Poslovni broj: 7 Pž-934/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-934/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja I. U. d.o.o., OIB …, Z., T. 9 (ranije: I. O. d.d.), kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. ceste d.o.o., OIB …, Z., V. 3, kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnica u O. društvu T.&K.&partneri d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi G. O. d.d., OIB …, Z., U. grada V. 284, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2132/15 od 14. siječnja 2021., 28. rujna 2021.

r i j e š i o j e

Odbacuje se kao nedopuštena žalba društva G. osiguranje d.d., Z., U. grada V. 284, podnesena protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2132/15 od 14. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 200.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. studenog 2011. do isplate (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 37.500,00 kn (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu koji iznosi 19.613,00 kn odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. izreke).

Prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena subjektivna preinaka tužbe na način da umjesto tužitelja I. upravljanje d.o.o., Z., T. 9, OIB …, u parnicu stupi novi tužitelj G. osiguranje d.d., Z., U. grada V. 284, OIB ….

2. Žalbu protiv prvostupanjske presude i rješenja je podnio G. osiguranje d.d. kojom pobija te odluke iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome ukazuje da je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga rješenjem od 7. svibnja 2020. utvrdila da su 30. travnja 2020. po sili zakona prestala važiti odobrenja za obavljanje poslova osiguranja društva Izvor osiguranje d.d. za poslove    neživotnog osiguranja, a kojim je zapravo potvrdila rješenje od 16. svibnja 2020. kojim je društvu preuzimatelju G. osiguranje d.d. izdano odobrenje za preuzimanje portfelja osiguranja prenositelja, a oba rješenja su dostavljena sudu s ciljem omogućavanja G. osiguranju d.d. da stekne svojstvo tužitelja u parnici. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da se radi o subjektivnoj preinaci tužbe, pozivajući se pritom u žalbi na odredbu čl. 191. Zakona o parničnom postupku. Smatra da su u ovoj pravnoj stvari bili ispunjeni uvjeti za prekid parničnog postupka propisani odredbom čl. 212. st. 1. t. 4. Zakona o parničnom postupku prema kojem prekid nastupa kad nadležno tijelo pravomoćno odluči o zabrani rada, a u konkretnom je slučaju HANFA rješenjem od 7. svibnja 2020. utvrdila da su 30. travnja 2020. po sili zakona prestala važiti odobrenja za obavljanje poslova osiguranja za poslove neživotnog osiguranja, a prvostupanjski sud je propustio donijeti rješenje kojim se utvrđuje prekid i postupak nastavit s pravnim sljednikom G. osiguranje d.d. Ukazuje da iz Izjave o osnivanju od 4. svibnja 2020. i izvatka iz sudskog registra proizlazi da je Izvor osiguranje d.d. prestalo postojati i da je ono preoblikovano u I. upravljanje d.o.o. koje se ne bavi poslovima osiguranja i koje nije preuzelo portfelj osiguranja, a zbog čega smatra pogrešnim utvrđenja prvostupanjskog suda da društvo I. osiguranje d.d. za poslove neživotnog osiguranja nije prestalo postojati, već da je nakon preuzimanja portfelja osiguranja kod navedenog društva došlo samo do promjene oblika i naziva društva, odnosno da u konkretnom slučaju nije došlo do univerzalne pravne sukcesije. Slijedom navedenog, smatra da je u konkretnom slučaju došlo do univerzalne pravne sukcesije koja predstavlja i procesnopravnu sukcesiju na tužiteljevoj strani po sili zakona. Predlaže uvažiti tužiteljevu žalbu i preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu, tuženik pobija žalbene navode G. osiguranje d.d. kao neosnovane, predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijane odluke, a žalitelja obvezati na naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn.

4. Žalba G. osiguranje d.d. nije dopuštena.

5. Odredbom čl. 358. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) je propisano da će nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbaciti rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (st. 1.), a žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe (st. 3.). Odredbom čl. 367. st. 1. ZPP-a je propisano da će nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbaciti drugostupanjski sud rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud.

6. Žalitelj G. osiguranje d.d., premda se u žalbi naznačuje kao tužitelj, nije tužitelj u ovom postupku ni sveopći pravni sljednik društva I. upravljanje d.o.o. koji je ex lege stupio u procesnopravni položaj društva I. upravljanje d.o.o., a niti iz sadržaja žalbe proizlazi da bi žalitelj imao i koji bi to bio pravni interes da pobija žalbom prvostupanjske odluke.

7. Naime, odredbom čl. 34. st. 1. t. 3. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 30/15 i 112/18; dalje: Zakon o osiguranju) je propisano da odobrenje za obavljanje poslova osiguranja društva za osiguranje prestaje po sili zakona danom prijenosa svih ugovora o osiguranju na drugo društvo za osiguranje koje ima odobrenje za obavljanje tih poslova, dok je odredbom čl. 86. st. 1. tog Zakona propisano da društvo za osiguranje može (dalje u tekstu: društvo za osiguranje prenositelj) prenijeti sve ili dio ugovora o osiguranju (dalje u tekstu: portfelj osiguranja) na drugo društvo za osiguranje (dalje u tekstu: društvo za osiguranje preuzimatelj) sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

8. Nije sporno da je tužitelj Izvor upravljanje d.o.o. (tada I. osiguranje d.d.) prenijelo portfelj osiguranja na društvo G. osiguranje d.d. i da je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje u tekstu: HANFA) rješenjem klasa: UP/I- 974-02/19-01/26, Urbroj: 326-01-22-20-15, od 7. svibnja 2020. utvrdila da su 30. travnja 2020. prestala važiti odobrenja za obavljanje poslova osiguranja društva Izvor osiguranje d.d. za poslove neživotnog osiguranja. Takvim prijenosom portfelja osiguranja je došlo do „skupnog“ prijenosa ugovora (portfelja osiguranja iz područja poslova neživotnog osiguranja) s društva Izvor osiguranje d.d. kao društva prenositelja na društvo G. osiguranje d.d. kao društva preuzimatelja, tj. do materijalnopravne sukcesije. Međutim, kako iz isprava u spisu ne proizlazi da bi društvo prenositelj portfelja donijelo odluku da će zbog prijenosa portfelja osiguranja i prestanka odobrenja za obavljanje poslova osiguranja iz područja neživotnih osiguranja društvo prenositelj prestati postojati, to takva materijalnopravna sukcesija nije istovremeno dovela do procesnopravne sukcesije uslijed koje bi društvo preuzimatelj ex lege stupio u procesnopravnu poziciju društva prenositelja. Niti preoblikovanjem iz dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću društvo prenositelj nije prestalo postojati jer je odredbom čl. 556. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19) izričito potpisano da nakon preoblikovanja društvo nastavlja djelovati kao ista pravna osoba, ali drugog oblika.

9. Stoga društvo G. osiguranje d.d. nije stranka u postupku niti osoba s pravnim interesom da tužitelj uspije sa zahtjevom kojim zahtijeva isplatu novčanog iznosa u svoje ime i u svoju korist, pa njegova žalba nije dopuštena.

10. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 358. st. 1. i st. 3. ZPP-a, odlučio kao u izreci.

Zagreb, 28. rujna 2021.

Sudac

Ružica Omazić