Poslovni broj: 2. Kv-15/21-3

                                                                                                                                                           K-273/18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: 2. Kv-15/21-3

                                                                                                                                                           K-273/18

                                                        R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R  J  E  Š  E  N  J  E

              Općinski kazneni sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Marije Garačić-Turković, kao predsjednika vijeća, te Ane Kovačević i Marijana Bertalaniča kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Ivane Milički kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. Z., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO-a Zagreb broj K-DO-1891/17 od 04. prosinca 2017. godine, odlučujući o zahtjevu za obnovu postupka u sjednici vijeća održanoj dana 28. rujna 2021. godine,

r i j e š i o  j e

              Temeljem članka 505. stavak 1. u vezi s člankom 506. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; u daljnjem tekstu: ZKP/08) odbacuje se zahtjev osuđenog M. Z. za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-273/18 od 30. rujna 2019. godine, potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-75/20-7 od 29. lipnja 2020. godine, a koji zahtjev je podnesen dana 11. prosinca 2020. godine po branitelju osuđenog, odvjetniku J. G.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-273/18 od 30. rujna 2019. godine, osuđeni M. Z. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem članka 56. KZ/11 je izrečena uvjetna osuda na način da je određeno da kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-75/20-7 od 29. lipnja 2020. godine.

2. Dana 11. prosinca 2020. godine kod suda je zaprimljen zahtjev osuđenog za obnovu postupka, podnesen po branitelju, odvjetniku J. G. U zahtjevu se u bitnome navodi da se isti podnosi po zakonskoj osnovi iz članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Potom se navodi da je osuđeni, a suprotno stavovima suda prvog i drugog stupnja, koji su svoje stajalište o ranijoj osuđivanosti osuđenog gradili na bjelodano neažuriranom izvodu iz kaznene evidencije, svoje stajalište o nastupu rehabilitacije u provedenom kaznenom postupku, očigledno bezuspješno, temeljio na odredbama Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, a čijom primjenom je prije donošenja prvostupanjske presude pa zakonu nastupila rehabilitacija, s čim u vezi je osuđeni tijekom kaznenog postupka po punomoćniku dana 08. siječnja 2019. godine podnio Ministarstvu zahtjev za donošenja rješenja o rehabilitaciji, te je ministarstvo  svojim rješenjem od 05. studenog 2020. godine utvrdilo da je osuđeni sa danom 10. veljače 2019. godine rehabilitiran, što znači da je isti bio po sili zakona rehabilitiran prije donošenja prvostupanjske presude i prije izvođenja dokaza čitanjem izvoda iz kaznene evidencije. Nadalje se ističe da niti sud prvog stupnja niti sud drugog stupnja nisu imali u vidu činjenicu da je osuđeni sa danom 10. veljače 2019. godine rehabilitiran u odnosu na ovosudne presude broj Ko-2626/09, broj Kmp-191/07 i broj Ko-2802/09, a ta ranija osuđivanost mu je utvrđena kao otegotna okolnost pri odabiru vrste i visine kaznenopravne sankcije. Zaključno se navodi da osuđeni smatra da je predmetno rješenje o rehabilitaciji, a koje je priloženo zahtjevu za obnovu, novi dokaz koji je sam za sebe i u svezi s prijašnjim dokazima prikladan da prouzroči osudu osuđenog po blažem kaznenom zakonu, slijedom čega se predlaže dopustiti obnovu postupka.

3. Rješavajući o zahtjevu osuđenog, nakon izvršene analize cjelokupnog predmeta, vijeće je utvrdilo da nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka.

3.1. Naime, odredbom članka 506. stavak 1. ZKP/08 propisano je da će sud rješenjem odbaciti zahtjev ako na temelju samog zahtjeva i spisa prijašnjeg postupka utvrdi da nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka, dok je odredbom članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08 propisano da se kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može obnoviti u korist osuđenika, bez obzira da li je isti prisutan, ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznu.

3.2. Valja napomenuti da se spomenuta zakonska osnova, a po kojoj je osuđeni podnio predmetni zahtjev za obnovu postupka, odnosi na situacije kada se pojave neke nove činjenice ili dokazi koji bi mogli dovesti do drugačije odluke suda o krivnji osuđene osobe, a koje se odnose na činjenično stanje, odnosno, na činjenice na temelju kojih je sud donio odluku o krivnji osuđene osobe za terećeno kazneno djelo. Činjenica jest da je osuđeni 08. siječnja 2019. godine podnio nadležnom tijelu zahtjev za donošenje rješenja o rehabilitaciji, te je nesporno isti sa danom 10. veljače 2019. godine rehabilitiran, o čemu je sad priložio rješenje koje sud nije imao na raspolaganju prilikom odluke o visini i vrsti kaznenopravne sankcije. Međutim, to nije okolnost na temelju koje sud donosi odluku o krivnji za kazneno djelo, već okolnost koja utječe na vrstu i visinu kaznenopravne sankcije, slijedom čega ta okolnost nije relevantna u smislu odredbe članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08 i ne predstavlja razlog zbog kojih se može tražiti obnova postupka po toj zakonskoj osnovi. Valja napomenuti da osuđeni ima mogućnost podnijeti državnom odvjetniku inicijativu za podnošenje drugog izvanrednog pravnog lijeka predviđenog odredbama zakona, i to zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

3.3. Dakle, vijeće je ocijenilo da nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka jer u zahtjevu nisu iznesene nove činjenice ili podneseni novi dokazi koji bi sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima bili prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenog ili osudu prema blažem zakonu, a u smislu odredbe članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

4. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 28. rujna 2021. godine

Zapisničar:                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

Ivana Milički, v.r.                                                                                                      Marija Garačić-Turković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja  stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 3 (tri) dana  računajući od dana primitka rješenja. O žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu, a podnosi se pisanim putem u 3 (tri) istovjetna primjerka ovome sudu.

DNA:

1. ODO-u Zagreb na broj K-DO-1891/17

2. osuđenom - Z.

3. branitelju osuđenog - J. G., odvjetnik