- 1 -              Rev 1774/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1774/2016-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice K. Z. iz J., OIB: ..., II-tužiteljice Z. Š. J. iz P., OIB: ... i III-tužiteljice Š. Š. iz P., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici M. B. i V. B., odvjetnici u O., protiv tuženika J. Š. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u O., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-202/16-2 od 25. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-845/14-16 od 2. prosinca 2015., ispravljene rješenjem istog suda br. P-845/14-17 od 3. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2021., 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana. 

 

Obrazloženje

 

1.1.              Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I/ Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sačinjen u formi javnobilježničkog akta od strane javnog bilježnika L. P. iz O., dana 25. srpnja 2000. godine, pod brojem OU-657/2000, kojim Ugovorom je pok. A. Š. ostavio svu svoju imovinu pa i nekretninu upisanu u zk. ul. 2334 k.o. J., kčbr. 1618/9, kuća, dvorište i oranica u ... u površini od 992 m2, tuženiku J. Š., OIB ..., ništav u dijelu koji se odnosi na ½ dijela nekretnine pok. M. Š., jer je njen pok. suprug A. Š. raspolagao bez suglasnosti pok. M. Š. sa zajedničkom imovinom.

 

II/ Nalaže se brisanje zk. stanja na nekretnini upisanoj u zk. ul. 2334 k.o. J., kčbr. 1618/9, kuća, dvorište i oranica u ... u površini od 992 m2, nastalog na osnovu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 25. srpnja 2000. godine broj OU-657/00, u ½ dijela nekretnine i uspostava zk. stanja na toj ½ dijela kako je bilo prije provedbe navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

 

III/ Nalaže se tuženiku J. Š. iz V., OIB ..., da I-tužiteljici K. Z. iz J., OIB ..., II-tužiteljici Z. Š. J. iz P., OIB ... i III-tužiteljici Š. Š. iz P., OIB ..., nadoknadi nastale parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 2. prosinca 2015. godine, pa do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvežane za 3%-tna poena, sve u roku 15 dana.

 

IV/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka tužiteljice se odbijaju.“

 

1.2.              Ujedno je rješenjem o ispravku odlučeno:

 

„I/ Ispravlja se presuda ovoga suda br. 10 P-845/2014-16 od 2. prosinca 2015. godine pod točkom III/ izreke presude, tako da umjesto pogrešno navedenog „III/ Nalaže se tuženiku J. Š. iz V., OIB ..., da I-tužiteljici K. Z. iz J., OIB ..., II-tužiteljici Z. Š. J. iz P., OIB ... i III-tužiteljici Š. Š. iz P., OIB ..., nadoknadi nastale parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 2. prosinca 2015. godine, pa do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3%-tna poena, sve u roku 15 dana.“ treba ispravno pisati „III/ Nalaže se tuženiku J. Š. iz V., OIB ..., da I-tužiteljici K. Z. iz J., OIB ..., II-tužiteljici Z. Š. J. iz P., OIB ... i III-tužiteljici Š. Š. iz P., OIB ..., nadoknadi nastale parnične troškove u iznosu od 17.500,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 2. prosinca 2015. godine, pa do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3%-tna poena, sve u roku 15 dana.“

 

II. U preostalom dijelu presuda ovoga suda br. 10 P-845/2014-16 od 2. prosinca 2015. godine ostaje neizmijenjena.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda, ispravljena rješenjem istoga suda. 

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te tuženiku dosude troškovi postupka.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno. 

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a st. 1. ZPP). 

 

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljica, kao nasljednica iza pok. M. Š., na utvrđenje da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tuženika kao davatelja uzdržavanja i sada pok. oca stranaka A. Š. ništav u dijelu u kojem je sada pok. A. Š. raspolagao nekretninom 1618/9 kuća, dvorište i oranica u J. u ½ dijela, a koji dio predstavlja bračnu stečevinu njihove pok. majke, kao i zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja u tom dijelu i uspostavu zk. stanja kakvo je bilo prije provedbe spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-              da je kod javnog bilježnika L. P. u formi javnobilježničkog akta sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 25. srpnja 2000. pod brojem OU-657/2000 između Š. A. kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja,

-              da je tim Ugovorom na tuženika preneseno vlasništvo na kčbr. 1618/9 kuća, dvorište i oranica u ... u J., upisana u zk. ul. 2334 k.o. J. u cijelosti,

-              da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. P-1879/81-3 od 8. listopada 1981. utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu Š. A. i Š. M., te da je Š. A. dužan priznati u ½ dijela vlasništvo tužiteljici Š. M. i izdati joj valjanu tabularnu ispravu podobnu za zk. prijenos prava vlasništva,

-              da sada pok. Š. M. nije tražila uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na temelju pravomoćne sudske odluke,

-              da je navedena presuda postala pravomoćna 30. studenoga 1981.,

-              da je u predmetu R1-28/83 kod istog prvostupanjskog suda A. Š. protiv M. Š. pokrenuo postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina upisane u zk. ul. 2334 k.o. J., time da je isti predlagao fizičku diobu,

-              da je 22. studenoga 1988. predlagatelj A. Š. povukao prijedlog jer da se vansudski nagodio s M. Š., te je rješenjem od 22. studenoga 1988. obustavljen izvanparnični postupak,

-              da M. Š. nije sudjelovala u ostavinskom postupku iza pok. Š. A. br. O-1436/00, budući je njezin brak s pok. Š. A. bio razveden,

-              da u ostavinskom postupku sporna nekretnina nije bila predmet rasprave,

-              da je pok. M. Š. nakon razvoda braka ostala živjeti u spornoj nekretnini zajedno s tuženikom i njegovom obitelji, time da je do 1984. do 1993. živjela kod tužiteljice u P.,

-              da je sporni ugovor zaključen u travnju 2000., a da je otac stranaka umro u rujnu 2000.,

-              da je tuženik prilikom sklapanja spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju znao da otac nije vlasnik cijele nekretnine, te da ½ dijela sporne nekretnine pripada u vlasništvo sada pok. M. Š., te da isti nije bio savjestan stjecatelj,

-              da je A. Š. raspolagao bračnom stečevinom bez suglasnosti M. Š.,

-              da tuženik nije dokazao da je sporan dio od ½ dijela predmetne nekretnine na bilo koji način prešao s majke na njega, niti da bi pok. M. Š. postupala nepošteno.

 

9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništav u dijelu u kojem je prednik stranaka raspolagao bračnom stečevinom odnosno zajedničkom imovinom u smislu odredbe čl. 277. i 283. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ br. 51/89, 53/91, dalje ZBPO).

 

Osim toga, drugostupanjski sud smatra da tuženik nije mogao steći vlasništvo na spornoj polovici predmetne nekretnine na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jer nije bio savjestan prema odredbi čl. 61. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/09, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP).

 

10. Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te u skladu s provedenim dokazima.

 

11. Neosnovano tuženik u reviziji ukazuje na pogrešno primjenu materijalnog prava. Naime, prema odredbi čl. 126. st. 2. ZVDSP vlasništvo se na temelju pravomoćne sudske odluke stječe pravomoćnošću iste, što znači da je prednica tužiteljica vlasništvo na spornoj nekretnini stekla još 1981. pravomoćnošću presude.

 

Nejasni su revizijski razlozi da je na strani pok. M. Š. došlo do prekluzije prava, jer nije nastupila prekluzija prava na upis prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi.

 

Pravilno nižestupanjski sudovi ističu da raspolaganje zajedničkom imovinom od strane jednog bračnog druga, a bez suglasnosti drugog bračnog druga čini takav ugovor ništetnim.

 

Treba dodati da tuženik u reviziji pogrešno navodi da je prednica tužiteljica stekla pravo vlasništva na temelju pravomoćne presude, te da ista nema pravni interes za vođenje ovog postupka zbog presuđene stvari. Prema shvaćanju revizijskog suda ne radi se o identičnom tužbenom zahtjevu, jer se u ovom predmetu traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i uspostava ranije zk. stanja, a u predmetu iz 1981. tužiteljica je tražila utvrđenje svog prava suvlasništva u zajedničkoj imovini. Stoga se ne radi o presuđenoj stvari.

 

12. Tuženik u reviziji ističe da je pok. M. Š. bila suglasna i da je konzumirala i svoje uzdržavanje od strane tuženika, pri čemu takve činjenice nisu utvrđene od strane nižestupanjskih sudova, pa u tom dijelu tuženik osporava činjenično stanje utvrđeno od nižestupanjskih sudova. Zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

13. Kako revizijski navodi nisu osnovani, valjalo je reviziju tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 28. rujna 2021.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Katarina Buljan, v.r.