REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Amruševa 2/II

23. P-936/19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu ovog Suda Romini Markovinović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o., Z., OIB ... zastupan po OD R. & O. iz K., protiv tuženika Grad K., K., OIB ....., zastupan po ZOU J. J. i drugi odvjetnici, radi utvrđenja prava vlasništa, na ročištu za glavnu raspravu koja je zaključena dana 21.rujna 2021. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 28. rujna 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj K. d.o.o.,
OIB: ..., vlasnik kčbr. 3437/86 TRG SV. FRANJE KSAVERSKOG, ukupne površine 922 m2 i to dvorišta od 483 m2, izgrađenog zemljišta od 10 m2, gospodarske zgrade Trg Sv. Franje Ksaverskog od 429 m2, upisane u zk. ul. 8936 k.o. Karlovac 2slijedom čega je tuženik GRAD K., K., OIB: ...., dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude ishodi uknjižbu
svog prava vlasništava na navedenoj nekretnini u zemljištnim knjigama i naknaditi
tužitelju trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 8,54%
godišnje, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište sukladno odredbi
čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
pet postotnih poena."

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 150.625,00 kn u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 206.500,00 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

2

1. Tužitelj je podnio tužbu 03.05.2019. radi utvrđenja prava vlasništva. U
tužbi navodi da je zk. ul. br. 8936 k.o. Karlovac II upisan tuženik kao vlasnik kčbr. 3437/86 Trg Sv. Franje Ksaverskog, površine 922 m2 i to dvorište od 483 m2, izgrađeno zemljište od 10 m2, gospodarska zgrada, Trg Sv. Franje Ksaverskog od 429 m2, ukupno 922 m2i to u postupku preoblikovanja zemljišne knjige u kojem nisu
sudjelovali pravni predci tužitelja, jer nisu znali za vođenje tog postupka. Predmetna
nekretnina u naravi predstavlja zgradu, sa zemljištem, koje je nužno za redovnu
uporabu te zgrade. Ta zgrada se nalazi u K., na i izgrađena je prije 1968. godine. Dalje navodi da je k.čbr. 3437/86 k.o. Karlovac II prije preobilkovanja zemljišne knjige u zk. ul. 1763 k.o. Velika Švarča bila upisana kao kčbr. 615/1 , koja je nastala parcelacijom od dijelova ranijih kčbr614 i 615 k.o. Velika Švarča, odnosno po katastarskim podacima stare katastarske izmjere kčbr. 3437/1 k.o. Karlovac II. Ističe da je u postupku pretvorbe društvenog vlasništva u
pravo vlasništvo, predmetna nekretnina postala je vlasništvo trgovačkog društva K. d.d. K., temeljem pravomoćnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 24. travnja 1997. U rješenju o pretvorbi predmetna
nekretnina opisana je na 2. stranici kao 4. lokacija: Hotel "M." i to kčbr. 3437/1 Karlovac 2, površine 1 j i 836 čhv sa pripadajućim objektom površine 1.507,97 m2
pod nazivom Hotel "M.". Nadalje, navodi da je u pretvorbeni kapital K.
d.d. K. predmetna nekretnina ušla pretvorbom društvenog vlasništva – prava
korištenja – koje je pravni prednik K. d.d. K. Ugostiteljsko poduzeće
"K." K. steklo na temelju Ugovora od 4. siječnja 1968. godine, kojeg je
sklopila s Tvornicom "J." K., koja je 1968. godine u zemljišnim knjigama bila upisana kao nositelj prava korištenja cijele
kčbr. 614 i kčbr. 615 k.o. Velika Švarča. Navodi da kako upis prava vlasništva na
temelju rješenja o pretvorbi nije pravovremeno proveden u zemljišnim knjigama i dostavljen sudu prilikom preoblikovanja zemljišne knjige, pogrešno su primijenjene prijelazne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o brisanju društvenog vlasništva i pretvorbi istog u pravo vlasništva pa je u zemljišne knjige upisan kao vlasnik Grad K.. Navodi i da je K. d.d. K. prodala je predmetnu nekretninu pravnom predniku tužitelja trgovačkom društvu K. d.d., Ugovorom o prodaji nekretnine od 17.12.2004.
godine, kojeg je K. d.d. sklopio s prodavateljima K. d.d. K.i hipotekarnim vjerovnikom B. d.d. B.. Kupoprodajni ugovor, kao i
rješenje o pretvorbi ne sadrži nove oznake čestice, ali čestica, koja je upisana u
postupku preoblikovanja zemljišne knjige označena je kao kčbr. 3437/86 TRG SV. FRANJE KSAVERSKOG, ukupne površine 922 m2 i oblikom obuhvaća upravo
građevnu česticu, tj. zgradu i zemljište koje je nužno za redovnu uporabu te zgrade,
koje je bilo predmet te kupoprodaje. Dalje navodi da je na temelju tog ugovora
K. d.d. uveden je u posjed predmetne nekretnine. K. d.d. K. poslovao je u okviru koncerna A. nad kojim je kod ovog suda otvoren postupak
izvanredne uprave. Na temelju te nagodbe vlasnička prava na predmetnoj nekretnini prenesena su s K. d.d. na ovdje tužitelja, koji je tada poslovao pod tvrkom A. d.o.o., a naknadno je promijenio tvrtku u K. d.o.o.
Tijekom procesa implementacije nagodbe, ovdje tužitelj, K. d.o.o., počeo
je s operativnim radom u objektu, koji je predmet ovdje tužbe 1.4.2019. godine i od
tada je neprekidno u posjedu predmetne nekretnine. Navodi da iz građevinske
dozvole od 25.8.1959. godine proizlazi da je pravni prednik tužitelja J.
K. tog dana već bila u posjedu predmetnog objekta, jer je dobila dozvolu za

3

nadogradnju istog (iako je bila u posjedu tog objekta i prije tog datuma i to od
osnivanja 1949. godnie). Smatra da ako se uzima u obzir rok od 40 godina, koliko je
potrebno za stjecanje prava vlasništva samostalnom i poštenom posjedniku na
zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, tada su 17. studenog 1999.
godine bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, jer je u to vrijeme samostalni i pošteni posjednik te nekretnine bila K. d.d. temeljem rješenja o pretvorbi. Navodi i da su tužiteljevi pravni prednici bili ne samo
pošteni, već i zakoniti i istiniti posjednici, pa je K. d.d. dosjelošću stekla pravo
vlasništva već protekom 20 godina takvog posjeda, što znači da je društveno
vlasništvo na ovoj nekretnini prestalo postojati već 8. listopada 1991. godine. Zbog toga je K. d.d., kao vlasnik i posjednik, zakonito prenijela tu
nekretninu 2004. godine kupoprodajnim ugovorom u zakoniti i istiniti posjed
K. d.d.

2. Stoga, zbog svega navedenog postavljenim tužbenim zahtjevom traži
utvrđenje prava vlasništva nekretnine kčbr. 3437/86 TRG SV. FRANJE KSAVERSKOG, ukupne površine 922 m2 i to dvorišta od 483 m2, izgrađenog zemljišta od 10 m2, gospodarske zgrade Trg Sv. Franje Ksaverskog od 429 m2, upisane u zk. ul. 8936 k.o. Karlovac 2 uz nalaganje tuženiku da je dužan trpjeti
uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi, u bitnom, da su
kčbr. 614 i 615 k.o. Velika Švarča uvijek bile društveno vlasništvo, a nosilac prava
korištenja Općina K. te da je Grad K. pravni slijednik bivše Općine
K.. Navodi da K. d.d. K. nikada nije bila vlasnik nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva pa da se ni K. d.d. K. nije mogla upisati u postupku preoblikovanja u zemljišne knjige. Dalje navodi da K. d.d. nije mogla
prodati nešto čega nije bila vlasnik te nije mogla steći pravo vlasništva niti temeljem
dosjelosti jer kod iste nije bilo poštenja. Slijedom navedenog smatra da se nisu
ispunile pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću jer da prednici tužitelja
nikada nisu bili pošteni, zakoniti, a niti istiniti posjednici.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: Zk izvadak iz zk ul.br. 8936k.o. Karlovac II zk odjela Općinskog suda u Karlovcu (list 8-10 spisa),
Građevinska dozvola od 25.8.1959. (list 11-13 spisa), Posjedovni list (list 14-22 spisa), Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 24.04.1997.g. u postupku pretvorbe d.p. "K." K. (list 23-27 spisa), Ugovor od 04.01.1968. (list 28-30
spisa), Ugovor o prodaji nekretnine od 17.12.2004.g. (list 31-33 spisa), Povijesni izvadak iz sudskog registra i Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br.St-1138/17, dokumentacija (list 38-107), Procjena tržišne vrijednosti nekretnine uz dokumentaciju (list 120-206, 210-319, 325-330 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o
parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je dosjelošću stekao
pravo vlasništva na nekretnini kčbr. 3437/86 TRG SV. FRANJE KSAVERSKOG, ukupne površine 922 m2 i to dvorišta od 483 m2, izgrađenog zemljišta od 10 m2,

4

gospodarske zgrade Trg Sv. Franje Ksaverskog od 429 m2, upisane u zk. ul. 8936 k.o. Karlovac 2 , te nalaganje tuženiku da je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva
u korist tužitelja.

7. Između stranaka nije sporno sadašnje zemljišno knjižno stanja predmetne
nekretnine upisane U zk ul.br. 8936 k.o. Karlovac II zemljišnoknjižnog odjela u
Karlovcu, tj. da su iste upisane kao vlasništvo tuženika.

8. Taj zk. uložak formiran je kao novi zk uložak u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, te je nekretnini k.č.br.3437/1 dodijeljen novi broj i to k.č.br.3437/86.

9. Upravo je ta nekretnina Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od

24.04.1997.god. u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "K." K., a
temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine br. 19/91,83/02,
94/93 i 9/95) pod rednim brojem 4 i to kao zemljište u površini 1 j 836 hv, i kao
objekt Hotel "M." procijenjen u vrijednosti društvenog kapitala.

10.Ugovorom o prodaji nekretnine od 17.12.2004.god. K. d.d. K.
kao izvanknjižni vlasnik tih nekretnina prodala je iste tužitelju. U opisu nekretnina koje
se prodaju tužitelju u čl.1.Ugovora o kupoprodaji navedeno je da se radi o zgradi
hotela "M." u K., izgrađena na k.č.br.3436/1 k.o.Karlovac II površine 1 j 836 čhv, koja čestica odgovara dijelu k.č.br. 614 oranica u Gnojnicama površine 627 čhv i dijelu k.č.br.615 voćnjak Jarak u Dugavi površine 1130 čhv. upisane u z .k.ul.227. k.o. Velika Švarča. Nekretnina da nije upisana u gruntovne knjige, jer cijela zgrada nije također upisana u gruntovnicu.

11.Uvidom u povijesni z.k. izvadak za ranije čestice kč.br.3437/86 k.o Karlovac II koje su predmet spora, i to čestica 614 oranica u Gnojnicama, te kč.br.615 voćnjak Jarak u Dugavi, a kako se to navodi u ugovoru o prodaji, utvrdio je sud da su iste bile upisane u zk.ulošku 773 k.o. Velika Švarča, te su temeljem odluke radničkog savjeta "J." od 28.12.1965.g. otpisane kao društveno vlasništvo u
korist nositelja prava korištenja Općine K. Daljnjim izmjenama z.k. stanja
došlo je do uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika.

12.Naime, odredbom čl. 29. ZOVO-a, bilo je propisano da se pravo vlasništva
na nekretninama u društvenom vlasništvu ne može steći dosjelošću. Ono se nije moglo steći niti prema OGZ-u.

13.Donošenjem ZV-a stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO-a.

14.Odredbom čl. 159. st. 4. ZV-a, propisano je da će samostalni posjednik
stvari u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek ako je njegov zakonit, istinit i pošten samostalan posjed nekretnine trajao dvadeset godina neprekidno, odnosno ako je barem pošten samostalan posjed nekretnine trajao četrdeset godina neprekidno.

15.Za nekretnine u društvenom vlasništvu, ZV je sadržavao posebne odredbe

5

čl. 388. st. 4. u pogledu roka za stjecanje dosjelošću nekretnina i stvarnih prava na
nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu. Prema
tim odredbama u taj rok se računalo i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. („Narodne novine“ broj 137/99) ukinuta je ta odredba. Kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 114/01; stupio na snagu 20. prosinca 2001.), određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. bile u društvenom vlasništvu, u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo prije tog dana.

16.Međutim, stjecanje dosjelošću nad imovinom u društvenom vlasništvu i
dalje nije bilo moguće društvenim poduzećima, jer je njihova imovina bila društvena.
Tek nakon provedene pretvorbe, ranija društvena poduzeća mogla su stjecati pravo
vlasništva dosjelošću. To znači da nakon što je nad tužiteljevim prednikom
provedena pretvorba, tužitelj je mogao uračunavati razdoblje posjedovanja sporne
nekretnine sa svojim prednikom u vrijeme potrebno za dosjelost.

17.Iz sadržaja spisa odnosno Rješenja od 24.04.1997. ( nema drugih
podataka kada je izvršena pretvorba) da se zaključiti da je promjena oblika
organiziranja tužiteljevog prednika pretvorbom upisana na temelju rješenja od 24.04.1997. Prema tome, vrijeme dosjelosti u ovom slučaju valja računati najranije od 25. 04.1997.

18. U odnosu na pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom
dosjelošću, rezultati izvedenih dokaza upućuju na to da je tužitelj, odnosno njegov
prednik, 1959. dobio dozvolu za gradnju hotelskog objekta I i II slobodnostojećeg tipa
u stambenom naselju tvornice na Švarći koja će se sastojati od izgradnje još jednog
kata te soba i potrebe sanitarne prostorije odnosno sagraditi objekt na spornoj
nekretnini. Za tu izgradnju, tužitelj je dobio građevinsku dozvolu. I nju mu je dao tuženik. Tuženik je tužitelju kao investitoru dao i dozvolu za upotrebu tog objekta, sve u skladu s propisima koji su važili u to vrijeme.

19. Nema dokaza o tome da je tuženik tužitelju osporavao pravo vlasništva.

20. Na temelju ovih utvrđenja, ovaj sud zaključuje da je tužiteljev posjed
sporne nekretnine bio istinit i pošten, ali ne i zakonit. Razlog zbog čega posjed nije
bio zakonit leži u tome što građevinska dozvola koju je tužitelj ishodovao za gradnju
objekta i dozvola za upotrebu objekta izgrađenog na spornoj nekretnini je bio samo
temelj za pristupanje gradnji odnosno nadogradnji objekta, ali ona nije imala pravni
učinak na vlasnička i druga stvarna prava na nekretnini za koju su izdane, tj. nije
predstavljala pravnu osnovu/temelj za ulazak posjeda u nekretninu, a isto tako ne
proizlazi da je prednik tužitelja prije već bio u posjedu predmetnog objekta. Zato ovaj
sud drži da tužitelj nije stekao pravo vlasništva sporne nekretnine redovnom
dosjelošću.

21. Valja samo reći i da je Ugovorom iz 1968. Tvornica Jugot Karlovac prenijela pravo korištenja na pravnog prednika tužitelja odnosno prodavatelja d.p. K.K. zgradu izgrađenu na dijelu k.č.br.3457/I Karlovac bez kotlovnice koja čestica se ne odnosi na predmet spora.

6

22. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj nije stekao pravo vlasništva sporne
nekretnine ni izvanrednom dosjelošću. Računajući od 25.04.1997., tužitelj nije bio u
posjedu sporne nekretnine potrebnih 40 godina. Zaključak o tome da tužitelj nije stekao pravo vlasništva sporne nekretnine izvanrednom dosjelošću se ne bi promijenio ni da se vrijeme dosjelosti računalo od 8. listopada 1991.

23.S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je u trenutku procjene
vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe bio nositelj upravljanja, korištenja
i raspolaganja sporne nekretnine koja je procijenjena u kapital društva, to ni ne dolazi
u obzir primjena odredbe čl. 390.a ZV-a

24. Zaključno, ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za
stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine dosjelošću. Odatle neosnovanost
cijelog tužbenog zahtjeva.

25. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih
dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je
izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim, te je odbio daljnje dokazne
prijedloge.

26. Na ostale navode tuženika, ovaj sud ukazuje kako iste nisu odlučne za utvrđenje bitnih činjenica pa se o njima sud nije posebno očitovao.

27.Slijedom svega gore navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim te je odlučio kao pod točkom I izreke presude.

28.S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženiku naknaditi troškove.

29.Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka
temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i st. 2. ZPP, uzimajući u obzir
vrijednost predmeta spora u iznosu od 4.072.000,00 kuna.

30. Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak
zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne Novine“, broj 142/12, 103/14 i 118/14; dalje; OT i to: za
odgovor na tužbu od 14.06.2019. u iznosu od 47.200,00 kn (Tbr. 8/1 OT-a), za sastav podneska od 10.09.2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr.8/3 OT-a) za zastupanje na ročištu 11.05.2021. u iznosu od 23.600,00 kn (Tbr. 9/2 OT-a), za zastupanje na ročištu 21.09.2021. u iznosu od 47.200,00 kn (Tbr. 9/1 OT-a) sve uvećano za PDV od 25% ili 29.625,00 kn, uvećan za iznos sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 150.625,00 kn, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

31.Tuženiku nije priznat zatraženi iznos za ročište održano 11.05.2021., preko
dosuđenog u iznosu od 23.600,00 kn uvećano za PDV od 25%, jer se na navedenom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi.

32.Nije mu priznat niti trošak sastava podnesaka od 29.06.2019. i 15.09.2021.
jer nisu bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl.155.st.1. ZPP-a s
obzirom da u njima navodi ranije navode iz podnesaka za koje mu je trošak priznat.

7

33.Tuženiku nije priznat zatraženi iznos za sastav podneska od 10.09.2021.
preko dosuđenog u iznosu od 500,00 kn, uvećano za PDV od 25% jer Tbr.8/3
propisuje za sastavljanje ostalih podnesaka 25% nagrade iz Tbr.7.t.1. ali ne više od
50 bodova.

34.Nepotrebnim je sud ocijenio zahtjev tuženika za naknadu troškova pristupa
ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV od 25%, a to
stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se
presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošakdolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu čl. 155 ZPP. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III. izreke presude.

U Zagrebu, 28.rujna 2021.

SUDAC: Romina Markovinović, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom
sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je
dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na
kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za
stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje),
a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu
stranku.

DNA:

tužitelju po punomoćniku uz pristojbu
tuženiku po punomoćniku
kal 30 dana