1              Broj: Gž-269/2021-3

              Broj: Gž-269/2021-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

              Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Krešimira Biljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku T. V., odvjetniku iz G., protiv tuženika M. K. iz G., OIB:…, zastupan po punomoćniku B. P. T., odvjetniku iz R., radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj: P-35/2016. od 11. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 28. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Gospiću  broj: P-35/2016. od 11. prosinca 2020. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Gospiću broj: P-35/2016. od 11. prosinca 2020. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se naloži tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja u pravu vlasništva na kč., 2712 u k.o. S. na način da na drvenom objektu površine 28 m2 skida daske kojima je objekt obložen te da mu se zabrani ubuduće takvo ili slično uznemiravanje kao i da prestane uznemiravati tužitelja u pravu vlasništva na kč. 2720 na način da ispušta otpadne vode i druge otpadne tvari iz kuće koja se nalazi na kč. 2711 na nekretnine tužitelja i da mu se zabrani ubuduće takvo ili slično uznemiravanje.

Istom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 8.040,54 kune.

2. Protiv navedene presude žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da ga prestane uznemiravati u pravu vlasništva nekretnine oznake kč. 2712 u k.o. S. na način da na drvenom objektu površine 28 m2 skida daske kojima je isti obložen kao i da ga prestane uznemiravati na nekretnini označenoj kao kč. 2720 i kč. 2719 u istoj k.o. na način da ispušta otpadne vode i druge otpadne tvari iz kuće koja se nalazi na kč. 2711, a na te nekretnine tužitelja te da se tuženiku zabrani ubuduće takvo ili slično uznemiravanje.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev pravilno odbio jer da tužitelj u odnosu na zahtjev da ga tuženik uznemirava na način da na drvenom objektu skida daske koji je istim obložen, takvu radnju tuženika nije dokazao, te da za takav zahtjev tužitelja nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.) s obzirom da zahtijeva zaštitu od uznemiravanja ali ne i od oduzimanja stvari, a u odnosu na zahtjev da ga tuženik uznemirava na način da ispušta otpadne vode i druge otpadne tvari iz kuće na njegove nekretnine da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 110. stavak 1. i 2. istoga Zakona.

Protivno naime žalbenim navodima očevidom u nazočnosti vještaka utvrđeno je da se radi o drvenoj nadstrešnici koje su suposjednici prema katastarskom operatu i tužitelj i tuženik, te još njih četvero, a da tužitelj stalno živi u Z. i povremeno dolazi u zaselak K., dok je tuženik istu koristio za držanje ovaca i građe ali da ništa nije skidao niti odnio pa ni daske kojima je ista bila obložena, te da istu više godina ne koristi s obzirom da se tuženik tome protivio.

Također tijekom očevida je protivno žalbenim navodima utvrđeno da se presječena odvodna fekalna cijev nalazi na zemljištu tuženika i da nije u funkciji, a vještak je pregledao stare odvodne cijevi i utvrdio da nisu vidljivi tragovi gnojnice odnosno ispuštanja otpadnih voda na zemljište u posjedu tužitelja s tim da je tuženik sačinio novu trasu preljeva gnojnice dok je stara lokacija preljeva izvan funkcije i ne predstavlja ugrozu za kvalitetu bunarske vode tužitelja.

8. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 28. rujna 2021.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

              Željko Marin,v.r.