1                            Broj: Ppž-10021/2021

Broj: Ppž-10021/2021

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T.J., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci, podnijete protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: 54. Pp J-1123/2019-26 od 7. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2021.,

      p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci i pobijana presuda potvrđuje.

Obrazloženje             

1. Pobijanom presudom okrivljeni T.J. je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, dok su troškovi prekršajnog postupka pali na teret proračunskih sredstava, s obrazloženjem da iz iz provedenih dokaza nije nesporno utvrđeno da bi okrivljenici počinili prekršaj pa je trebalo primjenom načela in dubio pro reo okrivljenike osloboditi od optužbe.

2. Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava osječko-baranjska, Policijska postaja Đakovo, pravodobno je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da okrivljenici u iznesenim obrana ne poriču odlučne činjenice i da okrivljeni I.B. navodi da je roditeljima vikao da su ubojice te da se posvađao sa ocem dok okrivljeni M.B. u obrani suglasno navodi da se prepirao sa sinom Ivanom i da se radilo o obiteljskoj svađi i međusobnim uvredama, dok je B.B. prihvatila blagodat nesvjedočenja koja je zvala policiju pa se očito nije radilo o „običnoj obiteljskoj svađi“ i koja je morala smirivati supruga i sina da ne dođe do drugih neželjenih posljedica.

Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da ne postoje povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i da je pobijana odluka na zakonu osnovana.

4. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku proveo glavnu raspravu dana 16. lipnja 2021. godine na kojoj je ispitao okrivljenog I.B. te okrivljenog M.B. koji su poricali krivnju u odnosu na prekršaj, dok je svjedokinja B.B., majka okrivljenog I.B. kao i supruga okrivljenog M.B. nakon što je pravilno i zakonito upozorena na blagodat neosvjedočenja, prihvatila navedeno pravo i odbila svjedočiti, a nakon čega je prvostupanjski sud pročitao zapisnike iz prethodnog postupka te prekršajnu evidenciju o ranijoj kažnjavanosti okrivljenika te u nedostatku dokaza okrivljenike na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe. Iako okrivljeni I.B. u obrani ističe da je u inkriminirano vrijeme u afektu rekao da je roditeljima vikao da su ubojice jer očeva majka V. nije na vrijeme dobila infuziju i da se zbog stresa posvađao sa ocem, u dokaznom postupku nije bilo nesporno utvrđeno da je zbog navedenih riječi došlo do uznemirenosti ili povrede dostojanstva njegovih roditelja, niti je iz provedenih dokaza nesporno utvrđeno da bi okrivljeni M.B. u inkriminirano vrijeme u bilo kojem trenutku rukom udario sina okrivljenog I.B. budući da okrivljenici navedeno poriču, a što predstavljaju odlučne činjenice koje u postupku nisu nesporno utvrđene. Stoga je prvostupanjski sud u nedostatku relevantnih dokaza sukladno načelu „in dubio pro reo“ na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenike zakonito i pravilno oslobodio od optužbe i o svojoj odluci dao objektivne i valjane razloge, dok iz stanja spisa ne proizlazi da bi se u ponovljenom postupku mogli izvesti i neki drugi relevantni dokazi radi utvrđivanja odlučnih činjenica slijedom čega je pobijana odluka na zakonu osnovana i zbog čega je trebalo odbiti žalbu ovlaštenog tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 28. rujna 2021. godine

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenicima i ovlaštenom tužitelju.