- 1 -              Revd 4115/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4115/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. M. d.o.o. Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o., protiv tuženika D. T. d.o.o. M., B. i H., kojeg zastupa punomoćnica J. F., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-663/2020-3 od 4. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-195/2018 od 6. prosinca 2019., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-663/2020-3 od 4. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-195/2018 od 6. prosinca 2019.

 

2. U prijedlogu je postavio slijedeća pravna pitanja:

 

„Postoji li istovjetnost zahtjeva, te radi li se o preinaci tužbe iz članka 191. stavak 1. ZPP-a u situaciji kada umjesto zahtjeva za isplatu jednokratnog kunskog iznosa (576.905,58 kn) postoji sukcesivno i zahtjev za isplatu u valuti EUR, bez devizne klauzule?

 

Predstavlja li preinaku tužbe u smislu odredbe članka 191. ZPP-a postavljanje tužbenog zahtjeva za isplatu sukcesivno iznosa u valuti EUR umjesto ranije iskazanog zahtjeva za isplatu jednokratnog kunskog iznosa?

 

Je li za ocjenu trenutka nastupanja zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe ili dan podnošenja tužbe?“

 

3. Za navedena pitanja tvrdi da su važna u smislu čl. 385. st. 1. ZPP-a, za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a kao razloge važnosti tome pitanju navodi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-249/2009, Rev-21/2010, Rev-x-848/14, Rev-367/2006 i odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5362/04.

 

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja te su za postavljena pitanja određeno izloženi razlozi.

 

6.1. Međutim, odluke na koje se pozvao predlagatelj nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji niti su u njima iznesena pravna shvaćanja vezano za postavljena pitanja.

 

6.2. U odluci broj Rev-x 249/2009 od 30. lipnja 2009. predmet spora u revizijskom stadiju postupka prema konačno postavljenom zahtjevu je zahtjev za naknadu štete zbog izmakle koristi iz poslovne djelatnosti tužitelja (ugostiteljska djelatnost i djelatnost trgovine obućom) u razdoblju od 20 godina u ukupnom iznosu 2,736.500,00 kn sa zateznim kamatama, s tim da navedeni iznos nije utužen podnesenom tužbom nego naknadno.

 

6. 3. U odluci Rev-x 848/14-2 od 24. veljače 2015., prvopostavljeni tužbeni zahtjev (u tužbi od 4. srpnja 1995.) glasio je na utvrđuje da je tužitelj ortak i da se utvrđuju ništavima i bez ikakve pravne krijeposti sve odluke donesene u poslovima navedenog ortakluka nakon 12. svibnja 1995., kao i da su tuženici dužni omogućiti tužitelju ostvarivanje prava i obveza iz ugovora o ortakluku. Uz taj tužbeni zahtjev, tužitelj je na ročištu od 5. srpnja 2001. istaknuo i eventualni tužbeni zahtjev u kojem je po prvi put u parnici (za slučaj da sud nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan) zatražio da mu tadašnji tuženici solidarno isplate iznos od 25.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama. Naknadno je tužitelj u podnesku 25. travnja 2006. postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tuženici dužni priznati zasnivanje ortakluka i da je on nezakonito prestao na temelju jednostrane odluke-sporazuma o raskidu od 12. svibnja 1995. uz isplatu prije navedenog novčanog iznosa, te je izneseno shvaćanje prema kojem „je postavljanjem tužbenog zahtjeva na ročištu od 5. srpnja 2001. tužitelj po prvi put zatražio isplatu novčane tražbine od 25.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti i da je na taj način došlo do preinake tužbe (čl. 191. ZPP-a) jer je uz postojeći tužbeni zahtjev, neovisno što se radi o eventualnom tužbenom zahtjevu, istaknut i drugi zahtjev, koji je u tom dijelu činjenično i pravno izmijenio identitet spora (tako i u Rev-21/2010), zbog čega je „pogrešno shvaćanje drugostupanjskog suda da je tužitelj podneskom od 1. listopada 2012. samo uredio tužbu jer je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od 4. srpnja 1995., za razliku od zahtjeva za vraćanjem ortačkog uloga u iznosu od 25.000,00 DEM (12.755,10 EUR) u kunskoj protuvrijednosti, tužitelj zatražio da mu tuženici omoguće ostvarivanje prava i obveza iz ugovora o ortakluku, dakle, uopće nije bilo riječi o posljedicama raskida ugovora i obvezi vraćanja onog što je uloženo u ortakluk. Naprotiv, prvopostavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je činjenično inzistirao na postojanju ortakluka i posljedicama (pravima i obvezama) koje za njega kao ortaka proizlaze iz tog pravnog odnosa“.

 

6.4.1. U odluci Rev-21/2010 od 17. siječnja 2012., podnesenom tužbom tužitelj je zatražio isplatu utuženog iznosa po osnovi zajma, time da je tijekom postupka na ročištu 10. ožujka 2008. (nakon iskaza stranaka koje su navele da se radi o poslovnom odnosu - nabavka stoke za mesnicu tuženika, okončanom još 1999.), naveo da „pravni osnov ove tužbe nije zajam, nego neosnovano obogaćenje“.

 

6.4.2. U svezi s navedenim zahtjevima ovaj sud je iznio pravno shvaćanje prema kojem „Promjena činjenične osnove dovodi do promjene identiteta spora kod tzv. generički određenih zahtjeva kao što su novčani zahtjevi. Naime, iz samog generički određenog tužbenog zahtjeva nije moguće utvrditi radi ostvarenja koje je od više eventualno dugovanih novčanih obveza istaknut - to je moguće saznati samo iz činjenične osnove na kojoj je utemeljen, kojom je individualiziran ... U situaciji, kada se izvorno određeni novčani iznos traži iz činjenično supstanciranog odnosa zajma, a nakon toga se traži iz drugog činjenično bitno različitog supstanciranog odnosa prodaje, identitet spora je takvom promjenom činjenične osnove kvalitativno izmijenjen, a tužba preinačena premda je tužbeni zahtjev nominalno ostao isti. Dakle, suprotno stajalištu nižestupanjskih sudova, u konkretnom slučaju je riječ o objektivnoj preinaci tužbe (čl. 191. st. 1. ZOO)“.

 

6.5. U odluci Rev-367/2006 od 14. kolovoza 2006. izneseno je pravno shvaćanje da prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a, a prema kojoj preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, „da bi se radilo o preinaci tužbe nije bitna činjenična osnova tužbe, već prema navedenom tekstu zakona bitna je samo promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, pa kad je tužitelj izmijenio tužbeni zahtjev tako da umjesto utvrđenja ništavosti ugovora, traži poništenje ugovora, nije riječ o promjeni pravne osnove tužbenog zahtjeva, već je tužitelj time promijenio istovjetnost zahtjeva, čime je tužba preinačena“.

 

6.6. U odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5362/04. od 4. srpnja 2006. sporno potraživanje tužitelj je zatražio s osnove neisplaćenih kamata, a naknadno je „specificirao svoj tužbeni zahtjev“ na način da potraživao utuženi iznos s osnove tečajne razlike, tj. neisplaćenog dijela glavnice koji je preostao preostalu nakon djelomičnog plaćanja.

 

7. Prema navedenom, odluke na koje se pozvao tuženik nisu donesene u istoj činjeničnoj pravnoj situaciji milicije u tim odlukama izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno pravnom shvaćanju iznesenom u pobijanoj odluci.

 

8. Kako postavljena pitanja, koje je tuženik postavio ne udovoljavaju pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 28. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.