Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 2655/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz G. P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo ..., OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u B., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-412/2020-2 od 17. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-28/17-25 od 10. siječnja 2020., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-412/2020-2 od 17. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-28/17-25 od 10. siječnja 2020., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da prva dva pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer se pobijana presuda temelji na utvrđenju da se trećina ukupno utvrđenih sati provedenih u obavljanju stražarskih poslova odnosno višednevnih dežurstava po 24 sata odnosi na sate provedene u odmaranju, a tužitelj naznačujući prva dva pitanja polazi od pretpostavke da je tužitelj neprekidno bio u stanju pripravnosti odnosno pasivnom dežurstvu; za treće i četvrto pitanje tužitelj nije dao dostatne razloge važnosti; peto pitanje ovisi o posebnim okolnostima pojedinog slučaja; dok naznačujući šesto pitanje tužitelj polazi od pretpostavke da tuženica kao poslodavac nije vodila evidenciju o radnom vremenu, koja pretpostavka nema uporište u nižestupanjskim presudama.
4. Stoga nisu ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a riješiti kao u izreci.
5. Obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP-a.
Zagreb, 28. rujna 2021.
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.