Broj: Revr 1706/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. O. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Ž. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. Z. d.o.o. iz Z., kao pravnog slijednika P. D. Z. k.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. B., privremeni zamjenik punomoćnice M. O. B., odvjetnice u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, povratka na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1957/14-2 od 14. travnja 2015., kojom je potvrđena  presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-185/13-23 od 2. rujna 2014., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2017.

p r e s u d i o   j e

              I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nastalog u povodu sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su nedopuštene Odluka o otkazu ugovora o radu od 18. prosinca 2012. i Odluka od 7. siječnja 2013.; zahtjev da se tužitelj vrati na radno mjesto zaštitar, te naknadu plaće u ukupnom iznosu od 49.887,36 kn sa zateznom kamatom pobliže opisanom u toč. I. izreke presude. Naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kn.

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu  i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija odbije kao neosnovana, te da se tužitelja obveže na naknadu parničnog troška.

              Revizija nije osnovana.

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              Iako tužitelj u reviziji navodi da se ista podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, isti ne obrazlaže točno u čemu se sastoji ta bitna povreda, odnosno koji su razlozi nejasni te koji su međusobno proturječni, pa u tom dijelu revizijski sud nije niti ispitivao pobijanu presudu.

              Neosnovan je revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

              Predmet spora je ocjena zakonitosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, danog prema odredbi čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09  – dalje: ZR).

              U revizijskoj fazi postupka sporno je da li je otkaz dan u roku od 15 dana, predviđenim odredbom čl. 108. st. 2. ZR; da li je tužitelju dana mogućnost obrane, te da li postoji opravdan razlog za izvanredni otkaz koji se navodi u odluci o otkazu ugovora o radu.

              Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Prema st. 2. istog članka, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 2. kolovoza 2002. za radno mjesto zaštitar, te da je tijekom 2012. radio na zaštiti objekta H.-A. na T.;

- da je odlukom tuženika od 12. prosinca 2012. tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa i to pozivom na odredbu čl. 108. st. 1. ZR;

- da se u obrazloženju odluke navodi kako je 3. prosinca 2012. prilikom kontrole radnika na štićenom objektu H.-A. T. utvrđeno da tužitelj nije postupao sukladno propisanim procedurama i uputama na način da nije vodio propisane evidencije stranaka, niti pisao izvješća o izvanrednim događajima; da se to odnosi na razdoblje od pet mjeseci (od 1. srpnja 2012. do 3. prosinca 2012.); da o izvanrednim događajima nije izvijestio direktora Tjelesne straže (paljenje alarma) iako je to bio dužan učiniti prema uputama o izvještavanju;

- da je tužitelju upućen poziv da iznese obranu, na koji se nije odazvao.

Na temelju tako utvrđenih činjenica sudovi su zaključili da je otkaz ugovora o radu zakonit, budući da je dan u skladu s odredbom čl. 108. ZR, i to u roku od 15 dana od saznanja za povredu radne obveze, budući je ovlaštena osoba tuženika 3. prosinca 2012. saznala za tužiteljeva propuštanja, a otkaz je dat 18. prosinca 2012.

Tužitelj je kontinuiranim neizvršavanjem temeljnih radnih obveza kroz dulje vremensko razdoblje počinio osobito tešku povredu obveze zbog koje je tuženik imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

Nadalje, neosnovan je navod istaknut u reviziji da je tuženik povrijedio odredbu čl. 118. ZR, jer da se nije savjetovao s Radničkim vijećem. U postupku je utvrđeno da je tuženik proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem, budući da je Radničko vijeće izvijestilo tuženika da je suglasno s davanjem izvanrednog otkaza tužitelju.

Podredno se napominje da revizija sadrži ocjenu dokaza i time u stvari revident ističe revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi, revizija tužitelja je neosnovana, pa je istu valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Odluka o troškovima parničnog postupka nastalim u povodu sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 11. listopada 2017.