- 1 -              Rev 2394/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2394/2019-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. D., odvjetniku u S. B., protiv tuženika R. d.o.o. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i k. u S. B., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-815/2018-2 od 17. siječnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pr-1/18-11 od 10. srpnja 2018., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-815/2018-2 od 17. siječnja 2019. osim u dijelu u kojem je uvažena žalba tužitelja i preinačena odluka o trošku i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pr-1/18-11 od 10. srpnja 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odluka o trošku povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 29. studenoga 2017. te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio sudski raskid ugovora o radu sklopljenog 30. prosinca 2016. s danom zaključenja glavne rasprave, a odbijen je i zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće u ukupnom iznosu od 24.361,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose u visini, od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Prvostupanjskom presudom odbijen je i zahtjev tuženika kojim je tražio da mu tužitelj isplati naknadu štete od 12.180,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Ujedno je prvostupanjskom presudom naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude uvažena je žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o trošku u toč. II. izreke na način da je tužitelju naloženo tuženiku platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn dok je u preostalom dijelu za više zatraženi iznos do 5.000,00 kn zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan. Ujedno je u toč. III. izreke drugostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude u pobijanom dijelu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu ili obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje nižestupanjskim sudovima.

 

4. Tuženik nije dostavio odgovor na tužbu.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a slijedom toga predmet spora je i zahtjev tuženika za isplatu plaće te zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete.

 

8. Nižestupanjski sudovi su na temelju provedenog dokaznog postupka zaključili da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, odnosno da je tuženik pravilno i zakonito donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR). Pritom nižestupanjski sudovi smatraju utvrđenim da je tužitelj 29. studenoga 2017. odbio izvršiti zadatak u skladu s ugovorom o radu na način što je odbio nalog poslodavca za odlazak na obavljanje poslova sahrane, zajedno s grupom radnika u kojoj se tužitelj tada nalazio, na koji način da je počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

 

9. Tužitelj u reviziji između ostalog, ističe i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja bitna povreda da je počinjena pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom. Tužitelj tako navodi da su obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske odluke u suprotnosti sa ispravama i iskazima svjedoka u postupku, a da obje presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama. Kod toga tužitelj posebno navodi da u postupku uopće nije utvrđeno da je tužitelj odbio nalog poslodavca, a niti na koji način je on bio obvezan ići na spornu sahranu. Pored navedenog, tužitelj ističe da nije jasno da li nižestupanjski sudovi prilikom zaključka da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan uzimaju u obzir i ranija kršenja radne obveze koja ničime nisu dokazana u postupku i koja eventualno mogu biti razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a nakon pisanih upozorenja. Stoga tužitelj smatra da su obje nižestupanjske odluke nerazumljive, njihova obrazloženja su u suprotnosti sa stanjem spisa, a niti ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama čime su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

10. U pravu je tužitelj kada ukazuje da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, obje nižestupanjske presude su u suprotnosti sa dokazima koji su izvedeni u postupku, ne sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama te zbog čega se ne mogu valjano ispitati. Naime, prvostupanjski sud navodi kako je u postupku saslušao svjedoke N. G. i M. A., a nigdje ne navodi što je utvrdio iz iskaza svjedoka N. G. niti je ne spominje u obrazloženju prvostupanjske presude. Nadalje, svjedok M. A., sin zakonskog zastupnika tuženika, u svom je iskazu naveo da on nema neposrednih saznanja što se točno dogodilo u D. A. kada tužitelj nije otišao s ostalim radnicima, slijedom čega bi proizlazilo da iskazi svjedoka uopće nisu od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari.

 

11. Također je potpuno nejasno da li nižestupanjski sudovi svoju odluku temelje i na tome što je navodno tužitelj i prije kršio radne obveze te je bio na to upozoravan ili samo temelje svoju odluku na događaju od 29. studenoga 2017. U pravu je tužitelj kada ukazuje da kod izvanrednog otkaza ugovora o radu nisu od značaja eventualno ranija kršenja radne obveze, a koje mogu biti eventualno od značaja za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja iz čl. 115. ZR. Proizlazilo bi da nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku samo na iskazu tuženika, a ne na ostalim provedenim dokazima pa su obje nižestupanjske presude nerazumljive i ne sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama te postoji kontradiktornost u odnosu na stanje spisa i provedene dokaze u postupku.

 

12. Stoga su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te će u ponovljenom postupku sudovi otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a nakon toga će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

 

13. Obzirom na navedeno, valjalo je ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu sukladno odredbi čl. 394. st. 1. ZPP.

 

 

 

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 28. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.