Broj: Revr 355/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. K. iz I. G., zastupane po punomoćnicima M. M. i D. B., odvjetnicima u Odvjetničkom uredu M. & B. u Z., protiv tuženika Sveučilište u Z., Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Z., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-839/13-2 od 15. rujna 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3505/11-21 od 19. prosinca 2012., u sjednici održanoj 26. rujna 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nastalog u povodu sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 31.510,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose kako je pobliže naznačeno u izreci prvostupanjske presude, dok je pod točkom II. naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka  u iznosu od 8.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2012. do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naložena isplata iznosa od 31.510,96 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, te je potvrđena prvostupanjska odluka pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kn. Pod točkom II. drugostupanjske presude djelomično je preinačena prvostupanjska presuda odbijanjem dijela zahtjeva tužiteljice za isplatu  zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, te je odbijen i zahtjev tužiteljice za isplatu troška parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn. Pod točkom III. i IV. izreke odbijeni su zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu  troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 , 148/11, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) navodeći pravno pitanje za  koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava navode tužiteljice te predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu uz naknadu troškova sastava odgovora.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP prema kojoj  u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet ovog spora je isplata iznosa 31.510.96 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime mjesečnog dodatka na plaću u razdoblju od rujna 2008. do listopada 2012., koju tužiteljica potražuje od tuženika na ime obavljanja poslova radnog mjesta sa posebnim uvjetima u smislu odredbi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.

 

Pobijanom presudom kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda tužiteljici je dosuđen utuženi iznos na ime mjesečnih dodataka na bruto plaću u promatranom razdoblju sa zateznom kamatom, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći u kojem dijelu je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, pri čemu je izraženo pravno shvaćanje da porez na dohodak i prirez na dohodak, a koji uz neto plaću i doprinos čine dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s naplatom, zbog čega da se na te iznose (porez na dohodak i prirez na dohodak) zatezna kamata ne obračunava.

 

Revizijom tužiteljica postavlja sljedeće pravno pitanje:

 

"Pripadaju li tužiteljici od naplaćenog iznosa novčanog potraživanja i kamate na dosuđeni bruto iznos plaće pa tako i zatezne kamate na predujam poreza i prireza?"

 

Obrazlažući razloge važnosti tužiteljica navodi da o navedenom pitanju postoji različita praksa Županijskog suda u Zagrebu te se poziva na odluke pod poslovnim brojem Gžr-1694/11, Gžr-1914/14 i Gž R-1764/14.

 

Naime, suprotno shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci, Županijski sud u Zagrebu je u presudi poslovni broj Gžr-1694/11 od 24. veljače 2015., a čiji predmet spora je također bila isplata dodatka na plaću tužitelju, izrazio pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na čitav dosuđeni iznos bruto plaće.

 

Kako dakle na razini Županijskog suda u Zagrebu postoji neujednačeno pravno shvaćanje o tome pripada li tužitelju – osobi koja potražuje dodatak na bruto plaću i zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i na prirez poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći, to je, a polazeći od odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, valjalo ocijeniti da je ovako podnesena revizija dopuštena jer ista sadrži sve zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost, te je prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao  pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.

 

U davanju odgovora na postavljeno pitanje potrebno je poći od:

 

- odredbe čl. 83. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje: ZR) koji se primjenjuje na ovaj spor, a prema kojoj plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna primanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, te

 

- odredbe čl. 84. ZR-a prema kojoj se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, plaća i naknada plaće isplaćuje se u novcu, ako Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, za prethodni mjesec se isplaćuje najkasnije do 15.-og u mjesecu, a u smislu tog zakona plaća i naknada plaće su plaća i naknade plaće u bruto iznosu, kao

 

- odredbe čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04), a prema kojoj se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Prema tome, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljica ne može osnovano zahtijevati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji glasi: tužiteljici ne pripada pravo potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.

 

Slijedom navedenog, a kako je djelomičnim odbijanjem zahtjeva tužiteljice materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a (točka I. izreke).

 

Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju, jer je ocijenjeno u smislu odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP da ovaj trošak nije bio potreban u postupku izjavljivanja revizije (točka II. izreke).

 

Zagreb, 26. rujna 2017.