- 1 -

Broj:Ppž-9002/2021

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene G.C. koju brani odvjetnik D.M., zbog prekršaja iz članak 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08, 112/12), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, podnijete protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 30 Pp-67/2021-8 od 7. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2021.,

      p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljena G.C. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađa se od optužbe

da bi:

dana 5. prosinca 2020. godine u 13,00 sati, u mjestu xx, verbalno vrijeđala V.S., na diskriminirajući način govoreći joj: „Jadnice, srpska kurvo, dijete ti je kopile!“ i time je dovela u ponižavajući položaj uvrijedivši ju na nacionalnoj pripadnosti i time povrijedila njezino dostojanstvo, te je kod oštećene prouzročila osjećaj nelagode i osobne ugroženosti zbog čega je i zatražila intervenciju policije, dakle kao fizička osoba s ciljem prouzročena straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u etničkoj pripadnosti, povrijedila dostojanstvo druge osobe i time da bi počinio prekršaj iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica postala je bespredmetna.

III. Na temelju  odredbe  članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje             

1. Pobijanom presudom okrivljena G.C. je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) oslobođena od optužbe zbog prekršaja iz članak 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, dok su troškovi prekršajnog postupka pali na teret proračunskih sredstava, s obrazloženjem da iz provedenih dokaza i to obrane okrivljenice kao i iskaza svjedokinje V.S. i DVD snimke ne proizlazi da bi okrivljenica vrijeđala V.S. niti joj upućivala diskriminatorne uvrede na nacionalnoj razini te da iz izvješća policijskih službenika proizlazi da se protiv okrivljenice trebao podnijeti optužni prijedlog zbog prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) pa nije nesporno dokazano da je okrivljenica počinila prekršaj za koji je optužena.

2. Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica pravodobno je podnijela žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da pobijana odluka nije na zakonu osnovana i da je trebalo okrivljenicu proglasiti krivom kako bi se spriječilo daljnje uznemiravanje i ponižavanje oštećene te spriječila eventualna eskalacija sukoba s obzirom na učestala uznemiravanja i mnogobrojna postupanja policijskih službenika zbog okrivljenice u odnosu na oštećenicu.

Žalba nije osnovana.

3. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona odnosno djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude nije prekršaj.

4. Naime, iz stanja spisa proizlazi da se okrivljenoj G.C. optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, Broj: 511-19-36/05-5-5-1/2021 od 6. siječnja 2021. stavlja na teret da je dana 5. prosinca 2020. godine u 13,00 sati, u mjestu xx, verbalno vrijeđala V.S., na diskriminirajući način govoreći joj: „Jadnice, srpska kurvo, dijete ti je kopile!“ i time je dovela u ponižavajući položaj uvrijedivši ju na nacionalnoj pripadnosti i time povrijedila njezino dostojanstvo, te je kod oštećene prouzročila osjećaj nelagode i osobne ugroženosti zbog čega je i zatražila intervenciju policije, te na opisani način počinio prekršaj iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

5. Razmatrajući sadržajni dio činjeničnog opisa optužbe ovaj je sud zaključio iz objektivnog identiteta optužbe ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, budući da iz činjeničnog opisa podnesenog optužnog prijedloga, ne proizlazi izravna namjera okrivljenice da opisanim ponašanjem prema oštećenoj V.S. prouzroči strah odnosno stvori neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja zbog njezine različite nacionalne pripadnosti, a što predstavlja konstitutivno obilježje prekršaja jer se radi o prekršaju koji se može počiniti samo sa izravnom namjerom.

6. Naime, u odredbi članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije je propisano da tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna.

7. Dakle, iz zakonskog opisa proizlazi da se navedeni prekršaj može počiniti samo sa izravnom namjerom propisanom u članku 28. stavku 5. Prekršajnog zakona jer zakonsko obilježje sadržava pojam „s ciljem“ pa je stoga ovlašteni tužitelj u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja trebala izričito navesti da je okrivljena G.C. u nakani prouzročenja straha ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja oštećenoj V.S. na temelju razlike u etničkoj pripadnosti istoj izgovorila navedene riječi opisanog neprimjerenog sadržaja i time povrijedila njezino dostojanstvo.

8. U odredbi članka 25. stavku 1. Prekršajnog zakona je propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, dok je u stavku 2. navedeno da se iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru, a u konkretnom slučaju kažnjiva odredba članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije upravo propisuje izravnu namjeru kao konstitutivno obilježje predmetnog prekršaja. Stoga iako je temeljni oblik krivnje u prekršajnom pravu nehaj, prvostupanjski sud nije u konkretnom slučaju vodio računa da se prekršaj iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije može počiniti samo sa izravnom namjerom te da je ovlašteni tužitelj propustio navedeni konstitutivni element predmetnog prekršaja opisati u činjeničnom opisu kao i posljedice koje čine zakonsko obilježje, čime je povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 182. točki 1. Prekršajnog zakona preinačio u pravnoj osnovi prvostupanjsku presudu budući da djelo koje se okrivljenici stavlja na teret nije prekršaj jer činjenični opis prekršaja u podnesenom optužnom prijedlogu nije u konkretnom slučaju prekršaj s obzirom da se navedeni prekršaj prema zakonskom opisu može počiniti samo sa izravnom namjerom koja nije sadržana u podnesenom optužnom prijedlogu, pa je stoga trebalo na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenika osloboditi od optužbe jer je vezan objektivnim identitetom optužbe.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 28. rujna 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenici i ovlaštenom tužitelju.