- 1 -              Rev 40/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 40/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. Ž. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1961/2019-2 od 10. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1023/19-10 od 27. rujna 2019., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1961/2019-2 od 10. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1023/19-10 od 27. rujna 2019., na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              „I/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova da tužitelju Š. Ž. na ime naknade štete radi nabavke građanskog odijela za 2013.g., 2014.g., 2015.g., 2016.g., 2017.g. i 2018.g. isplati iznos od 18.978,69 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijede::

 

-              3.179,97 kn od 01. siječnja 2014.g. do isplate,

-              3.030,32 kn od 01. siječnja 2015.g. do isplate,

-              3.030,32 kn od 01. siječnja 2016.g. do isplate,

-              3.027,04 kn od 01. siječnja 2017.g. do isplate,

-              3.027,04 kn od 01. siječnja 2018.g. do isplate,

-              3.684,00 kn od 01. siječnja 2019.g. do isplate,

 

po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a počam od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, a u roku od 8 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2019.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna  banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, a u roku od 8 dana.“

 

              II. Nalaže se tužiteljici Š. Ž. da tuženici Republici Hrvatskoj nadoknadi troškove revizijskog postupka u o iznosu od 8.250,00 kuna, u roku od 8. dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 18.978,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci presude, dok je u točki II. izreke nalaženo tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2019. do isplate, u roku od 8 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-664/20 od 9. rujna 2020., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1961/19 od 10. prosinca 2019., zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „Da li tužitelj, obzirom na opis poslova radnog mjesta koji obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), kojim je propisano što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu MUP-a u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?“

             

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenog pravnog pitanja, u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, i istu obvezati da joj nadoknadi troškove postupka, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu 18.978,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabavke građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2013. do 2019.

 

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

 

              - da je tužiteljica zaposlena u Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, na radnom mjestu vještaka,

              -  da tužiteljica zadužuje zaštitna sredstava, odnosno zaštitnu odjeću i obuću,

              - da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove svog radnog mjesta isključivo u građanskom odijelu, budući da nije zaduživala službenu odoru.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužiteljici isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji („Narodne novine” broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.

 

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužiteljica kao policijski službenik (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima „Narodne novine“ broj 76/2009 i 92/2014 - dalje: ZPPO) obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljala posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon, a prilikom obavljanja poslova, neovisno od toga je li riječ o redovitim ili posebnim poslovima u izvanrednim okolnostima, zadužuje službeno naoružanje, službenu značku i iskaznicu, te po potrebi može primijeniti sredstva prisile jednako kao i policajac u odori, te i po ocjeni tog suda tužiteljici pripada pravo na utuženu naknadu, i u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZOP-i koja propisuje da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ZOP-i.

 

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

13. Sporno je ima li tužiteljica pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

 

14. Obrazlažući postavljeno pitanje tuženica, pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO-a, čl. 28. st. 5. ZOP-i i čl. 3. Pravilnika analizira sadržaj poslova vještaka, a koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO-a i smatra da tužiteljica ne obavlja nikakve policijske poslove već stručne poslove i to poslove vještačenja. Smatra da je uvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo da policijski službenik zaista u svom svakodnevnom radu obavlja policijske poslove, a da tužiteljica obavlja isključivo poslove vještačenja, pri čemu tužiteljica ne prikuplja bilo kakve podatke, od bilo koga, već isključivo u okviru vještačenja prikuplja, procjenjuje, pohranjuje, koristi podatke te pregledava dokumentaciju, a zbog toga ne obavlja policijske poslove.

 

15. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka (primjerice poslovni broj Usž-2221/15-2 od 11. veljače 2016., poslovni broj Usž-607/15-2 od 16. srpnja 2015., te poslovni broj Usž-1472/15-2 od 23. rujna 2015., koji prileže spisu) pravomoćno utvrdio da policijski službenici raspoređeni u centru za Forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan: Vučetić“ prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO-a i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo, te se poziva i na istu praksu Županijskog suda u Splitu (Gž R-854/18).

 

16. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

 

17. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

 

18. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

 

19. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

 

20. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

 

21. Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZPPO-a policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama toga Zakona, između ostalog, u kriminalističkim istraživanjima.

 

22. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPPO-a policijski službenik je službenik tuženika, kao i službenik strane policijske službe, koji je prema međunarodnom ugovoru i drugom zakonu ovlašten obavljati policijske poslove.

 

23. Odredbom čl. 3. st. 1. ZPPO-a propisano je da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, poslovi sa strancem, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, te da se policijski poslovi (stavak 2.) obavljaju primjenom policijskih ovlasti.

 

24. Policijske ovlasti su prema odredbi čl. 13. ZPPO, između ostalog: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregled dokumentacije.

 

25. 1. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP-a. Stoga je pogrešno shvaćanje tužiteljice prema kojem ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj već ono, suprotno tvrdnji tužiteljice, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

 

25. 2. U prilog iznesenom shvaćanju ide i činjenica da su između određenog broja policijskih službenika (vještaka, kriptologa i dr.) vođeni upravni postupci u kojim postupcima su navedeni policijski službenici odbijeni sa zahtjevima za priznanje navedenog prava na građansko odijelo, te su pravomoćno odbijene i tužbe policijskih službenika, nakon čega su odustali od traženja sudske zaštite kroz upravne postupke i upravne sporove i tužbama za isplatu pokušavali ostvariti pravo za koje smatraju da im pripada. Stoga ne stoji tvrdnja tužiteljice prema kojoj u tom slučaju ona kao i drugi zaposlenici MUP-a ne bi faktički imali pravo na susku zaštitu.

 

25. 3. S obzirom da tužiteljica i ne tvrdi da je stavljena na takav potpis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužiteljici nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

 

26. Ukoliko bi se o navedenom pravu i moglo raspravljati kao o prethodnom pitanju ističe se da poslovi vještačenja, koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, a koji obuhvaćaju: obavljanje najsloženijih vještačenja i druga vještačenja prema matrici kompetencije, predlaganje i uvođenje nove metode i unapređivanje postojeće metode rada, poslove u slučajevima kada bi njegova prisutnost bila korisna za davanje nalaza i mišljenja, na poziv nadležnih tijela sudjelovanje u radu na mjestu događaja, neposredno sudjelovanje u primjeni i poboljšavanja u sustava upravljanja kvalitetom, nadziranje i usmjeravanje rada vještaka i tehničara u predmetnim vještačenjima, vođenje brige o povjerenoj mu opremi i potrošnom materijalu te predlaganje njihove nabave, te obavljanje drugih poslova po nalogu nadređenog rukovoditelja, pa obavljanje tih poslova ne spada u policijske poslove iz čl. 3. st. 1. ZPPO-a (kao što su npr. poslovi sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima), niti se u njihovom obavljanju primjenjuju bilo kakve policijske ovlasti (čl. 13. ZPPO) prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregleda dokumentacije, isključivo u građanskom odijelu, da bi u smislu čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i imali pravo na građansko odijelo.

 

27. Tužiteljica dakle, kao vještak, obavlja isključivo stručne poslove u okviru kojih poslova tada i procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke te pregledava dokumentaciju, i njezina osnovna zadaća (u okviru opisa poslova radnog mjesta) nije neposredno sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, već stručna obrada prikupljenih podataka, kako bi se ti podaci mogli vještačiti.

 

28. Policijski poslovi koji se obavljaju primjenom policijskih ovlasti, kako je navedeno, popisani su u čl. 3. ZPPO-a, a među tim poslovima nisu navedeni poslovi vještačenja. Ako bi se i prihvatila tvrdnja tužiteljice da time što „po potrebi sudjeluje u operativnim akcijama Ministarstva, te po nalogu voditelja službe obavlja i druge poslove iz djelokruga službe” pa da time obavlja policijske poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikuplja podatke o tim djelima i počiniteljima i da pri tom primjenjuje policijske ovlasti, ističe se da pojedini policijski službenici koji sudjeluju u operativnim akcijama kao stručne osobe sukladno odredbama čl. 29. i 30. Uredbe o izgledu odora policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 88/11, 129/11 i 100/13 – dalje: Uredba) ostvaruju pravo na dodatnu policijsku odoru, a to što po potrebi (ne kontinuirano tijekom godine) obavlja takve i s njima povezane i slične poslove, te poslove, prema navedenom, ne obavlja kontinuirano tijekom cijele kalendarske godine isključivo u građanskom odjelu, što je preduvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i, te neovisno o tome što po potrebi eventualno sudjeluje i na mjestu događaja na poziv nadležnih tijela, i što u okviru svoga posla procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke i pregledava dokumentaciju, poslovi vještačenja koje obavlja nisu poslovi u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i da bi joj pripadalo pravo iz čl. 2. st. 1. Pravilnika.

 

29. Stoga, iako vještaci u okviru provođenja poslova vještačenja procjenjuju, pohranjuju, koriste te podatke i pregledavaju dokumentaciju, to istovremeno ne znači da obavljaju i policijske poslove i koriste bilo kakve policijske ovlasti, jer vještaci navedene radnje, dakle: pregledavanja dokumentacije, prikupljanja potrebnih podatka, pohrane, procjene, nakon obrade takvih podataka iste prosljeđuju drugim policijskim službenicima ili policijskim tijelima i na taj način im pomažu u otkrivanju počinjenja kaznenih djela kojima je to primarna zadaća, ali time automatski nisu policijski službenici u smislu citiranih odredbi niti obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

 

30. Zaključno, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a s obzirom na sadržaj čl. 3. i čl. 13. st. 1. ZPPO-a i opis poslova tužiteljice, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju tijekom cijele godine primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu te stoga tužiteljica nema pravo na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. i st. 5. ZOP-i.

 

31. Slijedom svega iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              1. Tužiteljica, na radnom mjestu vještak, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, nije policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine” broj 76/09 i 92/14), te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova.

 

32. Temeljem iznesenog valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude.

 

33. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari bilo je nužno, sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (18.978,69 kn) i to trošak odgovora na tužbu, podneska od 12. lipnja 2019., u iznosu od po 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima od 13. svibnja 2019., 2. rujna 2019. u iznosima od po 1.000,00 kn, trošak zastupanja na objavi ročišta u iznosu od 500,00 kn, te trošak žalbenog postupka (Tbr. 10/1) u iznosu od 1.250,00 kn, trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 1.250,00 kn, i trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 8.250,00 kn.

 

Zagreb, 28. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.