Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - U-zpz 1/2018-7
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja M. g. Građansko-sportska udruga za promicanje sportova, tjelesne kulture, zdravlja i kulturnih vrijednosti, O., zastupanog po zakonskom zastupniku A. E., a ovaj po punomoćnicima D. Š., I. K., B. R. i I. M., odvjetnicima u O., protiv tuženika Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, Z., radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-624/17-3 od 31. svibnja 2017., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e:
Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, preinačuje se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-624/17-3 od 31. svibnja 2017. i sudi:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-41/16-10 od 28. prosinca 2016.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-624/17-3 od 31. svibnja 2017. usvojena je žalba tužitelja podnesena protiv presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-41/16-10 od 28. prosinca 2016. kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva turizma Republike Hrvatske KLASA: UP/II-034-02/15-06/102, Urbroj: 529-06-15-2 od 17. prosinca 2015. te je poništeno rješenje Ministarstva turizma Republike Hrvatske KLASA: UP/II-034-02/15-06/102, Urbroj: 529-06-15-2 od 17. prosinca 2015.
2. Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene presude, pozivom na odredbu čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17 – dalje: ZUS) pobijajući je iz razloga pogrešne primjene odredbi Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti te Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o upravnom sporovima. Predloženo je preinačenje pobijane presude odbijanjem žalbe tužitelja i potvrđivanjem presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-41/16-10 od 28. prosinca 2016.
3. Na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti nije odgovoreno.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude je osnovan.
5. Postupajući prema odredbi čl. 78. st. 6. ZUS, Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (dalje: zahtjev) ispitao je pobijanu presudu samo u granicama tog zahtjeva.
6. Premda je u zahtjevu naznačeno da se isti podnosi iz razloga pogrešne primjene odredbi Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09) i ZUS, dakle procesnih razloga, iz sadržaja zahtjeva ne proizlazi da bi u tom pravcu bili određeno izneseni razlozi, posebno ne ukazano u čemu bi se sastojale te povrede procesnih odredbi, zbog čega se ovaj sud na takve razloge i zahtjeve nema potrebe dalje osvrtati.
Osnovano se, međutim, u zahtjevu prigovara da bi u donošenju pobijane presude bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo i baš odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, o čemu će u nastavku obrazloženja biti riječi.
7. Presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-41/16-10 od 28. prosinca 2016. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva turizma Republike Hrvatske KLASA: UP/II-034-02/15-06/102, Urbroj: 529-06-15-2 od 17. prosinca 2015. (drugostupanjsko rješenje), a kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Služba za gospodarstvo KLASA: UP/I-335-02/15-07/255, Urbroj: 2158-01-02/01-15-2 od 12. listopada 2015. (prvostupanjsko rješenje).
Tim prvostupanjskim rješenjem je ukinuto rješenje Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Služba za gospodarstvo KLASA: UP/I-335-02/15-07/116, Urbroj: 2158-01-02/01-15-12 od 19. lipnja 2015., a kojim je udruzi M. g. Građanska udruga za pomicanje kulture, tolerancije i očuvanja kulturnog nasljeđa nacionalnih manjina, bio utvrđen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, a koju je već obavljao na temelju prethodno donesenog rješenja od 9. veljače 2015.
Ta rješenja bila su donesena na temelju odredbi tada važećeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" broj 138/06, 152/08, 43/09, 88/10, 50/12, 80/13, 30/14, 89/14 i 152/14), prema kojem je ugostiteljsku djelatnost mogla obavljati udruga nacionalnih manjina kao što je to tada bila registrirana udruga M. g.
8. 9. kolovoza 2015. stupio je na snagu novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" broj 85/15 – dalje: ZUD) koji u odredbi čl. 5. st. 2., koja propisuje tko, pod uvjetima propisanim tim Zakonom, može obavljati ugostiteljsku djelatnost, nije uvrstio i udruge nacionalnih manjina.
9. Kako u vrijeme stupanja na snagu ZUD udruga M. g. je bila registrirana kao udruga nacionalnih manjina i kao takva nije ulazila u krug ovlaštenika obavljanja ugostiteljske djelatnosti iz čl. 5. st. 2. ZUD, to je postupajući prema odredbi čl. 27. st. 1. ZUD doneseno prvostupanjsko rješenje od 12. listopada 2015., te drugostupanjsko rješenje od 17. prosinca 2015. kojim je odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja.
10. Osporavajući zakonitost rješenja upravnih tijela, tužitelj je u upravnom sporu pred Upravnim sudom u Osijeku tvrdio da on, nakon što mu je odobren upis promjene statusa, naziva, ciljeva i djelatnosti i to: Građansko-sportska udruga M. g. za promicanje sporta, tjelesne kulture, zdravlja i kulturnih vrijednosti, više nema karakter udruge nacionalnih manjina, a time i da spada u krug ovlaštenika iz čl. 5. st. 2. ZUD za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, zbog čega da nije bilo mjesta donošenju rješenja kojim mu je onemogućeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti.
11. Prvostupanjskom presudom Upravni sud u Osijeku takav argument tužitelja ocjenjuje neosnovanim, uz izraženo pravno shvaćanje da u vrijeme stupanja na snagu ZUD, te donošenja pobijanih rješenja, je tužitelj djelovao kao udruga nacionalnih manjina i kao takav nije mogao nastaviti s obavljanjem ugostiteljske djelatnosti, a to što je tužitelj nakon donošenja rješenja o gubitku prava obavljanja ugostiteljske djelatnosti promijenio svoj status, naziv, ciljeve i djelatnost, zbog čega više nema karakter udruge nacionalnih manjina, već sportske udruge, nije od značaja za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja, jer su ove statusne promjene tužitelja uslijedile naknadno, po donošenju rješenja od 11. studenog 2015. kojim mu je odobren upis promjena i kao takav uveden u registar udruga, dakle nakon što su osporena rješenja donesena.
12. Drugostupanjskom presudom Visoki upravni sud Republike Hrvatske prihvaćajući žalbu tužitelja preinačuje prvostupanjsku presudu te rješenje Ministarstva turizma Republike Hrvatske od 17. prosinca 2015. uz izraženo pravno shvaćanje kako ovlaštenje udruzi M. g. iz rješenja od 19. lipnja 2015. za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, sve sukladno odredbama tada važećeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti jest stečeno pravo tužitelja, utemeljeno na upravnom aktu, a koji nije na zakonom propisan način stavljen van snage.
13. Već je prethodno rečeno da je ZUD stupio na snagu 9. kolovoza 2015., a kada su prema odredbi čl. 62. tog Zakona prestale važiti odredbe dotadašnjeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. U skladu s tim, a kako u prijelaznim i završnim odredbama ZUD nije drugačije propisano, to se na zatečene odnose nastale na temelju prethodnog ZUD, primjenjuju odredbe novog Zakona.
14. U skladu s tim, a kod nesporne činjenice da su odredbom čl. 5. st. 2. ZUD udruge nacionalnih manjina ispuštene iz kruga ovlaštenika takvih djelatnosti, a odredbom čl. 27. st. 1. toč. 1. u vezi s odredbom čl. 24. st. 1. ZUD propisano da će se rješenjem ukinuti rješenje nadležnog ureda ako se utvrdi prestanak uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a kako je to upravo i postupljeno osporenim rješenjima, onda se ne može prihvatiti da bi takvo rješenje bilo doneseno suprotno odredbama ZUD.
15. U okolnostima kao što je ova, a kada ovlaštenje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti ovisi o odredbama važećeg ZUD, pri čemu su u tom pravcu odredbe ZUD drugačije propisale ovlaštenike tog prava i baš isključile iz tog kruga udruge nacionalnih manjina kao što je to bio prednik tužitelja, a bez da je u prijelaznim odredbama ZUD u tom pravcu nešto propisano, onda se ne može prihvatiti ocjena iz pobijane presude da bi tužitelj, sada registriran kao sportska udruga, a putem svog prednika bivše udruge za nacionalne manjine, na temelju u međuvremenu ukinutog rješenja od 19. lipnja 2015., ostvarivao pravo na obavljanje ugostiteljske djelatnosti, pozivom na tzv. stečena prava.
16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS.
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.