1              Poslovni broj: II Kž-349/2021-5

Poslovni broj: II Kž-349/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Ivana Turudića, univ.spec.crim., članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. A., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog I. A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-127/2021. (K-41/2021.) od 6. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba optuženog I. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-127/2021. (K-41/2021.) od 6. rujna 2021., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog I. A. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. travnja 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi I. A., osobno i po branitelju odvjetniku N. K. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog "povrede zakona na štetu okrivljenika", s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno da isto preinači na način da optuženiku ukine istražni zatvor i zamijeni ga nekom od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1., 3. i 7. ZKP/08. uz istovremeno određivanje jamstva na temelju članka 102. ZKP/08. i to polaganjem solemnizirane bjanko zadužnice društva IRIS MBM d.o.o. iz Lipika u visini od 500.000,00 kuna, polaganjem gotovine u iznosu od 250.000,00 kuna te dostavom dokaza o prijavi prebivališta i njegovom zapošljavanju od strane društva IRIS MBM d.o.o. Lipik.

3. S obzirom da se osobna žalba optuženika i žalba podnesena po branitelju međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

4. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženi I. A. u žalbi navodi da pobijano rješenje ne sadrži dostatne razloge koji opravdavaju zaključak da mu je, i nakon donošenja rješenja kojim je ukinuta presuda donesena u obnovljenom kaznenom postupku, nužno i potrebno produljiti istražni zatvor te da uopće ne sadrži razloge zbog kojih se svrha istražnog zatvora ne može postići mjerama opreza ili ponuđenim jamstvom, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Nadalje, osporava postojanje osnovane sumnje da bi počinio predmetno kazneno djelo i postojanje osobitih okolnosti koje bi upućivale na opasnost da bi boravkom na slobodi pobjegao ili se krio i tako postao nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, čime upire na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje. "Povrede zakona na štetu okrivljenika" ne konkretizira.

7. Razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud  pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao nadalje nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti svrha istražnog zatvora. Prvostupanjski sud je za svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge. Također, u točki 6. obrazloženja pobijanog rješenja iznio je i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. U tom smislu, suprotno žalbenim navodima, nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se podignutom i potvrđenom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji te iz personalnih i materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

8.1. U žalbi iznesena optuženikova vlastita analiza i osobna ocjena vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je optužnica potvrđena nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, jer se osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik deset godina bio nedostupan pravosudnim tijelima R. H. te su u cilju osiguranja prisutnosti optuženika poduzimane brojne radnje, terenske provjere, raspisane, domaća i međunarodna tjeralica te europski uhidbeni nalog kao i da niti jedna od poduzetih radnji nije rezultirala osiguranjem njegove prisutnosti te da niti na jednoj adresi koju je dao sudu, nije bio dostupan. Pridoda li se tome činjenica da optuženik ima prebivalište u B. i H. gdje mu živi obitelj, da u R. H. nema prebivalište, niti je za nju poslovno ili osobno vezan, uz okolnost da je za predmetno kazneno djelo propisana zatvorska kazna od jedne do deset godina, opravdano je prvostupanjski sud zaključio da navedene okolnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu i konkretnu opasnost da bi optuženik, boravkom na slobodi, mogao pobjeći i tako ponovno postati nedostupan tijelima kaznenog progona R. H. zbog čega je potrebna daljnja primjena mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

9.1. Slijedom navedenoga, pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje obiteljskim prilikama optuženika i žalbenim navodima u kojima se razlozi nedostupnosti optuženika pokušavaju relativizirati i prikazati kao propust pravosudnih i policijskih tijela R. H..

9.2. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da težina inkriminiranog kaznenog djela, ostvarena imovinska korist u iznosu od 2.562.507,77 kuna kao i kvaliteta i značaj okolnosti iz točke 9., koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, upućuju na zaključak da su predložene mjere opreza i jamstvo neprikladne mjere za otklanjanje opasnosti optuženikova bijega.

10. Optuženik u žalbi navodi da je na izdržavanju kazne prije obnove postupka i istražnom zatvoru, proveo već jednu godinu i šest mjeseci, te ukoliko bi ponovno bio suđen na tri godine zatvora da bi već stekao uvjete za uvjetni otpust u smislu članka 59. KZ/11., a kojim navodima upire na povredu načela razmjernosti. Suprotno takvim navodima optuženika, drugostupanjski sud je utvrdio da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je u skladu sa člankom 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine kaznenog djela za koje se tereti optuženika, propisanoj kazni (od jedne do deset godina), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika te o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

11. Vezano uz opetovane žalbene navode da je optuženik diskriminiran zbog dvojnog državljanstva, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika te je u konkretnom slučaju, u ovom, raspravnom stadiju postupka, produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

12. Nadalje, za odluku o istražnom zatvoru promašeni su žalbeni navodi u kojima se upućuje na to da prvostupanjski sud, prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji (u ukinutoj presudi) nije uzeo u obzir činjenicu da je optuženik 2009. godine postao otac, da mu je 2015. sin povjeren na čuvanje i odgoj te da od sinova rođenja nije činio kaznena djela.

13. Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. rujna 2021.