020., iz razloga što se ona ne odnosi na nju već se na nju odnosi rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj -330/2020-2 od 11. svibnja 2020., a u odnosu na koje rješenje prijedlog nije podnesen niti se postavljena pitanja odnose na razloge iz kojih je doneseno navedeno drugostupanjsko rješenje.

 

9. Slijedom navedenog, vezano za reviziju tih tuženika ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

 

10.1. Za postavljena pitanja tuženik G. K. iznio je razlog važnosti, pozivom na citiranu presudu Županijskog suda u Puli. Međutim, u navedenom postupku tužitelj je Grad V., koji je tvrdio da je temeljem zakona stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a odbijen je s tim zahtjevom uz obrazloženje da je predmetna nekretnina postala društveno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada građevinskog zemljišta („Službeni list“ FNRJ broj 52/58), da se predmetna nekretnina nalazi unutar granica građevinskog područja, da nije bila predmetom postupka pred nadležnim tijelom radi povrat imovine, odnosno naknade za imovinu koja je oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine jer nitko nije podnio zahtjev za povratom te nekretnine, odnosno za naknadom za predmetnu nekretninu, da nije bilo upisano pravo upravljanja korištenja ni raspolaganja u korist Grada V. ili njegovih pravnih prednika, zbog čega nije došlo do primjene odredbi čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP) već da je primjenom čl. 362. st. 3. ZVDSP-a u svezi sa čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine predmetna nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske, slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev Grada V.

 

10.2. U ovom u predmetu prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što je utvrđeno da je predmetna nekretnina bila upisana kao vlasništvo A. M., pravne prednice sadašnjih tuženika, da je A. M. navedenu nekretninu prodala predniku tužitelja J. S. 5. prosinca 1974., na koji ugovor je kupac platio porez za promet nekretnina, te da je potom prednik tužitelja J. S. izveo određene radove radi uređenja postojećeg stambenog prostora i njegovog dovođenja u funkcionalno stanje, te su nižestupanjski sudovi zaključili da tuženici neosnovano polažu pravo vlasništva na predmetnu nekretninu, pri čemu prigovor kupca-tuženika G. K., koji se pozivao na postupanje s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige prije sklapanja kupoprodajnog ugovora, 6. travnja 2006. sa A. S., (nasljednicom iza pokojne M. K.) ocjenjuju neosnovanim, s obzirom na nemogućnost uvođenja u suposjed, predaju ključeva stana i dr., te iz tih razloga odbijaju prigovore tuženika, a prihvaćaju tužbeni zahtjev tužitelja.

 

11. Prema navedenom ne radi se o identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, kako tvrde tuženici, a osim toga postavljena pitanja polaze i od pogrešne pretpostavke da je tuženik G. K. pri kupnji postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, i u navedenoj drugostupanjskoj odluci nije izneseno pravno shvaćanje koje bi dalo odgovor na postavljena pitanja tog tuženika, zbog čega navedena odluka Županijskog suda u Puli ne daje značenje važnosti postavljenim pitanjima.

 

12. Stoga, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 28. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu