- 1 -              Revd 3139/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3139/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja – protutuženih F.-P. A. d.o.o., T. d.o.o., S. E. d.o.o., P.-I. d.o.o., I. M., B. d.o.o., M. D., vl. obrta za trgovinu U., R. T., vlasnik obrta za ugostiteljstvo D. sa izdvojenom jedinicom B., B. d.o.o., B.-B. d.o.o., V. A. B., obrt za privatnu praksu za male životinje i trgovinu, VI. B. Lj., B.-7. d.o.o. P. d.o.o., K. M., D. Z., L. S., L. T., Š. I., P. B., C. L., R. I., G. V., I. d.o.o., J. I., C. d.o.o., T. d.o.o., Š. M., L. M., Š. J., M. I., R. V., K. S., P. M., „T.. " obrt za proizvodnju, prijevoz i ugradnju betona, vl. S. L., O. S., S. M., S. Z., U. Ž., G. L., M. M., B. D., Š. J., Č. T., P. G., G. D., P. M., M. S., S. M., K. V., P.-I. d.o.o., B. A., Ð. V., P. L., J. S., J. I., M. V., B. Z., T. Lj., L. I., Ž. D., L. A., K. A. Ž., Č. K., G. V., G. S., B. M., M. M., M. A., T. R. d.o.o., M. S., M. T., V. M., Š. S., B. P., G. I., J. J., C.-S. L., M. D., Č. H. V., S. N., D. Z., M. M., S. J., B. J., P. M., B. A., G. Ž., D. V., V. J., F. d.o.o., D. V., R. M., J. D., K. S., B. Ž., P. G., svi suvlasnici i svi na adresi stambene zgrade u Z., P. K. Š. 1-4 i U. D. P. svi zastupani po upravitelju S. K. d.o.o., Z., Lj. 69, ono zastupano po direktoru i zakonskom zastupniku V. B., a ona zastupana po punomoćnici Lj. M.-P., odvjetnici iz Z., protiv tužene-protutužiteljice I. S. iz Z., P. K. Š. 1-4, OIB: …, zastupane po punomoćnici I. S., odvjetnici iz Z., radi isplate i utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužene-protutužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1237/2020-2 od 8. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-177/18-32 od 9. studenog 2020., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužena-protutužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

3. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenih pitanja je navela zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

4. Ovaj je sud preispitao prijedlog za dopuštenje revizije, postupivši sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP-a.

 

5. Prvo postavljeno pravno pitanje počiva na pretpostavci da u trenutku zaključenja Međuvlasničkog sporazuma neka od stranaka nije imala pravnu osobnost, no to, međutim, ne predstavlja utvrđenja nižestupanjskih sudova, pa se tako u tim smislu to pitanje ukazuje neutjecajnim na odluku u sporu, jer se propituje pravno shvaćanje u okviru činjeničnog supstrata koje u konkretnom slučaju nije niti utvrđeno.

 

5.1. U pogledu tog pravnog pitanja, ali i u pogledu drugih pravnih pitanja u kojima će se dovoditi u pitanje utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud naglašava da on nema ovlasti utvrđenja ni preispitivanja činjeničnog stanja, nego je to pravo pridržano nižestupanjskim sudovima, te se odluka u ovome stupnju postupka može donijeti samo u okvirima činjeničnih utvrđenja koja su utvrdili ti, nižestupanjski sudovi.

 

6. U pogledu drugog pravnog pitanja, je za obrazložiti da u odlukama viših sudova koje je tužena-protutužiteljica dostavila kao razloge važnosti u smislu odredbe čl. 358. i 3587. a. ZPP-a nije izraženo pravno shvaćanje (u pogledu pitanja kava su koncipirana) koje bi odudaralo od onog koje je izraženo u pobijanoj odluci niti je uopće izraženo shvaćanje koje bi podupiralo stav tužene-protutužiteljice, pa tako (a niti na ikoji drugi način) tužena-protutužiteljica nije dokazala razloge važnosti tih pitanja u smislu navedenih odredbi ZPP-a.

 

7. U pogledu trećeg postavljenog pravnog pitanja nižestupanjski sudovi nisu niti izrazili pravno shvaćanje koje bi se (posljedično, da je izraženo) moglo tim pitanjem pobijati, pa tako to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu.

 

7.1. Tako se to, treće pravno pitanje jedino može kvalificirati, ne kao postupovnopravno pitanje, nego kao upućivanje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, pa se u okviru nje ne može razmatrati.

 

7.2. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

 

8. S obzirom na to da je iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je došlo do ispravaka naziva stranaka, te dalje s obzirom na to da iz četvrtog postavljenog pravnog pitanja ostaje nejasno o kojim bi se dodatnim potrebama nalaganja ispravaka u konkretnom slučaju radilo (tj. koje bi eventualno bile potrebne) to pravno pitanje se ukazuje nekorespondentnim sa stanjem spisa pa tako i neutjecajnim na odluku u ovoj pravnoj stvari.

 

9. U konkretnom slučaju nije utvrđen „nedostatak aktivne parnične sposobnosti“ pa i peto postavljeno pravno pitanje, koje počiva na postojanju takvog utvrđenja u konkretnom slučaju, nije odlučno za odluku u sporu.

 

10. Šesto pravno pitanje počiva na pretpostavci da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili suvlasništvo stranka; međutim, ti su sudovi suvlasništvo utvrdili (na način tj. primjenom dokaza kako je obrazloženo u tj. odluci) pa se to pitanje također ukazuje neutjecajnim na odluku u sporu kao i nedovoljno određeno da bi se na njega dalo adekvatan odgovor.

 

11. Činjenična utvrđenja koja se impliciraju sedmim postavljenim pravnim pitanjem, također ne korespondiraju činjeničnim utvrđenjima iz pobijane odluke; dakle, odluka nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi iz njih proizlazilo, pa tako to pitanje nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

 

12. Nižestupanjski sudovi nisu utvrdili da ijedna od stranaka „ne može biti stranka u postupku“, niti  su utvrdili da stranke Međuvlasničkog ugovora nisu „vlasnici niti da nemaju pravni osnov  za upis prava vlasništava, niti da je Međuvlasnički ugovor sklopilo manje „od 50% suvlasnika“, niti da bi u tom ugovoru „kao nalogodavci i potpisnici bili navedeni kao suvlasnici pravne osobe koje nemaju sposobnost nastupati u pravnom prometu“, niti postoje utvrđenja koja se impliciraju dvanaestim postavljenim pravnim pitanjem, pa se tako obrazloženje iz toč. 11. adekvatno ima primijeniti i na osmo, deveto, deseto, jedanaesto i dvanaesto postavljeno pravno pitanje.

 

12.1. Osim toga, za jedanaesto pravno pitanje tužena-protutužiteljica nije uputila ni na kakve odluke viših sudova u kojima bi, u pogledu toga pravnog pitanja, kakvo je koncipirano, bilo izraženo pravno shvaćanje koje bi predstavljalo razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385. i 385.a ZPP-a, niti je na ikoji drugi način dokazala važnost pitanja u smislu navedenih odredbi.

 

13. Pitanja dokazivanja (su)vlasništva nekretnine će ovisiti od slučaja do slučaja, te je izvod iz zemljišnih knjiga svakako jedan od dokaza na tu okolnost, ali nikako isključivi dokaz (uostalom, valja imati na umu i primjere parnica radi utvrđenja vlasništva „izvanknjižnog“ vlasnika naspram upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika) pa se tako u pogledu 13. pravnog pitanja ne može uspostaviti opći standard primjenjiv na sve buduće slučajeve, te to pitanje, kako je postavljeno ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a. Ovo je pitanje kojim se smjera na utvrđenje činjeničnog stanja, a nije pitanje pravne naravi.

 

14. Obrazloženje iz toč. 13. se ima adekvatno primijeniti i na pitanje pod rednim brojem 14.

 

15. Pitanje ocjene konkretnog dokaza, pa tako utjecaj izjave i dispozicije stranke na utvrđenje činjeničnog stanja, je pitanje usmjereno upravo na utvrđenje činjeničnog stanja, koje se, ponavlja se, ne može preispitivati u ovome postupku, pa tako pravno pitanje pod rednim brojem 15. ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385. st. 1. ZPP-a. Ocjena svih ovih elemenata će ovisiti o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

16. Šesnaesto pravno pitanje nema utjecaja na odluku u sporu u konkretnoj pravnoj stvari u pogledu njezinog merituma, a, osim toga, za to pitanje tužena-protutužiteljica nije niti uputila na odluke viših sudova koje bi predstavljale razloge važnosti u smislu čl. 385. i čl. 385.a ZZP-a niti je na ikoji način valjano obrazložila razlog važnosti toga pitanja (a niti pitanja pod rednim brojem 17.) u smislu navedene odredbe.

 

17. Protivno navodima osamnaestog pravnog pitanja, u ovome predmetu nije došlo do „promjena ovrhovoditelja tijekom ovršnog postupka“, pa se i to pitanje ukazuje neutjecajnim na odluku u sporu.

 

18. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 28. rujna 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.