Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1591/2021-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1591/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Č. iz Đ., J. I. 66, OIB: , koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., protiv tužene A. b. d.d., Z., S. a. 6, OIB: , zastupane po punomoćniku B. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. i partneri d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj 390/2020-2 od 10. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-225/2019-19 od 5. studenog 2019., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

3. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenih pitanja navodi zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

4. Postupajući suglasno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije pod toč. 7.(iii) do 7.(v.) te od 8.(i.) do 8.(v.) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (tako u Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019.), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

 

5. U pogledu pitanja pod toč. 8.(i), uzimajući u obzir da u nižestupanjskim odlukama izostaju činjenična utvrđenja zajedničke namjere ugovornih stranka na način kako to implicira podnositeljica prijedloga, te dalje uzimajući u obzir da se pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci niti ne temelji na postojanju (ili izostanku) zajedničke volje stranaka prilikom sklapanja ugovora, to se pravno pitanje, koje se temelji na mogućnosti sudske intervencije na takvu namjeru, ukazuje neodlučnim za odluku u sporu.

 

6. U pogledu pravnih pitanja pod toč. 7.(i) i 8.(vi.) je za obrazložiti da tuženik nije naveo odluke viših sudova u smislu čl. 385.a ZPP-a, u kojima bi se u pogledu tih pitanja izražavalo pravno shvaćanje koje bi bilo nepodudarno sa onim pravnim shvaćanjem (ne)izraženim u pobijanoj odluci, niti je naveo ikakve druge valjane razloge zbog kojih bi se ta pitanja smatrala važnim u smislu čl. 385. ZPP-a.

 

7. Samo je za napomenuti da samo navođenje o brojnosti predmetna slične problematike pred nižestupanjskim sudovima, kao i neobrazloženo navođenje o postojanju „javnog interesa“ za davanje odgovora na postavljeno pitanje, samo po sebi ne dokazuje važnost pitanja u smislu navedenih odredbi ZPP-a.

 

8. Pravno pitanje postavljeno pod toč. 7.(ii) se ne može kvalificirati kao pravno pitanje u smislu čl. 385. i 385.a ZPP-a, nego se njime upire na eventualnu postupovnopravnu povredu učinjenu pred nižestupanjskim sudovima, ali u pogledu koje, u postupku pred tim sudovima, nije izraženo pravno shvaćanje, koje bi se, posljedično, moglo izazivati tako postavljenim pitanjem.

 

9. S tim je u svezi na navesti da svaka (eventualna) pogrešna primjena postupovnog prava sama po sebi ne treba nužno po automatizmu izazvati potrebu intervencije revizijskog suda u smislu čl. 385.a ZPP-a (razlozi za intervenciju u revizijskom postupku su mnogo „uži“ od onih u žalbenom), a osobito u slučaju kada konkretno pravno shvaćanje u pojedinom smislu nije niti izraženo u pobijanoj odluci – a hoće li u konkretnom slučaju biti zadovoljeni uvjeti za intervenciju u smislu čl. 385.a ZPP-a, ovisiti će o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

 

10. Slijedom svega navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 28. rujna 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu